ž. [G kmȅ] – stočna hrana, sijeno, krma • Kmȁ je zizȗbljana f grȇde, a pȍkle u bȕmo peljȁli domȏm.

m. [jd. G krmẽžlja, mn. G krmẽžljof] – krmelj • Po očȁm ȉma krmēžljȅ.

prid. [ž. krmežljȉva] – pun krmelja, krmeljiv • Ȍvo mācȅ je krmežlȉvo, sȅ je pȕno krmẽžljof i betȅžno je.

ž. [jd. G kntije, mn. G kntiji(h)] – 1. nešto staro, razvaljeno i dotrajalo, starudija, krntija, 2. ono što je razbijeno, razrezano, djelići, otpadci, 3. od duge upotrebe dotrajalo vozilo ili veći kućanski aparat • S tũm kntijum nȃj nȉkam ĩt, bȕ se respȁla.

m. [jd. G krovȁ, mn. G krovȏf] – konstrukcija koja pokriva zgradu ili građevinu, krov • Na krȍf su zletȉle čȃfke.

nesvrš. [prez. jd. 1. krȍjim, mn. 3. krȍjiju/krȍjidu, prid. rad. jd. m. krojȉ] – rezati tkaninu ili kožu radi šivanja odjeće, rublja ili obuće, krojiti → skrojȉt, prekrojȉt, sprekrojȉt • Šnȃjdarica mi krȍji nȍvu kȋklu.

m. [jd. G kropȁ, mn. G kropȏf] – kipuća voda • Zakĩpi je krȍp, bȕmo fȗrbali pȃjceka.

ž. [jd. G krõte, mn. G krȍt(ih)] – 1. žaba krastača, 2. pogrdni naziv za osobu koja se drži oholo • Držĩ se kȁj krȍta.

s. [jd. G krȍvišča, mn. G krȍviščof] – dio konstrukcije u izgradnji krova kuće, krovište → krȍf, vȇs • Cȉmermani mȅčeju čirȋpe na roženȉce i tȁki bu krȍvišče zgotȏvljeno.

ž. [jd. G kȑpe, mn. G kȑpih] – 1. pojedinačan komad platna namijenjen određenoj svrsi, 2. loš odjevni predmet, krpa • Kȁj si si oblĩkla tũ kȑpu, dȅ se oblĩči kȁk trȋba.

nesvrš. [prez. jd. 1. krpãrim, mn. 3. krpãriju/krpãridu, prid. rad. jd. m. krpãri] – snalaziti se u oskudnim mogućnostima da se što provede, improvizirati loše ili slabim mogućnostima • Siromãki krpãriju kȁk mȍreju, sȁmo da preživĩju.

svrš. [prez. jd. 1. kȑpam, mn. 3. kȑpaju/kȑpadu, prid. rad. jd. m. kȑpa] – stavljati zakrpe, iglom i koncem popravljati ono što je tkano ili pleteno, krpati → pokȑpat, skȑpat, zakȑpat • Kȑpam štȍmfe tȁk da ih navlĩčem na žȁrulu i tȁk pokȑpam lȕku.

ž. [jd. G krpeȁče, mn. G krpeȃč(ih)] – lopta od krpa, krpenjača • Prȋ nĩsmo imȁli gȕmenastih lȍpti, pak smo si s kpja dȉlale krpeȁče.

s. [jd. G krpēlȁ, mn. G krpẽl(h)] – rudo na seljačkim kolima • Rȁdi smo se peljȁli na krpẽlu, dok je dȉda počãsi tȉra koȅ.

m. [jd. G kpȅža, mn. G kpȅžof] – neprestano krpanje, ono što je skrpljeno, dobiveno krparenjem, krparija, krpanje, krpež • “Kpȅš hȉžu držĩ” – tȁk se navȋk povĩda.

s. pl. t. [G kpja] – krpe, pogr. odjeća → cȃpje • Posprȁvila sam ormãre i sȅ kpje hȉtila h smetjȇ.

s. [mn. G krščẽ] – čin uvođenja u kršćanstvo posebnim obredom (sakramentom), krštenje → krstȉt • V nedȉlju ȉmamo krščẽe ditȅta.

prid. [ž. kȑščena] – koji je primio sakrament krštenja, kršten • Jã sam kȑščen h nȁšoj fȃrnoj cĩrkvi.

prid. [ž. krsnȃ] – koji ide uz krst koji se odnosi na krštenje → krščẽe • Ũn mi je krsnȋ kȗm.

m. [mn. G krstȁ] – čin uvođenja u kršćanstvo posebnim obredom (sakramentom), krštenje → krščẽe • Kȕma me je nosȉla na kȑst kat sam imȁ četȉri misẽc.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȑstim, mn. 3. kȑstiju/kȑstidu, prid. rad. jd. m. krstȉ] – 1. vršiti čin uvođenja u kršćanstvo posebnim obredom (sakramentom), krstiti, 2. dati ime na krštenju, 3. pogr. nazivati koga drugim imenom nego što se zove, prvi put nešto nazvati, 4. pogr. nazivati koga kojekako, svašta mu pridijevati, upućivati mu riječi pogrdna značenja, 5. pren. dokazivati komu što, činiti da napokon shvati • Krstȉli smo dȅčeca pri svẽtomu Vȉdu.

s. pl. t. [G krstȋtki(h)] – proslava obreda krštenja → krstȉt • Imȁli smo krstȋtke za dȅčeca h nedȉlju.

m. [jd. G kȓta, mn. G kȓtof] – krtica • Kȓt mi je reskopȁ cĩli vȑt i pojȉ korẽe.

ž. [jd. G krtȁče, mn. G krtȃč] – četka za ribanje • Zȅmi krtȁču i zrȋbaj štȋnge pred vrãti.