svrš. [prez. jd. 1. hȅznem, mn. 3. hȅzneju/hȅznedu, prid. rad. jd. m. hȅzni] – zadati udarac; lupiti, mlatnuti, udariti → bȕbnit • Čȉ te hȅznem, sȅ buš zvĩzde vȉdi!

nesvrš. [prez. jd. 1. hgnĩzdim (se), mn. 3. hgnĩzdiju/hgnĩzdidu (se), imp. jd. 2. hgnīzdȉ, prid. rad. jd. m. hgnīzdȉ (se)] – ugnijezditi se, zauzeti mjesto • Sȁt kat su se hgnīzdȉli, sȁt se nȅ buju dȃli stȉrat. Kat se jempũt hgnĩzdiju, nẽčeju nȉkam drugȁm ĩt.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȋbam, mn. 3. hȋbaju/hȋbadu, prid. rad. jd. m. hȋba] – teško hodati • S tẽškum mȕkum hȋbaju h brȋge.

prid. [ž. hibrĩdna] – miješan, mješovit, hibridan, koji ima svojstva različita postanja • Hibrĩdna korȕza je nãredna za sȉjat, bȍl rodĩ.

m. [jd. G hibrīdȁ, mn. G hibrīdȍf] – hibridan kukuruz • Lȉtos smo posȉjali pãr žlȁkof hibrīdȁ.

ž. [jd. G hȉl(j)ade, mn. G hȉl(j)at/hȉl(j)adih] – tisuća (1000) • Kȕlko hȉljat vrĩdi õf kȍ?

ž. [jd. G hil(j)adãrke, mn. G hil(j)adãrki] – novčanica nominalne vrijednosti tisuću • H pobelãru ȉmam dvȋ hiljadãrke.

br. red. [ž. hil(j)adĩta] – tisućiti (1000.)

br. gl. [jed. G hȉl(j)adu, ž. hȉl(j)adu] – tisuću (1000) • Picȉklin sam plȁti trȋ hȉljade.

m. [jd. G himbīrȁ, mn. G himbīrȍf] – posuda od buče ili stakla za izvlačenje vina iz bačve • Zȅmi himbĩr i zvlīčȉ polȉč vīnȁ z vȏže.

m. [jd. G hȉmpera, mn. G hȉmperof] – 1. malina, vrsta bobičastoga voća, 2. malinovac, sok od malina • Nȅgda su sȁmo betežnĩki pȋli hȉmper.

prid. – malinov, koji se odnosi na malinu, od maline → hȉmper • Naprȁvila sam fĩnoga hȉmperovoga kolãčeca.

prid. neskl. – 1. klonuo, malaksao, iznemogao, 2. koji je na izmaku, koji je na svršetku, dotrajao • Tȁk sam se nadȉlala, ne mȍrem nȉš, hȋn sam.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȋncam se, mn. 3. hȋncaju/hȋncadu se, prid. rad. jd. m. hȋnca] – igrati se (mačke, psići) • Lȋpo je glẽdit kȁk se māčkȉ i pȅseki hȋncaju.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȉnrȃjtam, mn. 3. hȉnrȃjtaju/hȉnrȃjtadu, prid. rad. jd. m. hȉnrȃjta] – 1. uništiti, učiniti da tko ili što više ne postoji; pobiti, razoriti, zatrti, 2. dovesti u vrlo teško stanje, izložiti nevoljama, gubitcima, razaranju, 3. upropastiti se (načinom života, pićem, nebrigom i sl.) • Ovũ pirȉku nĩ mȍč nȉkak hȉnrȃjtat, fȕrt u pũčem, fȕrt znõva rāstȅ.

m. [jd. G hȋpa, mn. G hȋpof] – trenutak, čas • Hȉža se vužgãla i vũ ti hȋp su dȍšli vatrogãsci.

nesvrš. [prez. jd. 1. hĩrim, mn. 3. hĩriju/hĩridu, prid. rad. jd. m. hīrȉ] – zaostajati u rastu • Pȃjceki nĩmaju dȍst mlīkȁ, nȉš ne rāstȅju, sȁmo hĩriju.

m. [jd. G hȉsa, mn. G hȉsof] – 1. klijet, 2. prostorija za vino • F hȉsu ȉmamo pȕne vȏže vīnȁ.

m. [jd. G hȋca, mn. G hicȏf/hȉci(h)] – pucanj iz vatrenog oružja, hitac • Z lozẽ je čȕt čȕdaj hicȏf, tȏ lōfcȉ strĩljaju.

s. [jd. G hȉtaa] – bacanje → hȉtat • Hȉtae krȕha je grĩh, navȋk su nas tȁk vȕčili.

prid. [ž. hitrȁ, komp. jd. m. hitrȉji] – hitar, brz • Dȏ je hitrȉji, tã nȃjprȉ dõjde.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȉčem, mn. 3. hȉčeju/hȉčedu, prid. rad. jd. m. hȉta] – bacati, hitati • Smetjȇ hȉčeju sȅ posũt kaj ga je gȓdo vȉdit.

svrš. [prez. jd. 1. hȉtim, mn. 3. hȉtiju, prid. rad. jd. m. hȉti] – baciti, hititi → hȉtat • Sviȁm hȉčem burȗndino pẽrje i dȉtelinu.

ž. [jd. G hitrīnȅ, mn. G hitrĩn(ih)] – brzina, hitroća • Polȁfko hōdȉ, nȋ mi tȁkva hitrīnȁ da se mȍram fȇjst pȁščit.