nesvrš. [prez. jd. 1. kũpam (se), mn. 3. kũpaju/kũpadu (se), prid. rad. jd. m. kūpȁ (se)] – 1. vodom se prati, osvježavati ili liječiti, 2. prepustiti se vodi, plivati, brčkati se, kupati se • Cĩlo smo se lȉto kũpali na Sȕkli.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȕpčam, mn. 3. kȕpčaju/kȕpčadu, prid. rad. jd. m. kupčȁ] – skupljati sijeno u kupove • Ščȅra smo kupčȁli sȇno na senokȍši.

ž. [jd. G kupȇrdȅke, mn. G kupȇrdȅki] – ukrasni prekrivač za krevet • Na pȍstelji ȉmam šãru kupȇrdȅku.

ž. [jd. G kupȇrte, mn. G kupȇrti(h)] – ukrasni prekrivač za krevet → kupȇrdȅka • Na špȁmpetu ȉmam lĩpu kupȇrtu.

m. umanj. [jd. G kupȉča, mn. G kupȉčof] – plast slame ili sijena složen oko stožera, stog → kȕp, kopȉč • Zȃt štȁle su kupȉči zi sȇnum i slȁmum.

ž. [jd. G kȕpice, mn. G kȕpic(ih)] – posuda iz koje se pije, obično od stakla, čaša • Sȉ smo pȋli z jednẽ kȕpice.

ž. [jd. G kupīnȅ, mn. G kupĩn(ih)] – bodljikavi grm iz porodice ruža, kupina • Stãri dȉda je posȉka Jãnine kupīnȅ, pak su se kārȁli.

svrš. [prez. jd. 1. kũpim, mn. 3. kũpiju/kũpidu, prid. rad. jd. m. kūpȉ, mn. m. kūpȉli] – dobiti u vlasništvo plaćanjem određene cijene, kupiti • H Sanȍboru na sajmȕ smo kūpȉli pȁjceka, pak ga bȕmo shrãnili za zȋmu.

m. [jd. G kȕplunga, mn. G kȕplungof] – 1. naprava u vozilu za spajanje dviju osovina (prilikom mijenjanja brzine); kvačilo, 2. vozačeva papučica kojom se aktivira odvajanje prijenosa zupčanika od mjenjača, spojka • Kȕplunk mi se je dȍdera, pak se ne mȍrem peljȁt.

nesvrš. [prez. jd. 1. kupȕjem, mn. 3. kupȕjeju/kupȕjedu, prid. rad. jd. m. kupovȁ] – dobivati u vlasništvo plaćanjem određene cijene, kupovati • Sȁko lȉto kupȕjemo kmȕ, kȁj nȋmamo dȍst svojẽ.

m. [jd. G kurāžȁ, mn. G kurãžof/kurãži(h)] – ono što se tko usuđuje učiniti, a drugi ne, ono što je teško; hrabrost, odvažnost, smjelost, srčanost • Nĩmam dȍst kurāžȁ za letȉt z ȅroplanum.

prid. [ž. kurāžnȁ] – hrabar, odvažan → kurãš • Ũn je kurāžȁn kaj se kũplje h glibõkoj vodȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȕrblam, mn. 3. kȕrblaju/kȕrbladu, prid. rad. jd. m. kurblȁ] – okretati kurblu da bi se stavio u pogon motor automobila, kurblati • Cĩli dȃn kȕrblam matõr i nȉkak ga ne mȍrem vužgȁt.

m. [jd. G kȕrblina, mn. G kȕrblinof] – ručica, okretaljka na motoru koja služi za stavljanje motora u pogon • Okrẽčem kȕrblin kaj bi vȕžga matõr na frȇzi.

nesvrš. [prez. jd. 1. kũrim, mn. 3. kũriju/kũridu, prid. rad. jd. m. kūrȉ] – 1. ložiti vatru, 2. pren. poticati na svađu → nakūrȉt, potkūrȉt, skūrȉt, zakūrȉt • Kũriju ih dȁ se jȍš bȍlj svȁdiju i tũčeju.

m. [jd. G kȗrjaka, mn. G kȗrjakof] – nastamba za kokoši, kokošinjac • Snȍčka je tōrȁc s kȗrjaka fȗnda sȕ živȃt.

prid. – samo u svezi kȗrje ȍko – izraslina na nozi, kurje oko • Na nogȉ na pȃcu ȉmam kȗrje ȍko.

m. [jd. G kȕršlȗsa, mn. G kȕršlȗsof] – kvar na električnoj instalaciji, kratki spoj • Po hȉži žȁrulje ne svitĩju, kȕršlȗs je, mȁloprȋ je strĩla pȕknila.

nesvrš. [prez. jd. 1. kurtȅšim, mn. 3. kurtȅšiju/kurtȅšidu, prid. rad. jd. m. kurtȅši] – surađivati, djelovati • Dȉlaju vȅlike poslȅ pak kurtȅšiju zi sȁkim tẽri ih mȍre podvučȉt.

ž. [jd. G kurȕze, mn. G kurȕz(ih)] – kukuruz → korȕza • Lȉtos je zrãslo čȕdaj kurȕze, bu dȍst za hrānȉt živīnȕ.

s. [jd. G kuruzȉšča, mn. G kuruzȋšč(ih)] – njiva na kojoj raste kukuruz • Ščȅra smo zȍrali kuruzȉšče, a dȅnes ga bȕmu taurȁli.

prid. [ž. kurȗzna] – 1. koji se odnosi na kukuruz, kukuruzni 2. pogr. koji je svijetle kose i puti • Z lopārȕm sam zvȁdila z krȕšne pečĩ kurȗzni krȕh. Ȉma žũte lȃsi, pȁk mu velĩju da je kurȗzni.

ž. [jd. G kurȕznice, mn. G kurȕznic] – posječene stabljike s kojih su obrani klipovi kukuruza, kukuruzovina • Kurȕznicu sȉčkamu na drõbno za štrȁju.

m. [jd. G kuružākȁ, mn. G kuružākȍf] – spremište za kukuruz → koružjãk • Pȕn kuružjãk ȉmamo kurȕze, bȕ je i za prodȁt.