s. [G Kȕčišča] – toponim • Mȉsto h Ladūčȕ kadȉ su se nȉgda začẽle dȉlat hȉže.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȕčim se, mn. 3. kȕčiju/kȕčidu se, prid. rad. jd. m. kȕči se] – udomljavati se, stvarati kućanstvo • Kȕčiju se kȁk mȍreju, nȉgdo nĩ mȃm sȅ imȁ.

m. [jd. G kȗčaka, mn. G kȗčakof] – zub kutnjak • Zubãr mi je s klĩšči zvȁdi zȗp kȗčak.

prid. [ž. kȗča] – koji se odnosi na ključ, ključni • Opȁ sam zi čirȉše i ftȑgnila mi se kȗča kȏst.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȕcnem (se), mn. 3. kȕcneju/kȕcnedu (se), prid. rad. jd. m. kȕcni (se)] – lako udariti • Kȕcnili smo se s kȕpicam da si gratulȋramo.

ž. [jd. G kȕdelje] – vlakno konoplje koje se prede, kudjelja • Na kolȏvratu su bȁbe z jednũm rūkȕm jẽmale kȕdelju, z drȕgum rūkȕm su u tãile, a pȍkle su metȁle v štrẽe i h pȁrenicu na bĩlee.

pril. – riječ za pojačavanje komparativa i superlativa u zn. i te kako, još koliko, i te koliko, znatno, mnogo • Ũn je kũdikȁm bȉ bȍli dȉlavac nȅk ũn drȕgi.

m. [jd. G kȕfra, mn. G kȕfrof] – kovčeg, kofer • Vojnĩki su nȅsli vȅlike kȕfre kat su ȉšli f soldačȉju.

ž. [jd. G kȕfce, mn. G kȕfci(i)] – klin na jarmu i kolima • Kȕfce držĩju lȏjtre na vȍzu, a mȅčeju se i na jārȁm.

m. [jd. G kuferãša, mn. G kuferãšof] – pogr. došljak → dȏjdek, dotepenac • Zi strãskih krajȏf je dȍšlo k nȁm ljũdi, pak ih zovẽju kuferãši.

ž. [jd. G kȕge, mn. G kȕgih] – 1. zarazna bolest koja se nekoć javljala u epidemijama i uzrokovala pomor stanovništva, zarazna bolest životinja, kuga, 2. pren. zlo, pošast • Za kȕgu nȋ bȋlo vrãštva pak su ljȗdi hmĩrali hȃmetum.

ž. [jd. G kȗgle, mn. G kȗglih] – 1. kugla, 2. krut predmet koji ima oblik kugle; lopta, 3. planet; lopta, 4. zrno vatrenog oružja • Stãri dȉda fȍrt povȉda kak ga je h rȁtu trȅfila kȗgla h nȍgu.

m. [jd. G kȕglãgera, mn. G kȕglãgerof] – vrsta ležaja, koji je u osnovi namijenjen za prenošenje radijalnih opterećenja, kuglični ležaj • Kȕglãger na kotāčȕ mi rȕži, mȏram ga premenȉt.

m. [jd. G kȕglofa, mn. G kȕglofof] – kolač od dizana tijesta sa suhim grožđem, okruglasta je oblika sa šupljinom u sredini, kuglof • H vȅlikomu mȍdlenu spȅkli smo orȋhni kȕglof.

ž. [jd. G kuhȁče, mn. G kuhȁčih] – drvena žlica za miješanje jela koje se kuha • S kuhȁčum zmĩšam čȕšpajs, kaj se drugȁč prȉma za rȃjnglju.

ž. [jd. G kȕharice, mn. G kȕharicih] – 1. žena koja kuha, 2. knjiga kuharskih recepata • Tȅta Rȅzika je bȋla čȕdaj lȋt kȕharica h škȏli.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȕham, mn. 3. kȕhaju/kȕhadu, prid. rad. jd. m. kȕha, ž. kȕhala] – 1. u posudi s proključalom vodom pripremati hranu, kuhati, 2. pripremati jelo, 3. ključati, vreti → skȕhat, reskȕhat, zakȕhat • Cĩli dȃn kȕham za težākȅ.

ž. [jd. G kȕhe, mn. G kȕhi] – prostorija u stanu, gostionici itd. gdje se priređuje jelo, kuhinja • Kȕharica cĩle dȃne stojĩ pri špȍrotu h kȕhi i dȉla nam jȉst.

nesvrš. [prez. jd. 1. kũam, mn. 3. kũaju/kũadu, prid. rad. jd. m. kūȁ] – 1. predavati se polusnu, opuštati se do stanja lagana drijemeža, drijemati, 2. lagano pobolijevati • Stȍpili su se pri špȍrotu i mȃm kũaju. Čĩm dītȅ pȍčme kūȁt, mȍrti bu zbetȅžalo.

ž. [jd. G kȕke, mn. G kȗk/kȕki] – klin ili šipka zavrnuta na kraju, ob. od željeza, služi da se što objesi, dohvati, privuče i sl. • Na kȕki ȉmam obȉšene rȅklece.

m. [jd. G kūkcȁ, mn. G kūkcȍf] – insekt, kukac • Lȉtos su nam sȕ šalȃtu pojȉli kūkcȉ.

prid. [ž. kukavȋčja] – koji se odnosi na kukavicu → kȕkuvȁča • Ftȉla im je postȁvit kukavȋčije jȁjce.

ž. [jd. G kȕkme, mn. G kȕkmi] – nadignut dio perja na glavi ptice, kukma • Ovã tȉca ȉma na glãvi kȕkmu, smīšnȁ je.

m. [jd. G kȕkrlena, mn. G kȕkrlenof] – mali prozor, prozorčić • Čez kȕkrlen se nalukãvam kak bi znȁla kȁj sūsȅdi dȉlaju.