nesvrš. [prez. jd. 1. hȇjam, mn. 3. hȇjaju/hȇjadu, imp. jd. 2. hȇjaj, prid. rad. jd. m. hȇja] – prestajati (o vjetru, kiši, boli), jenjati • Vȉtri su pūhȁli, lamātȁli s kȉtum i sȁt hȇjaju. Dȅ, hȇjaj, ȍdi se mãko zdahnȉt.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȇkam, mn. 3. hȇkaju/hȇkadu, prid. rad. jd. m. hȇka] – tjerati životinje u zaprezi ili kod oranja • Jȕtri pȍjemo orȁt, a jã bum hȇka volȅ.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȅkl(j)am, mn. 3. hȅkl(j)aju/hȅkl(j)adu, prid. rad. jd. m. hȅkl(j)a, prid. trp. jd. m. hȅkl(j)an, ž. hȅkl(j)ana] – izrađivati čipke ili slične radove posebnom iglom (kukicom); kačkati, kukičati • Zi šārȕm mȇrkum hȅkljam stõak. Dȍma ȉmam lĩpih hȅkljanih stõakof.

s. [jd. G hȅklaa, mn. G hȅklaof] – 1. kačkanje, kukičanje, heklanje, 2. predmeti izrađeni heklanjem, čipka • Kat ȉmam cȁjta, prȉmem se hȅklaa.

m. [jd. G heklarȁja, mn. G heklarȁjof] – radionica kukičanja • Ȍtprli su heklarȁj v Zȁpršiču.

m. [jd. G hȅknadlina, mn. G hȅknadlinof] – igla s kukicom za heklanje • Zȅmem si hȅknadlin, pak hȅkljam stõak.

m. [jd. G hȅksenšusa, mn. G hȅksenšusof] – 1. iznenadan nastup raznih zdravstvenih smetnji, 2. nagla bol • Ne mȍrem hodȉt, stãt ni sidȉt, ȉmam hȅksenšus.

ž. [jd. G hȅkte, mn. G hȅktof/hȅkti(h)] – 1. hektar, mjerna jedinica za površinu, 10 000 m², 2. hektolitar (100 litara) • Kūpȉli smo pȇt hȅkti vīnȁ.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. hȇrbam, mn. 3. hȇrbaju/hȇrbadu, prid. rad. jd. m. hȇrba] – dobiti, primiti što od predaka, srodnika ili onoga tko je oporučno ostavio, naslijediti, nasljeđivati → ȇrbat, jȇrbat • Hȇrba je lĩpi komȃt grȕnta.

m. [jd. G hȅrca, mn. G hȅrcof] – 1. srce, 2. boja igraćih karata (uz tref, karo i pik) • Sȁt hȉti hȅrca či ga ȉmaš.

ž. [jd. G Hercegȏfke, mn. G Hercegȏfkih] – žena iz Hercegovine, Hercegovka • Niktẽra jȉla smo se nȁfčili dȉlat od Hercegȏfkif.

m. [jd. G Hercegȏfca, mn. G Hercegȏfcof] – muškarac iz Hercegovine, Hercegovac • K nȁm se doselȉlo Hercegȏfcof s Hercegovȉne i sȁt z nȁmi živījȕ.

m. [jd. G hȅrcenšlusa, mn. G hȅrcenšlusof] – srčani udar, infarkt miokarda • Strȅfi ga je hȅrcenšlus i kȏmaj se je zvlĩka.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȅrcȋgam, mn. 3. hȅrcȋgaju/hȅrcȋgadu, prid. rad. jd. m. hȅrcȋga] – popravljati cipele • Šȍštar mȏra šȏlene hȅrcȋgat, dȍst su se znȕcale.

prid. neskl. – mio, drag, sladak • Pȕcica ȉma šãru kȋkljicu i lĩpe šȏlince, bȁš je hȅrcik.

m. [jd. G hȅrihtara, mn. G hȅrihterof] – majstor koji šiva gornje dijelove cipela • Ũn šĩva šȏlene, zvučẽni je hȅrihtar.

ž. [jd. G herȉhtarice, mn. G herȉhteric] – majstorica koja šiva gornje dijelove cipela → hȅrihtar • Herȉhtarica našivãva remẽe, jezȉke i zãpetke na šȏlene.

m. [jd. G herihterȁja, mn. G herihterȁjof] – radionica za izradu gornjih dijelova cipela • Sūsȅt ȉma herihterȁj, h ẽm šĩva šȏline i škȍre.

nesvrš. [prez. jd. 1. hẽrim se, mn. 3. hẽriju/hẽridu se; prid. rad. jd. m. hẽri] – iskrivljivati se, kriviti se • Čerȋpi na ostrȋšku se hẽriju, mȃm ih mȏram prȁf narȉhtat, kaj nȅ buju opȁli.

m. [jd. G hȅrkulesa, mn. G hȅrkulesof] – 1. Heraklo, lik iz rimske mitologije, 2. pren. vrlo snažan čovjek • Tȁk je jȃk kak Hȅrkules.

m. [jd. G hȅrnȁdlina, mn. G hȅrnȁdlinof] – ukosnica, kopča za kosu • Stãra je mȁma h štacũnu kūpȉla hȅrnȁdlin za lȃsi.

s. [G Herõdiševoga] – blagdan Nevine dječice, 28. prosinca → Šībljȅvo • Na Herõdiševo se sȉ hȁriju napoprĩk.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȇvram se, mn. 3. hȇvraju/hȇvradu se, prid. rad. jd. m. hȇvra se] – iskrivljivati se, kriviti se → hẽriti se • Čirȋpi se hȇvraju, trȋba ih preslagȋvat.

prid. [ž. hȅvrava] – iskrivljen, neravan → vȉhraf • Dȅ mi õf rãvni ščãp za nakolȉt pȁžulj, õf je hȅvraf.