m. [jd. G kȕkurika, mn. G kȕkurikuf] – biljni rod iz porodice žabnjaka; kukurijek • Kȕkurik precvãte na protulĩtje z drõbnim cvȉtekim.

ž. [jd. G kȕkuvȁče, mn. G kȕkuvȃč(ih)] – ptica selica, ob. ne svija gnijezdo, jaja ostavlja u gnijezdu druge ptice, kukavica • Lȋpo je čȕt kȕkuvȁču kak se zglašẽva.

m. [jd. G kȕlaka, mn. G kȕlakof] – u bivšem SSSR-u i drugim komunističkim zemljama seljak čiji je posjed prelazio zemljišni maksimum (koji mu se potom oduzimao), bogati seljak • Zȁ jenga povĩdaju da je kȕlak kaj ȉma na sȅ strȃn čȕdaj grȕnta.

zamj. [ž. kȕlka/kȕlika, s. kȕlko/kȕliko, m., s. G kȕlikoga; ž. kȕlika] – upitno-odnosna zamjenica, izražava 1. a. pitanje o količini, b. isticanje velike količine, 2. a. dopusnu službu s obzirom na količinu, b. mjeru, trajanje, intenzitet, c. usporedbu s obzirom na količinu ili veličinu; koliki • Gledĩm kȕlik je zrãso õf pȍplin. Kȕliko ȉmaš penẽs?

pril. – koliko-toliko, donekle, bar malo, imalo, iole • Dȅ mi bãr kȕliko-tȕliko pinȇs, tak da mȍrem zbȁvit do pȅmzije.

m. [jd. G kȗma, mn. G kȗmih] – svjedok pri krštenju, pri vjerskom i građanskom obredu vjenčanja, pri obredu, kum • Mĩ smo si ž jȉmi križovȁti kȗmi.

ž. [jd. G kūmȅ, mn. G kūmȉ] – svjedokinja pri obredima, kuma • Unã nam je stãra kūmȁ.

m. [jd. G kȗmara, mn. G kȗmarof] – 1. smeće, 2. pren. loš čovjek • Tȁkvoga kȗmara kak je ũn, tȅško se dȉ nãjde.

prid. [ž. kȕmarna] – koji ne drži do reda, koji ne vodi računa o urednosti, o svojoj vanjštini; prljav, neuredan • Nĩ hmȋt ni počȅsan, kȕmaran je.

m. [jd. G kȕmeka, mn. G kȕmekof] – pogr. primitivan seljak ili građanin koji ne može prikriti seljačko podrijetlo • H grãdu mu velĩju da je kȕmek.

ž. umanj. [jd. G kȕmice, mn. G kȕmic] – seljanka, seljakinja, ob. u zn. one koja svoje proizvode prodaje na tržnici → kūmȁ • Od kȕmice na plȁcu kupȕjemo mlĩčno, a gospẽ povĩdaju da od ȉh nȃjrȁjši sȅ kupȕjeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. kumĩm, mn. 3. kumĩju/kumĩdu, prid. rad. jd. m. kȕmi] – 1. zaklinjati kumstvom, pozivati se na kumstvo, 2. usrdno moliti, preklinjati • Prȍsim ga i kumĩm nȃj pȍje dȉlat, al zabȁdaf.

nesvrš. [prez. jd. 1. kumȕjem, mn. 3. kumȕjeju/kumȕjedu, prid. rad. jd. m. kumovȁ] – 1. biti kum na krštenju, mladencima 2. pogr. imati udjela u nečemu negativnom • Vȅč pũt je kumovȁ h lãži, pak je zãto dȍbi bȁtin.

m. [jd. G kȕmrofčana, mn. G kȕmrofčanof] – vlak koji je vozio do Kumrovca • Cȕk kȕmrofčan se polȁfko vlĩka po štrȅki, sidȉli smo po drvȅnih klupȁh i dȍst smo se naspomȉnali do Zãgreba.

prid. [ž. kȕmrovačka] – koji se odnosi na Kumrovec • Kȕmrovačka štrȅka je sȁ zapuščãna, po õj rãste drȁč.

ž. [jd. G kūnȅ, mn. G kũn] – jedinica hrvatskoga novca u Republici Hrvatskoj od 30. svibnja l994. (jedna kuna = 100 lipa), kuna • Jīvȅ me fȕrt spitȁva čȉ ȉmam pȇt kũn za posūdȉt.

prid. [ž. kȕndrava] – koji se kovrča, koji je u uvojcima; kovrčav (o kosi i o dlaci psa) → kosmȁt, rȕdlaf • Cūcȁk ȉma fȑčkave glȁke, ũn je kȕndraf.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȕndram, mn. 3. kȕndradu/kȕndraju, imp. jd. 2. kȕndraj, prid. rad. jd. m. kundrȁ, prid. trp. jd. m. kȕndran, ž. kȕndrana] – kovrčati • Kȕndraj mȃceku glȁke da mu spũčeš buhȅ.

ž. [jd. G kȕnice, mn. G kȕnic] – ljekovita biljka, stolisnik • Čãj od kȕnic je hasnovȉt.

m. [jd. G kȕnsta, mn. G kȕnstof] – umjetnost, umijeće, vještina, sposobnost (u ocjeni da je što uspjelo ili da ne treba većeg napora da uspije ili da se izvede) • Tĩ tȏ mȍreš naprȁvit, tȏ ti nĩ nȉkakaf kȕnst.

ž. [jd. G kȗnte, mn. G kȗnti(h)] – 1. redovita dnevna prodaja mlijeka, 2. mjesto gdje se skuplja mlijeko • Trȉm muštȅrijam sȁki dȁn dãjemo mlĩko na kȗntu.

m. [jd. G kũpa, mn. G kũpof] – veća količina kakvih predmeta ili sastojaka složena ili nagomilana; hrpa → hȑpa • Gnȏj mȅčemo na kȕp, pȍkle ga bȕmo restȉpali po ledȉni.

m. [jd. G kūpcȁ, mn. G kūpcȍf] – onaj koji kupuje, kupac • Za tã grȕnt ȉščem prãvoga kūpcȁ.

s. [G kupalȉšča, mn. G kupalȉščof] – mjesto na obali uređeno za kupanje, kupalište • H Rȉgoncim na Sȕkli je bȋlo kupalȉšče.