nesvrš. [prez. jd. 1. mĩrim (se), mn. 3. mĩriju/mĩridu (se), prid. rad. jd. m. mĩri (se)] – 1. uspoređivati s utvrđenom jedinicom mjere, 2. uspoređivati se • Nȃjprȋ trȋba mīrȉt, a ȕnda odrȉzat. Unȉ sȅga ȉmaju, pak se mĩ ž ȉmi ne mȍremo mīrȉt.

s. [jd. G mirovnȃ, mn. G mirovnȋ(h)] – postupak mirenja zavađenih • Mȍrti se bȕju zmīrȉli, ȉdeju jȕtri na mirovnȏ.

prij. – skupa, zajedno • H mȋs bĩle mȇlje dȅni i čne.

m. [jd. G mȉseca, mn. G misẽc/mȉsecof] – 1. nebesko tijelo, Mjesec, 2. razdoblje, mjesec • Za mȉsec dãn bu nȁša krȁva polẽgla.

m. [jd. G misečārȁ, mn. G misečārȍf] – 1. onaj koji hoda u snu, koji pati od mjesečarstva, 2. pren. onaj čije su ideje izvan realnosti, koji se zanosi velikim, nemogućim vizijama; mjesečar • Po cĩle nȍči hȍdi po hȉži, misečãr je.

ž. [jd. G misečãrke, mn. G misečãrkih] – 1. ženska osoba koja mjesečari, 2. biljka koja cvjeta ili voćka koja daje plod svaki mjesec • Pret hȉžum rãsteju bĩle i črlẽne rȏže misečãrke.

ž. [jd. G mȉsečine, mn. G mȉsečin] – svjetlost što je noću širi Mjesec, mjesečina • Snȍčka se je sȅ vȉdlo kȁk je bĩla mȉsečina.

pril. – 1. svaki mjesec, svakoga mjeseca, 2. na mjesec, po jednome mjesecu; mjesečno • Jempũt mȉsečno hȍdimo na plȁc z mlĩčnim.

nesvrš. [prez. jd. 1. mĩsim, mn. 3. mĩsiju/mĩsidu, prid. rad. jd. m. mīsȉ] – rukama uobličivati i pokretima gnječenja postizati potrebnu tvrdoću neke mase, npr. tijesta prije pečenja kruha, ilovače prije oblikovanja; mijesiti • Mĩsim tȋsto za krȁfline.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȉslim, mn. 3. mȉsliju/mȉslidu, prid. rad. jd. m. mȉsli] – 1. oblikovati misao, rasuđivati, zaključivati, misliti, 2. nositi u mislima, imati na umu, razmišljati o kome ili o čemu, 3. razg. namjeravati, imati namjeru • Sȁki trȋba mȉslit zi svojũm glāvȕm. Mȉslit je nȉš znȁt.

pril. – 1. pokazuje da je ono što je njime iskazano zamijenjeno čim drugim; mjesto, namjesto, 2. označava da je jedna radnja, situacija i sl. zamijenjena drugom; umjesto • Mȉsto da dõjdeš domȏm, okȏlo plahȕčeš.

s. [jd. G mȉsta, mn. G mĩst/mȉsti(h)] – 1. ograničeni dio prostora na kojemu se što odvija, mjesto, 2. a. prostor gdje se može što smjestiti, b. položaj u redoslijedu, c. točka, pozicija na površini, 3. služba, posao, namještenje 4. grad, gradić, trgovište i sl. • Čez jȅngovo mȉsto se dȉla cȉsta.

m. [jd. G mȉša, mn. G mȉšof] – kućni glodavac, miš • Dȍšo sam domȏm mȍkar kȁj mȉš. Tȁk je bõgi kȁk cirkvẽni mȉš. Trẽsli su se brȋgi, rȍdi se mȉš.

m. [jd. G mȉšaflina, mn. G mȉšaflinof] – lopatica za smeće • Smetjȇ dȅnem na mȉšaflin i nesẽm ga na smetlȉšče.

ž. [jd. G mĩšalice, mn. G mĩšalic] – naprava ili stroj za miješanje, miješalica • Nȅgda se z lopȁtum h mortãrki mĩša pitȏn, a dȅnes tõ dȉlaju mĩšalice.

prid. [ž. mĩšana] – onaj koji je sastavljen od različitih sastojaka, miješan • Posȉja je mĩšano sȉme od bĩle i črlẽne burȗnde.

nesvrš. [prez. jd. 1. mĩšam (se), mn. 3. mĩšaju/mĩšadu (se), prid. rad. jd. m. mĩša (se)] – 1. lijevanjem ili sipanjem sastavljati ono što je različito, spajati u mješavinu, miješati, 2. kružnim pokretima činiti da se što izmijeni ili prožme s čim drugim, 3. a. upletati se, htjeti utjecati na što riječima ili djelom, b. nalaziti se ili prožimati se s drugim ljudima, 4. brkati, pogrešno shvaćati zamjenjujući pojmove, upotrebljavati jedno značenje ili pojam umjesto drugoga značenja ili pojma → pomīšȁt (se), umīšȁt (se), zamīšȁt • Mĩšam mȇlju, jãjca, cȕkor i mlīkȍ za kolãče. Nãjte se mīšȁt v ȉhove poslȅ.

m. umanj. [jd. G mȋšeka, mn. G mȋšekof] – mali miš • Tĩ si mȏj mãli mȋšek!

prid. [ž. mȋšija] – koji se odnosi na miša, mišji → mȉš • Nãj te bu srȃm, skrȋ se h mȋšiju ljȕku!

s. [G Mišȃkovoga] – toponim • Mišȃkovo je grȕnt na Svẽtomu Krīžȕ tẽroga je imȁ jȅn čovȉk tẽroga su zvȃli Mĩšak.

ž. [jd. G mišolõfke, mn. G mišolõfki(h)] – stupica, klopka u koju se love miševi, mišolovka → mȉš • Vȉš kȁj se je mȉšof prȉjelo h mišolõfku.

m. [jd. G mȉšunga, mn. G mȉšungof] – 1. mješavina, 2. mjera nečega nastala jednim miješanjem • H fundamȅnt hȉže smo dȉli dȍst mȉšungof pitȏna.

nesvrš. [prez. jd. 1. mitingãšim, mn. 3. mitingãšiju/mitingãšidu, prid. rad. jd. m. mitingāšȉ] – 1. nastupati i govoriti na mitingu, 2. pren. previše, nepotrebno govoriti • Nãjte sȁmo mitingāšȉt, lotȉte se dȉla.

m. [jd. G mȉtinga, mn. G mȉtingof] – sastanak grupe, skup, zbor, miting • Seljȁni su se zȉbrali na mȉtingu, resprãvljali buju dȉ se bu dȉlala cȉsta.