m. [jd. G klȃka, mn. G klȃkof] – glinena smjesa za mazanje podova • Prȋ su se nãkla mȁzale s klȃkum, nĩ bȋlo parkȇtof ni plȍčic.

ž. [jd. G klākȅ, mn. G klãk/klākȉh] – težak rad, tlaka → klȁčit • Tȁk fȇst dȉlaju kȁk da su na klākȉ.

prid. [ž. klȁkasta] – koji nema dijela tijela; kljakav, osakaćen, sakat → klȁkaf • Zgȕbi je nȍgu h rȁtu, sat mu velĩju da je klȁkast.

ž. [G Klãk/Klākȉ] – toponim • Grȕnt h Ladũču ot kũt su ljȗdi nȉgda hodȉli na klākȕ barȗnum.

ž. [jd. G klȃmfe, mn. G klȃmfi] – 1. željezna šipka sa svinutim zaoštrenim vrhovima kojom se pričvršćuju grede, rogovi, krovišta, 2. pogr. žena • S kladīfcȕm zabĩjaju klȃmfe h trãme.

nesvrš. [prez. jd. 1. klȃmfam, mn. 3. klȃmfaju/klȃmfadu, prid. rad. jd. m. klȃmfa] – zabijati klamfe → klȃmfa • Cȉmermani cĩli dȃn klȃmfaju trãme na krȍvišču.

nesvrš. [prez. jd. 1. klãmim, mn. 3. klãmiju/klãmidu, prid. rad. jd. m. klãmi] – dosadno, naporno pričati • Nȉš prȁf ne povĩdaju, sȁmo klãmiju. Tȁk klãmiju da tȏ nȋ vȅč za poslȕšat.

m. [jd. G klāncȁ, mn. G klāncȍf] – uzak, dubok i duguljast usjek strmih strana među brdima, klanac • Pȉšice, bȁbe su polȁfko, po blãtnomu klãncu, ȉšle h brȋk.

m. [G Klāncȁ] – toponim • Pũt ot ladȕčkoga zdencȁ prȁma Kȍsmatovom brȋgu i h lȏzu Bogdãn.

m. [jd. G klȁnc(l)ara, mn. G klȁnc(l)arof] – pratitelj mladenca, djever • Pȍjem za klȁncara mojȅmu sũsedu.

m. [jd. G klȁnc(l)arice, mn. G klȁnc(l)aric] – pratiteljica mladenke, djeveruša → pȍsnašica • Vȅč pũt sam bȋla klȁncarica na svȃrbam.

nesvrš. [prez. jd. 1. klȁam se, mn. 3. klȁaju/klȁadu se, prid. rad. jd. m. klȁa] – klanjati se • Pret sȁkim krīžȕm se klȁamo.

s. [jd. G klãa] – svinjokolja → klȁt • Priprãvljamo se jȕtri za klãe pȃjcekof.

prid. [ž. klȁpasta] – klempav (o ušima) • F svijãku ȉmamo klȁpaste pȃjceke, ȉm vũha vȉsiju za dȍl.

nesvrš. [prez. jd. 1. klȁpam, mn. 3. klȁpaju/klȁpadu, prid. rad. jd. m. klȁpa] – odgovarati, pristajati, stajati pravilno • Čerȋpi na roženȉcam dobrȍ klȁpaju jȅn z drȕgim.

ž. [jd. G klȁpne, mn. G klȁpni(h)] – 1. sastavni dio čega koji zatvara, učvršćeni poklopac, zaklopac, 2. dio koji služi za ukras, obilježavanje i sl., a pričvršćen je jednom stranom, 3. razg. kožni štit, stavlja se konju sa strane kraj očiju da se ne plaši, naočnjak • Na rȕbačinim žepȉ su prišĩte vũske klȁpne.

m. [jd. G klȃruša, mn. G klȃrušof] – ženski nakit koji se nosi oko vrata, ogrlica • Kȁt si dȅnem klȃruš nã se, mȃm lȉpše zgledĩm.

m. [jd. G klȃsa, mn. G klȃsof] – klas • Pȕni klȃsi šenȉce su se nĩhali na vȉtru.

s. zbir. [jd. G klãsja] – klasje → klȃs • Klãsje se zlãtilo na sȗncu.

ž. [jd. G klasovȉne, mn. G klasovȋn] – ostatak od runjenoga klipa kukuruza → štrukovȉna • Zi klasovȉnum smo se rȁdi mūtȉli, či nȋ bȋlo drȕgih mũtic.

nesvrš. [prez. jd. 1. klȁštrim, mn. 3. klȁštriju/klȁštridu, prid. rad. jd. m. klȁštri] – 1. rezati male grane od većih grana, kljaštriti, 2. pren. opominjati → sklȁštrit • Z vȉakum klȁštrim slȉvovo kĩtje. Dītȅ mi se nẽče vučȉt, fȍrt ga klȁštrim nȃj bi se vučȉlo.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȍl(j)em, mn. 3. kȍl(j)eju/kȍl(j)edu, prid. rad. jd. m. klȁ] – 1. klati, 2. pren. boljeti, 3. pren. svađati se • Sūsȅdi dȅnes kȍljeju pȃjceka. Najȉ sam se grȉžavoga sadjȃ i sȁt me počȅlo f trbȕhu klȁt. Ne mȍreju se z grȕntom prȁf podilȉt pak se sȁt kȍljeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. klatãrim se, mn. 3. klatãriju/klatãridu se, prid. rad. jd. m. klatārȉ] – potucati se, dangubiti • Nevdȉlanci se po selȕ sȁmo klatãriju.

m. [jd. G klãteža, mn. G klãtežof] – osoba koja skita; skitalica, tepac, skitnica → cȕnderman, fȕda, lȁndravac, lȕftrȃjzar, lȕftigȗs, potepēnȁc, potepũh, rȃjzer, trȃjbar, vagabȕnt • Tã klātȅš sȁmo plahȕče i ophãja po selȕ.