hnȁprvo

pril. – unaprijed → hnaprȋjHnȁprvo ti povĩm da ž ĩm nȃj imȁt poslȁ.

hnazȃj

pril. – unatrag • Pȅla se hnazȃj.

hȏblae

s. [G hȏblaa] – ravnanje, glađenje (ob. o drvu), blanjanje → hȏblatJȕtri bȕmu peljȁli dȁske na hȏblae.

hȏblat

nesvrš. [prez. jd. 1. hȏblam, mn. 3. hȏblaju/hȏbladu, prid. rad. jd. m. hȏbla, prid. trp. jd. m. hȏblan, ž. hȏblana] – blanjati drvo • Dȁske se trȋbaju hȏblat da bȕju sȅ ȉste. Zi štacũna smo dopelȁli hȏblane dȁske kȁj ih bumo dȉli na gelȅndar.

hȍblič

m. [jd. G hȍbliča, mn. G hȍbličof] – blanja → hȏblatHȍblič bu nȃjbȍl zistrūgȍ grȁmljastu lȅtvu.

hȍblipank

m. [jd. G hȍblipanka, mn. G hȍblipankof] – stroj za blanjanje → hȏblat, pȁnkNa hȍblipank se dȅneju dȁske kȁj se hȏblaju.

hoblovȉna

ž. [jd. G hoblovȉne, mn. G hoblovȋn] – strugotine blanjanog drva, piljevina → pĩlovinaDopeljȁli smo hoblovȉnu kaj štrȁjimo kokošȁm.

hodȁča

[jd. G hodȁče, mn. G hodȃč] – hodaljke; štule • Hȍdiš kȁj po hodȁčam.

hodȉt

nesvrš. [prez. jd. 1. hȍdim, mn. 3. hȍdiju/hȍdidu, prid. rad. jd. m. hodȉ] – hodati, ići • Niktẽri đākȉ hȍdiju zdalekȏga do škȏle i nazȁj.

hodočāstȉt

nesvrš. [prez. jd. 1. hodočãstim, mn. 3. hodočãstiju/hodočãstidu, prid. rad. jd. m. hodočāstȉ] – 1. poduzeti hodočašće, pohoditi sveta mjesta, 2. pren. iron. odlaziti na neko mjesto ili komu ponizno, ulagivački, udvornički • K ȅmu hodočãstiju, kaj ȉma čȕdaj pinȇs.

hodočãščee

s. [G hodočãščea] – posjećivanje svetišta, hodošašće → hodočāstȉtSȁko lȉto ȉdemo na hodočãščee Mȃjki Bõžoj Bȉstričkoj.

hȍh

prid. neskl. i pril. – 1. koji je na visokom položaju ili je iz najvišeg društvenog sloja; elitan, 2. pogr. koji se ponaša kao snob, koji je pun sebe; bahat, umišljen, nabusit → kȅkSȅ gledĩ z visokȍga, fȇjst se dȕri, držĩ se hȍh.

holȁnder

m. [jd. G holȁndera, mn. G holȁnderof] – oleander, vrsta ukrasnog drveta • H dvorȉšču ȉmamo bĩlih i črlẽnih holȁnderof.

hȍler (hȍlar)

m. [jd. G hȍlera, mn. G hȍlerof] – jorgovan, vrsta ukrasnog grma i cvijeta • Ȍko hȉže je bȋlo čȕdaj hȍlerof.

hȍpsae

s. [G hȍpsaa] – 1. lagano odskakivanje kao loptica 2. poskakivanje, živo plesanje, 3. pren. obigravanje oko koga sa željom da se što postigne, trčanje oko koga; dodvoravanje, ulagivanje → hȍpsatHȍpsae z lȍptum je ȉhova mũta.

hȍpsat

nesvrš. [prez. jd. 1. hȍpsam, mn. 3. hȍpsaju/hȍpsadu, prid. rad. jd. m. hȍpsa] – skakutati; skakati → hȍpsaePrȉk špȃge hȍpsaju gȍr i dȍl.

horȁ

ž. [jd. G horẽ] – pogodno vrijeme, pravi čas • Sȁt je horȁ da se žȁe šenȉca i jačmȅn.

hȏrda

ž. [jd. G hȏrde, mn. G hȏrt/hȏrdi(h)] – 1. osvajači, pljačkaši, 2. gomila ljudi; rulja • Hȏrda lōfcȍf ȉde v lȏzu lovȉt zȃjce.

hȏrpat

nesvrš. [prez. jd. 1. hȏrpam, mn. 3. hȏrpaju/hȏrpadu, prid. rad. jd. m. hȏrpa] – ribati, čistiti, spremati • Cĩli dȃn hȏrpam po hȉži, hȍčem da bu sȅ vrẽjeno.

hȏ-rȕk

uzv. – usklik pri dizanju • Koȉ su grȅznili h blȁto, nĩsu se zvlĩkli, a ȕndar smo na hȏ-rȕk zvlĩkli vȏs.

Hȏšovo

s. [G Hȏšovoga] – toponim • Hȏšovo ȉma lĩpih hȋš i vrĩdnih ljũdi.

hȍštȁpler

m. [jd. G hȍštȁplera, mn. G hȍštȁplerof] – varalica, lažna veličina, hohštapler • Pȕn svȋt je hȍštȁplerof kaj nȉš ne dȉlaju.

hoštaplȋrat

nesvrš. [prez. jd. 1. hoštaplȋram, mn. 3. hoštaplȋraju/hoštaplȋradu, prid. rad. jd. m. hoštaplȋra] – ponašati se kao varalica, lažna veličina, hohštapler → hȍštȁplerNãjte hoštaplȋrat, hȍte dȉlat, tȏ vam bu bȍlše.

hȏt

uzv. – naredba konju da krene desno • Rȉčko hȏt.