m. [jd. G kāpkȁ, mn. G kãpkof] – vjeđa, kapak • Čelȁ ga je hbȍla f kāpȁk i sȁt ne mȍre glēdȉt.

ž. [jd. G kȁpare, mn. G kȁpari(h)] – svota primljena unaprijed uime neke kupoprodaje, obavljenog posla i sl.; akontacija, avans, predujam, kapara • Za koȁ smo dãli kȁparu, a kad ga bȕmo dopeljȁli domȏm, ȕnda bu sȅ splačȅno.

nesvrš. [prez. jd. 1. kapȁrim, mn. 3. kapȁriju/kapȁridu, prid. rad. jd. m. kapȁri] – dati predujam → kȁpara • Hȍdim po sajmȉšču i kapȁrim ždrȋbe tẽro mi se nȃjbȍl dopȁda.

nesvrš. [prez. jd. 1. kȁpljem, mn. 3. kȁpljeju/kȁpljedu, prid. rad. jd. m. kȁpa] – 1. padati kap po kap 2. pren. dobivati po malo, ali sigurno • Pȉnezi mi kȁpljeju i tȁk nȃj bȕ.

ž. [jd. G kapčīnȅ, mn. G kapčĩn] – 1. sorta grožđa, 2. mjesto gdje voda curi s krova • Kapčīnȁ je čno drõbno grõjzje. Stojĩš pot kapčĩnum. Mȍkar buš!

m. umanj. [jd. G kãpeca, mn. G kãpecof] – 1. kapljica, 2. pren. mala količina • Sȅ im dãje na kãpec.

ž. [jd. G kapȇle, mn. G kapȇlih] – 1. crkvica ili manji izdvojen prostor s jednim oltarom, kapelica, kapela 2. crkva unutar samostanske zajednice; mala crkva • Pȍjemo k mȁši h kapȇlu h Ladũč.

m. [jd. G kapelȃna, mn. G kapelȃnof] – svećenik koji obnaša službu u posebnim okolnostima (u bolnici, u vojsci itd.), pomoćnik župnika, župni vikar, kapelan • Ovȕ nedȉlju mȁšu je slũži kapelȃn.

ž. umanj. [jd. G kapȇlice, mn. G kapȇlic] – mala crkva, kapelica • Po sȉm nȁšim mistĩm kapȇlice su lȋpo vrẽjene.

m. [jd. G kapȇlmȅštra, mn. G kapȇlmȅštrof] – onaj koji ravna kapelom, zborovođa • Mõj strȉček je bȉ dvȁjst lȋt kapȇlmȅštar.

m. [jd. G kapȇlnika, mn. G kapȇlnikof] – onaj koji ravna kapelom, zborovođa → kapȇlmȅštar • Ũn je kapȇlnik.

ž. umanj. [prez. jd. 1. kȁpice, mn. 3. kȁpic] – 1. mala kapa, 2. jagodica prsta • Nõš mi se posmaknȉ i odrȉza sam si kȁpicu na pȃcu.

ž. [jd. G kaplẽ, mn. G kaplĩ(h)] – kap, kaplja • Nĩ gȍdine, sȁmo je nȉkaj kaplĩ opȁlo.

m. [jd. G kȁplara, mn. G kȁplarof] – najniži čin u vojsci, kaplar • Sūsȅt povĩda da je bȉ kȁplar h vȍjski.

ž. umanj. [jd. G kȁpljice, mn. G kȁpljic] – 1. mala kap, 2. pren. vino • Rȁdi pĩjeju, a ȕnda popĩvaju: “Kȕliko kȁpljic, tȕliko lȋt”.

svrš. [prez. jd. 1. kȁpnem, mn. 3. kȁpneju/kȁpnedu, prid. rad. jd. m. kapnȉ] – kapnuti → kȁpat • Sȗnce je posvĩtilo, s cũrka je mȃm kȁpnilo.

m. [jd. G kaprȉca, mn. G kaprȉcof] – postupanje po ćudi, ćudljiv postupak, inaćenje, tvrdoglavljenje, inat • Nĩ trȋba tulȉko kaprȉcof, bȍlje da se sporȁzmimo.

nesvrš. [prez. jd. 1. kapricȋram, mn. 3. kaprȋciraju/kapricȋradu, prid. rad. jd. m. kapricȋra] – inatiti se → kaprȉc • Med sȍbum se fȍrt kapricȋraju, ne mȍreju se nȉkak prȁf dogovōrȉt.

m. [jd. G kȁpslena, mn. G kȁpslenof] – košuljica od želatine ili škroba za lijekove u prahu ili tekućem stanju, kapsula • Vrãštvo je h kȁpslenu, tȏ se sȅ skȕp jẽmle, a nȅ da ga zisipãvamo vȃn.

m. [G Kȁptola] – toponim • Kȁptol je mãli brižȋčak na Gorȉcah.

m. [jd. G kapȕčeka, mn. G kapȕčekof] – mali kaput (dječji) • Dītȅ smo oblĩkli f tõploga kapȕčeka, da ga nȅ bu zẽblo.

m. [G Kapȕstih] – toponim • Kapȕsti su grȕnt famȉlije Kapȕstinove na Svẽtomu Krīžȕ.

m. [jd. G kapȗta, mn. G kapȗtof] – odjevni predmet, nosi se preko druge odjeće za zaštitu od hladnoće, kaput • H Brīscȁm sam si kūpȉ dũgi brȃm kapȗt.

ž. [jd. G karabĩnke, mn. G karabĩnki(h)] – lovačka puška, karabin • S karabĩnkum ȉde h lȏzu strīljȁt divjačĩnu.