prid. [ž. krīvȁ] – 1. koji je uvinut, savijen, svinut, zakrivljen, kriv, 2. koji ne odgovara čemu, pogrešan, 3. koji je počinio nešto zabranjeno, nedopušteno ili kažnjivo • Nĩ bȉ ni krȋf ni dȗžan.

m. [jd. G krȉglina, mn. G krȉglinof] – stakleni vrč, krigla • Pĩvu pĩjeju s krȉglina.

s. [jd. G krīlȁ, mn. G krīlȉh/krĩl] – razvijen ili zakržljao organ za letenje u ptica i kukaca, krilo • Mȏram čȕčicam podrȉzat krīlȁ, kȁj mi nȅ buju sprhnȉle prȉk plȍta.

nesvrš. [prez. jd. 1. kripĩm (se), mn. 3. kripĩju/kripĩdu (se), prid. rad. jd. m. krīpȉ (se)] – davati snagu, osnaživati, krijepiti (se) • Jȕhica kripĩ sȁkoga.

ž. [jd. G krīpȍsti, mn. 3. krīpȍstih] – 1. moralna čistoća, ukupnost moralnih vrlina; čestitost, 2. tjelesna snaga, krepkost, čilost • Za krīpȍst je nȃjbȍlša vodȁ zi zvȋrka.

m. [jd. G krȋsa, mn. G krȋsof] – velika vatra na otvorenom, krijes • Sȁko lȉto za Ivȃe se pãliju krȋsi.

m. [jd. G krīžȁ, mn. G krīžȍf] – 1. kršćanski simbol u obliku krakova koji se sijeku pod pravim kutom, 2. znak ili predmet koji je nalik križu ili je u obliku križa, 3. pren. patnja, životna teškoća • Sȁka hȉža ȉma krīžȁ.

ž. [jd. G krĩsnice, mn. G krĩsnic] – kukac koji svijetli noću, krijesnica → ivajska mušica • Hvȇčer krĩsnice svitĩju, kȁj lȁmpašeki.

ž. [jd. G kristãlke, mn. G kristãlki(h)] – vrsta salate, kristalka • Kristãlka šalȃta je mẽfka i žmȁhna.

m. [jd. G Krȉstuša, mn. G Krȉstušof] – Isus Krist → Jȇzuš • Mȕčim se kȁj Krȉstuš. Za pȇt rȃn Krȉstušovih!

prid. neskl. – koji u obliku dviju crta ili smjera kretanja vodi lijevo-desno i križa se, ukriž • Lȋpo si štȍnfe dȅni v rȇt, a nȅ krȋš-krȃš ih nahȉtat.

ž. [jd. G krivȉce, mn. G krivȋc(ih)] – 1. djelo krivca, 2. odgovornost za grešku, krivnja, krivica • Ũn je to fkrȁ, jȅngova je krivȉca.

nesvrš. [prez. jd. 1. krĩvim, mn. 3. krĩviju/krĩvidu, prid. rad. jd. m. krĩvi] – 1. bacati krivicu na koga, 2. smatrati ga krivim za grešku, kriviti • Krĩviju ga da ga je fkȁni.

m. [jd. G krȉvolȏva, mn. G krȉvolȏfof] – radnja protivna zakonitu lovu na divljač, lov koji se obavlja u lovostaju, na neispravan način (zamkama, nepropisnim oružjem itd.) i protivno zakonskim propisima o odstrelu divljači, krivolov → rȁpšȋc • Ȉša je h krȉvolȏf pak su ga prȉjali.

s. pl. t. [G krĩži(h)] – donji dio kralježnice, križa • Krĩža me bolĩju, vrȋme bu se sprȅmenilo.

s. [jd. G križȃa, mn. G križȃof] – križanje, raskrižje • Na sȁkom križȃu po selȕ su raspēlȁ.

s. [G Križȃa] – toponim • Mȉsto na Svẽtomu Krīžȕ na križȃu pũtih prama Gorȉcam i cĩrkvi.

nesvrš. [prez. jd. 1. krĩžam, mn. 3. krĩžaju/krĩžadu, prid. rad. jd. m. krīžȁ] – 1. križati, precrtavati napisano ili nacrtano, 2. stavljati na sebe znak križa, 3. sjeći se pod kutom → skrīžȁt (se) • Nĩs prȁf napīsȁ, tȏ mȏram krīžȁt. H cĩrkvi se sȉ mȍliju i krĩžaju. Tȁm dȉ se pũt krĩžaju, tȁm su raspēlȁ.

m. [jd. G krȉzbȃna, mn. G krȉzbȃnof] – božićno drvce • Nȁš krȉzbȃn je sȁko lȉto nakȋnčen zi svĩklim bȏmbicam.

m. [mn. G krĩžecof] – blagoslov kuća • Sȁko lȉto ȉmamo krĩžec, pȍp hȍdi blagoslĩvljat hȉže, a na vrãti popĩva „Nȁrodi nam se Krãlj nebẽski“ i sȉ se mȍliju. Dȅci dilĩ kĩpece, a mĩ dāmȍ pȉneze za cĩrkvu.

uzv. – uzrečica upućena djetetu prilikom kihanja → nazdrȃvje • Dītȅ kĩhne, a jã mu velĩm krĩži-bȏži.

s. [G Krīžȅva] – blagdan Spasova • Na Krīžȅvo, svetokrȉški zvȍni zvonĩju.

s. [G krĩžnoga drȋva] – križ s kipom raspetoga Krista, propelo, raspeće, raspelo • H sȁkomu nȁšemu selȕ je krĩžno drȋvo.

prid. [ž. križovātȁ] – koji je u dvostrukoj vezi, ukrižen • Ž jȋmi smo križovȁti kȗmi.