m. [jd. G klȋnca, mn. G klȋncof] – 1. mali čavao, čavlić, 2. pren. dječačić • Šȍštar s kladīfcȕm zabĩja klȋnce h šȏlenove potplȁte. Õf klȉnac je lȋpo oblȉčen.

ž. [jd. G klȋnčanice, mn. G klȋnčanic] – dio pokućstva na koji se odlaže odjeća, vješalica • Rȅklec ti je na klȋnčanici.

m. [jd. G klȋnčeka, mn. G klȋnčekof] – vrsta cvijeća, karanfil, klinčić • Vus plȏt rāstȅju bĩli i črlẽni klȋnčeki.

m. [jd. G klȉpana, mn. G klȉpanof] – pogr. čovjek ružna ponašanja; neotesanac • Klȉpani su nam sȅ rȏže popūkȁli i reshȉtali po dvorȉšču.

ž. [jd. G klȉpse, mn. G klȉpsi(h)] – ukrasni predmet koji se posebnim mehanizmom pričvršćuje na željeno mjesto (npr. naušnice za koje onda nije potrebno bušenje ušiju); kopča • Na vũhih ȉma zlãte klȉpse.

nesvrš. [prez. jd. 1. klȉpsam, mn. 3. klȉpsaju/klȉpsadu, prid. rad. jd. m. klȉpsa] – hodati teško od umora i iscrpljenosti, hodati teško stižući • Trȋba dõjt nã ti brȋk, a unȉ kȏmaj klȉpsaju.

s. pl. t. [G klĩšči(h)] – kliješta → cȃnge • Dȅ mi klĩšča da spũknem õf čȃva.

nesvrš. [prez. jd. 1. klĩjem, mn. 3. klĩjeju/klĩjedu, prid. rad. jd. m. klȉ] – pustiti klicu, klijati • Šenȉca i jačmȅn dobrȍ lȉtos klĩjeju.

ž. [jd. G klobãse, mn. G klobãsi(ih)] – kobasica • Za frȍštikalj smo jȉli kȕhane klobãse z jãjci.

ž. umanj. [jd. G klobasĩčke, mn. G klobasĩčkih] – mala kobasica, kobasičica → klobãsa • Klobasĩčke vȉsiju na hãkljim na nãjži.

ž. [jd. G klȍblina, mn. G klȍblinof] – prečka na vratašcima bačve • Dȅni vrãteca na vȏžu i fȇjt pritẽgni klȍblin, kaj nam vĩno nȅ bi scĩzilo.

m. [jd. G klobūkȁ, mn. G klobūkȍf] – 1. šešir, ono što je okruglasto, nadignuto od postojeće ili zamišljene ravne površine i šuplje, 2. dio plodišta viših gljiva nalik na klobuk, klobučasti dio gljive, klobuk • Klobūkȅ z vrgãof smo odrȉzali i spȅkli jȉh z jãjci.

nesvrš. [prez. jd. 1. klõfljem/klõfam, mn. 3. klõfljeju/klõfljedu/klõfaju/klõfadu, prid. rad. jd. m. klōfȁ] – 1. isprašivati tepih kloferom, 2. mijesiti tijesto, 3. pren. tući, batinati → klȍfer • Vȁkuš je pun prȁšine, trȋba ga fȇst klōfȁt. Poglȇ kȁk se na igralȉšču klȉpani klõfaju.

m. [jd. G klȍfera, mn. G klȍferof] – naprava za isprašivanje tepiha, ob. pletena od pruća ili plastična • Zȅmi klȍfer i vȕdri po vȁkušu, mȃm bu zȉšla prȁšina vȃn.

svrš. [prez. jd. 1. klȍknem, mn. 3. klȍkneju/klȍknedu, prid. rad. jd. m. klȍkni] – reći neku pojedinost o čemu, natuknuti, nabaciti, zucnuti • Da nĩsi klȍknila!

nesvrš. [prez. jd. 1. klȍkočem, mn. 3. klȍkočeju/klȍkočedu, prid. rad. jd. m. klokotȁ] – šumjeti zvukom koji podsjeća na klokot, klokotati • Potȏčac je klokotȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. klȍnem, mn. 3. klȍneju/klȍnedu, prid. rad. jd. m. klȍni] – onemoćati, oslabjeti, klonuti • Dok dõjdem nã ti brȋk, hȃmetum klȍnem, ne mȍrem nȉkam.

m. [jd. G klopȁ, mn. G klopȏf/klopȉ(h)] – parazit, naseljava se pod kožu čovjeka i životinja, krpelj • Ȍvo lȉto je lozȁ pȕna klopȏf, mȍgo bi me tẽri pȉknit i mȍrem zbetȅžat.

nesvrš. [prez. jd. 1. klopãrim, mn. 3. klopãriju/klopãridu, prid. rad. jd. m. klopãri] – javljati se u obliku udaraca • Kotāčȉ na picȉklenu su pohrjȁvili pak cvĩliju i klopãriju.

nesvrš. [prez. jd. 1. klopȍčem, mn. 3. klopȍčeju/klopȍčedu, prid. rad. jd. m. klopotȁ] – proizvoditi zvuk klopotanja, klopotati • Šȏleni su mi prȅveč vȅliki, dok hȍdim klopãčeju mi po nogȁh.

nesvrš. [prez. jd. 1. klȍpim, mn. 3. klȍpiju/klȍpidu, prid. rad. jd. m. klȍpi] – udariti, lupiti • Dȅ me nãj jizȉt, klȍpi bum te!

m. [jd. G klopocȁ, mn. G klopocȏf] – naprava koja zvukom rastjeruje čvorke u vinogradu; pren. brbljavac → klepetȁc • Õf klopotȁc ne mȍre nȉš premũčat, sȅ prepovĩ.

nesvrš. [prez. jd. 1. klopȍtam/klopȍčem, mn. 3. klopȍčeju/ klopȍčedu/klopȍtaju/klopȍtadu, prid. rad. jd. m. klopotȁ] – proizvoditi zvuk poput klopotca, pren. brbljati • Bȁbe zibȉraju pȁžulj i z jezȉkum klopȍčeju o sȁkomu zi selȁ.

m. [jd. G kl(j)ūčȁ, mn. G kl(j)ūčȍf] – 1. predmet, sredstvo kojim se brava otvara i zatvara, otključava i zaključava, ključ, 2. tehn. alat kojim se steže, 3. zavoj rijeke i zemljište koje on obuhvaća ili naplavljuje, 4. naprava za pucanje, domaće izrade, proizvodi samo prasak (bez hitca); prangija, 5. vir, vrelo • Kat ȉdeš na ledȉnu, obni z kljūčȍm kaj bu hȉža zaklȅjena.