m. umanj. [jd. G milȋnčeka, mn. G milȋnčekof] – kućanska sprava za mljevenje kave, papra, maka i sl., mlinac → melȋnček • H milȋnčeku se mȅljeju kāvȁ i cȕkor.

m. [jd. G mȉlinprȍta, mn. G mȉlinprȍtof] – mliječni kruh • Najȉ sam se bĩloga mẽfkoga mȉlinprȍta.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȉlim se, mn. 3. mȉliju/mȉlidu se, imp. jd. 2. mȉli se, prid. rad. jd. m. mȉli] – 1. nastojati steći naklonost, 2. umiljavati se • Māčkȉ mi se ȍko nõk mȉliju, rȁdi bi pȋli mlīkȍ.

prid. s. [ž. mȉla] – 1. na mio način, ljubazno, ljupko, 2. mȉlo za drȃgo – (pren. pogr.) istom mjerom • Fčȉnili su mi nȉkaj gdoga, a jã sam im vni mȉlo za drȃgo.

pril. – dragovoljno, milom • Vnȉ buš mi pȉneze, mȉlom il sȉlom.

ž. [jd. G milosȓdnice, mn. G milosȓdnic] – pripadnica katoličkog reda Sestara milosrdnica • H Lužnȉci živĩju čãsne sestrȅ milosȓdnice.

ž. [jd. G mȉlosti, mn. G mȉlostih] – 1. naklonost, zaštitnički odnos, pažnja koja se upućuje komu, milost, 2. sućut, samilost, milosrđe, 3. oproštaj, pomilovanje, 4. Božja naklonost • Prȍsimo drãgoga Bȍga dȁ nam dã svojȕ mȉlost.

prid. [ž. milostĩva] – koji ima milosti, koji ima srca, milostiv → mȉlost • Sȁkomu rȁt pomȍre i sȁki mu se smȉli, milostȉf je.

ž. [jd. G milostȉe, mn. G milostȋ/milostȉ(ih)] – 1. ono što se iz milosrđa daje prosjaku, siromahu, 2. škrto, oskudno pružena naklonost ili pomoć; milostinja • Siromãkim trȋba dȁt milostȉu.

ž. [jd. G milostĩve, mn. G milostĩvi(h)] – oslovljavanje starije ugledne dame, imenuje se samostalno ili uz prezime • Milostĩva su lȋpo oblȉčeni.

ž. [jd. G milotẽ, mn. G milõt] – dragost, užitak, milina → milĩna • Milotã je glẽdit tũ lĩpu deklȅsicu.

s. [jd. G miljȃ, mn. G miljȇjof] – čipkasti mali stolnjak • Shekljãla sam lĩpi miljȇ za nȁtkȁslin.

prij. – pored, mimo • Prȅšo je mȋmo mȅne.

svrš. [prez. jd. 1. mimojĩm se, mn. 3. mimojījȕ/mimojīdȕ se, imp. jd. 2. mimoīdȉ, prid. rad. jd. m. mimoȉša se] – 1. proći u suprotnim smjerovima bez dodira, 2. pren. ne spomenuti, ne uzeti kao temu, svjesno zanemariti, zaobići, mimoići se • Prȁf se bȕmo dokončȁli dȉ se nãjdemo, drugȁč se mȍremo mimojĩt.

ž. [jd. G mĩne, mn. G mĩn] – 1. promjena, izmjena, 2. razdoblje i faza kad je Mjesec okrenut Zemlji neosvijetljenom stranom, svaka faza Mjeseca; mijena • Mȉsec ne svitĩ, sȁt je h mĩni.

svrš. [prez. jd. 1. mĩnim, mn. 3. mĩnidu/mĩniju, prid. rad. jd. m. mĩni] – proći, izgubiti se, prestati, isteći, minuti • Dok gȍt gȍdine ne mĩniju, ne mȍremo ĩt orȁt.

ž. [jd. G minȗte, mn. G minȗt] – minuta • Kȁt se zdȉgnem, za pãr minȗt sam čȉsto rezbujȅn.

m. [jd. G minȕtcȃ(j)gara, mn. G minȕtcȃ(j)gerof] – kazaljka na satu koja pokazuje minute • Minȕtcȃjgar na vȕri kãže minȗte.

m. [jd. G mȋra, mn. G mirȏf] – stanje a. bez rata, sukoba, b. bez svađe, prepirke; slaganje, sloga, c. bez buke; tišina, d. bez suvišnog i neželjenog uzbuđenja; spokojstvo, mir • Tȁkaf je mȋr da se mȕhe čȕjeju kak zujĩju. Š čĩstoga mȋra me je zi ščãpum vudrȉla. Nȃj počĩva h mȋru Bõžem. Vrȃk mu nȅ da mȋra, kȁj se vlĩče na lȏjtru. Mȋr, dȅte se hmĩrite vȅč jempũt!

ž. – inačice ženskoga imena Mira • Jȅnina snahȁ se zovẽ Mȉrica.

ž. [jd. G mȉre, mn. G mȋr] – 1. term. standard ili sustav koji se upotrebljava za mjerenje veličine, količine ili stupnja, mjera, 2. a. dimenzija dijela tijela pri izradi rublja, odjeće i obuće; veličina, b. dosl. mjerenjem odrediti dužinu i širinu odijela itd. koje će biti šivano, 3. količina izmjerene robe (ako se radi o težini); vaga • Šnȁjdar mi jẽmlje mȉru za ȁncuk.

m. [jd. G mirãča, mn. G mirāčȍf] – mjerač, naprava za mjerenje → merãč • Zȅ sam mirãč kaj pȍjem mȉrit cȕkor h vīnȕ.

prid. [ž. mīrnȁ] – 1. koji se ne miče, koji stoji nepokretno, miran, 2. koji nije uzbuđen, koji se ne uzbuđuje, koji se ne brine, 3. koji je u miru, kojega ne napadaju • Ȍf kȍ nĩ divjȃst, mĩran je. Pȕcice su mīrnȅ kȁj bõži vȍleki.

ž. umanj. [jd. G mȉrice, mn. G mȉric] – 1. mala mjera, 2. posudica u kojoj se mjeri pri prodaji npr. vrhnja, voća; mjerica • H tȋsto sam dȉla dvȋ mȉrice vȑha.