pril. – okretno, brzim kretnjama, munjevito, hitro • Hȉtro su nȉkak prȅšli, nȋ im bȋlo lȋpo pri nȁs.

ž. [jd. G hȉže, mn. G hȋš/hȉži] – 1. kuća, 2. glavna soba • Nȅgda se z lȍpe ȉšlo f hȉžu, tȗ su sȉ spȃli i jȉli, a grȉli su se pȍlek krȕšne pȅči na tẽroj su mãla decȁ spãla.

ž. umanj. [jd. G hȉžice, mn. G hȉžic] – mala kuća, kućica → hȉža • Na brĩgu stojĩ mãla hȉžica.

prid. [ž. hȋžna] – koji se odnosi na kuću, kućni → hȉža • Nȁša hȋžna nȕmera je dvȁjspȇt.

pril. – u jutarnjim satima, kad prođe noć, ujutro • Rȁno hjȗtro pȍjem na cȕk.

svrš. [prez. jd. 1. hkalĩm, mn. 3. hkalĩju/hkalĩdu, prid. rad. jd. m. hkȁli, ž. hkalȉla] – 1. dati željezu veliku tvrdoću i otpornost na habanje zagrijavanjem na visoke temperature i brzim hlađenjem, 2. pren. postati sposoban za iskušenja, očeličiti se, ojačati, kaliti (se) → kālȉt • Hkalȉla se vodȁ na zvȋrku, blȃgo u vȅč nẽče pȉt.

svrš. [prez. jd. 1. hkȁnim, mn. 3. hkȁniju/hkȁnidu, imp. jd. 2. hkȁni, prid. rad. jd. m. hkȁni] – 1. prevariti, namjerno dovesti koga u zabludu; obmanuti, 2. ne ispuniti obećanje, prekršiti zadanu riječ → fkȁnit • Sȁki me mȍre hkȁnit dȏ gȍt hȍče, kat sȉm vȅrujem.

s. [G hkazãa] – 1. ukazanje, čin kojim natprirodna pojava dobiva stvaran oblik vidljiv čovjekovu oku, 2. natprirodno biće, 3. doživljaj ili viđenje nečega što ne postoji • Dȍst pũt mi se pričiãvaju nȉkaka hkãzaa.

svrš. [prez. jd. 1. hkažẽvam, mn. 3. hkažẽvaju/hkažẽvadu, prid. rad. jd. m. hkažẽva] – 1. ukazivati, upozoravati na što u obliku savjeta, opomene, kritike i sl., 2. pokazivati se, pojavljivati se (o natprirodnoj pojavi) → hkažȇvat • Hkažẽvaju mu se sȉkakve slȉke, nĩ bȁš čȉst h glãvi.

ž. pl. t. [G hlȃč/hlȁči(h)] – dio odjeće koji od pasa pokriva noge, hlače • Sȅ je zgȕbi, ostȁ je brez hlȃč i gȃč.

ž. pl. t. umanj. [mn. G hlačĩčki(h)] – hlačice → hlȁče • Ditȅtu sam zišȉla tõplih hlačĩčkih.

ž. [jd. G hlȁčnice, mn. G hlȁčnic] – dio hlača ili gaća koji obuhvaća nogu, nogavica • Hlȁčnice s hlȃč su se dodle, mȏram ih dat šnȃjdarici pokȑpat.

ž. [jd. G hladetȉne, mn. G hladetȋn/hladetȉni(h)] – ohlađeno i želatinizirano jelo od kuhana mesa i iznutrica, hladetina • Z vũh, gȗpcof i kȏš dȉlamo hladetȉnu.

nesvrš. [prez. jd. 1. hlãdim (se), mn. 3. hlãdiju/hlãdidu (se), prid. rad. jd. m. hlãdi (se)] – 1. hladit, oduzimati toplinu, činiti hladnijim; rashlađivati, 2. pren. izazivati osjećaj ugodne ili umjerene hladnoće, činiti svježijim, 3. pren. umirivati, smirivati, stišavati ono što je zagrijano (o raspoloženju, načinu vođenja razgovora itd.), 4. pren. postajati ravnodušan, gubiti oduševljenje; smirivati se • Hlãdim si jȗhu, ne mȍrem u jȉst tak vrūčȕ.

prid. [ž. hladnokȑvna] – miran, priseban, hladnokrvan • Decȁ mu se tūčȅju i svȁdiju, a ũn je hladnokȑvan.

m. [jd. G hladokȓvaka, mn. G hladokȓvakof] – konj hladnokrvne pasmine • Dȉda je povīdȁ da je imȁ koȁ hladokȓvaka.

nesvrš. [prez. jd. 1. hladȕjem, mn. 3. hladȕjeju/hladȕjedu, prid. rad. jd. m. hladovȁ] – ne raditi ništa zbog lijenosti, ljenčariti • Dȏ po lȉti hladȕje, po zȉmi gladȕje.

m. [jd. G hlāmȁ, mn. G hlāmȍf] – masni, mekani dio goveđeg mesa uz rebra; potrbušina, flam → flãm • Za obȉt smo jȉli fĩnu jȗhu ot hlāmȁ.

m. [jd. G hlāpcȁ, mn. G hlãpcof] – 1. dječak, 2. sluga, 3. drveno pomagalo za izuvanje obuće • Či se trȋbam zizȕt dȅnem nȍgu na hlāpȁc.

s. [G hlapãrea] – puštanje hladnog zraka u kuću, prozračivanje → hlapārȉt • S tĩm hlapãreem se gȁk ohladĩ.

nesvrš. [prez. jd. 1. hlapãrim, mn. 3. hlapãriju/hlapãridu, prid. rad. jd. m. hlapārȉ] – otvarati vrata, prozračiti • Nãj mi z vrãti hlapārȉt, bu se kȕha reshlādȉla.

nesvrš. [prez. jd. 1. hlãpim, mn. 3. hlãpiju/hlãpidu, prid. rad. jd. m. hlãpi] – isparavati se (o tekućini) • Zapȉraj flȁšu z octȕm da ne hlãpi.

nesvrš. [prez. jd. 1. hlȁpčem/hlȁptam, mn. 3. hlȁpčeju/hlȁptaju/hlȁpčedu/hlȁptadu, prid. rad. jd. m. hlaptȁ] – glasno piti, hlaptati • Nãjte tȁk hlaptȁt, polȁfko jȋte.

nesvrš. [prez. jd. 1. hlapȕčem, mn. 3. hlapȕčedu/hlapȕčeju, prid. rad. jd. m. hlaputȁ] – bučno i brzo jesti → hlaptȁt • Tak hȉtro hlapȕčeju, mȃm sprãzniju tanīrȅ.