ž. [jd. G kȋkle, mn. G kȋkli] – jednodijelni gornji ženski odjevni predmet koji pokriva trup i dio nogu, haljina • Sȉ mi velĩju da ȉmam lĩpu kȋklju.

ž. umanj. [jd. G kȋklice, mn. G kȋklic] – haljinica → kȋkla • Pȕcica je oblȉčena h šãru kȋklicu.

ž. [jd. G kȉle, mn. G kȋl(kȉlih)] – 1. jedinica mjere za težinu, kilogram, 2. bruh, hernija • Mĩsim krȕh z dvȋ kȉle mȇlje. Prȅveč je zdīgȁ tẽškoga pak je dȍbi kȉlu.

prid. [ž. kȉlava] – 1. koji ima bruh 2. pren. nesposoban, spor • Sȅ počãsi dȉla, sȁmo se vlīčȅ, kȉlaf je.

m. [jd. G kȉlafca, mn. G kȉlafcof] – 1. onaj koji ima kilu, 2. pogr. nespretnjaković, koji djeluje kao da je kilav → kȉlaf • Tȁk se držĩš, kaj kakȏf kȉlavac.

nesvrš. [prez. jd. 1. kilȁvim, mn. 3. kilȁviju/kilȁvidu, prid. rad. jd. m. kilȁvi] – nespretno, sporo raditi → kȉlaf • Ne dȉlaju prȁf, sȁmo kilȁviju.

m. [jd. G kȉlera, mn. G kȉlerof] – hladnjak na motoru vozila • Kȉler ima lȕku pak cizĩ, trȋba ga zalȏtat.

m. [jd. G kȉlinpeta, mn. G kȉlinpetof] – poslijeporođajno vrijeme, rodiljni dopust • Pȍkle pōrȍda žẽnska se trȋba počīvȁti i bȉt z ditȅtum. Nȅgda nȋ bȋlo tȁk, žẽnsku se tȉralo mȃm na posȁ, povĩdaju da ih je i dȍst hmȓlo skȕp z ditȅtum. Nĩ bȋlo kȉlinpeta i nĩ mȍgla bȉt z ditȅtum.

prid. [ž. kȉmava] – koji se klima, klimav • Zȗp mi je kȉmaf, tȁki bu opȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȉmam/kȉmlem, mn. 3. kȉmaju/kȉmleju/kȉmadu/kȉmledu, prid. rad. jd. m. kȉma] – 1. micati glavom gore-dolje u znak odobravanja ili nedoumice, 2. pogr. ponizno se pokoravati i usvajati tuđe mišljenje • Čȅ mu bȍl kȉmleju da mučĩ, ũn i dȁlje povĩda bedarȉje.

m. [jd. G kȉmlina, mn. G kȉmlinof] – začinska biljka, kumin • V nȋkoje jȉlo se mȅče kȉmlin, tȁk da bȍl dišĩ.

m. [jd. G kȋnča, mn. G kȋnčof] – nakit, ukras • S krȅp-papĩra dȉlamo kȋnče za krȉzbȃn.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȋnčim se, mn. 3. kȋnčiju/kȋnčidu (se), prid. rad. jd. m. kȋnči (se)] – kititi (se), dotjerivati (se) nakitom → kȋnč • Pȕce stojījȕ pret špȉglenum i kȋnčiju se s klȃruši.

ž. [jd. G kȉnderfrȃjle, mn. G kȉnderfrȃjli(h)] – žena koja se brine o djeci u obitelji kod koje je zaposlena, dadilja • Kȉnderfrȃjla mi čũva dītȅ dok jã dõjdem domȏm.

m. [jd. G kȉnderpeta, mn. G kȉnderpetof] – dječji krevetić, kinderbet • Dītȅ spĩ f kȉnderpetu pȍlek mojȅga špȁmpeta.

nesvrš. [prez. jd. 1. kinđũrim (se), mn. 3. kinđũriju/kinđũridu (se), prid. rad. jd. m. kinđūrȉ (se)] – pogr. ukrašavati (se), kititi (se) • Sȉkakvih kȋnčof su zmetȁli nã se, pak se kinđũriju.

s. [jd. G kĩna] – dvorana u kojoj se prikazuju filmovi, kino • Nȉgda je h Grȉču bȋlo kĩno.

m. [jd. G kīpȁ, mn. G kīpȍf] – 1. kip, statua, 2. pogr. bezvoljna, mlitava osoba, 3. slika vjerskog sadržaja • Sȉ bežījȕ i skāčȅju, a ȕn stojĩ kȁk kĩp. Ȍbar špȁmpeta ȉmam kĩp Mȃjke Bõže.

m. [G Kīpȁ, Mãloga Kīpȁ, Dȕgoga Kīpȁ] – toponim • Kĩp je mȉsto na Svẽtomu Krĩžu za tẽro ljȗdi povĩdaju kak je tȗ nȉgda bȉ sȁmostan, pak se još navȋk skãpaju ostȃki tȍga vrȉmena. Kĩp je i komȃd zemljẽ z lĩve strãni Mokrȉčke vȕlice h Kljūčȕ.

m. umanj. [jd. G kĩpeca, mn. G kĩpecof] – 1. fotografija, 2. slika vjerskoga sadržaja → kĩp • Kĩpece žȕpnik dilĩ dȅci kat hȍdi blagoslīvljȁt hȉže. Dȉt na kĩpec.

nesvrš. [prez. jd. 1. kĩpim, mn. 3. kĩpiju/kĩpidu, prid. rad. jd. m. kīpȉ] – 1. vreti, 2. pren. biti obuzet snažnim osjećajima, biti uzrujan, uzbuđen, kipjeti → skīpȉt, zakīpȉt • Kȁt mlīkȍ pȍčme kīpȉt, maknȉ ga zi špȍrota, da ne vũjde vȃn. Tȁk su me rȅzjadili da sȁ kipĩm od jȃda.

ž. [jd. G kiselīnȅ, mn. G kiselĩn(i)] – 1. kiselina, 2. ukiseljeno povrće za zimnicu • Ȍvo lȉto sam priprȁvila čȕdaj kiselīnȅ za zȋmu.

m. [jd. G kiselīšȁ, mn. G kiselīšȍf] – kiselo, loše vino • F kȕpice su dȉli kiselīšȁ i ž ĩm trȕcaju pajdāšȅ.

nesvrš. [prez. jd. 1. kiselĩm, mn. 3. kiselĩju/kiselĩdu, prid. rad. jd. m. kiselȉ] – 1. činiti da što postane kiselo, 2. razg. dugo biti u vodi, pacati se, 3. ostaviti povrće u slanoj vodi sa začinima radi pripremanja zimnice; kiseliti • Kũpila sam zẽlje kȁj ga bȕm kȉselila.