nesvrš. [prez. jd. 1. mĩtim (se), mn. 3. mĩtiju/mĩtidu (se), prid. rad. jd. m. mĩti (se)] – davati mito, novcem ili drugim dobrima postizati da tko čini ono što nije u skladu sa zakonom ili nije časno, a što onaj tko daje želi; podmićivati, potkupljivati • Gledĩm kȁk im se mĩtiju da bi zvlĩkli pȉneze.

ž. [jd. G mȉtnice, mn. G mȉtnic] – pov. mjesto naplate za ulazak u posjed, grad • Pred pȇcto lȋt je h Ladūčȕ bȋla mȉtnica pocũseckih vlastelȋnof, tȗ se pobȉrala tridesetnȉca.

nesvrš. [prez. jd. 1. mãfčem, mn. 3. mãfčeju/mãfkaju/mãfčedu/mãfkadu, prid. rad. jd. m. māfkȁ] – glasati se mjaukanjem, mjaukati → mrāfkȁt • Māčkȉ hȍdiju oko štȁle i mãfkaju, ȉščeju mȉše.

prid. [ž. mlāčnȁ] – 1. topao, mlačan, 2. pren. bezvoljan • Nȉš mu se nȅ da, mlāčȁn je.

nesvrš. [prez. jd. 1. mlãčim, mn. 3. mlãčiju/mlãčidu, prid. rad. jd. m. mlāčȉ] – činiti mlačnim, mlačiti • Mlĩko se nȃjprȋ trȋba dȉt mlāčȉt, a ȕnda se dȉlaju sȉri.

ž. [G Mlȃčnice] – toponim • Mlȃčnica je ledȉna pȍlek štrȅke.

ž. [G Mlȃčnic(ih)] – toponim • Mlȃčnice su ledȉne h Ladūčȕ na jednȕ i drȕgu strȃn štrȅke, sȅ do Drĩa. Nȅgdar su tõ bȋle ledȉne grȍfa Vranicȃnija. Pȍkle drȕgoga rȁta dȑžava ih je podilĩla ljudȇm pȍt agrãr, a danȁs je tõ fabrȉkina zemlȁ. Tȗ je navȋk bȋlo fȇjst podmočljȉvo, fȕrt su stãle mlȁke z vodũm.

ž. [jd. G mlãde, mn. G mlãdi(h)] – djevojka na dan vjenčanja i svečanosti svadbe, mladenka • Mlãda je oblȉčena v lĩpu bilĩnu i sȉ u gledĩju. Mlãda, kat dõjde f hȉžu, mȏra se ravnȁt po hȉži.

m. [jd. G mlãdenca, mn. G mlãdencof] – mladoženja, mladenac → mladožȅa • Mlãdenac je oblȉčen h čni ȁncuk i bĩlu rȕbaču.

ž. [jd. G mlãdenke, mn. G mlãdenki(h)] – mladenka → mlãda • Mlãdenka je lĩpa h bilĩni, sȉm se dopȁda.

m. [jd. G mlȃdeža, mn. G mlȃdežof] – urođena ili nastala točkica, mrljica ili kvržica tamnije boje na koži; madež • Na lĩvoj rūkȉ zrãso mi je mlȃdeš.

ž. [jd. G mlãdeži, mn. G mlȃdežof] – mladi ljudi, mladići i djevojke, mladi naraštaj, mladež • Sȁ mlȃdeš zi selȁ se zibrãla na zãbavi.

ž. [jd. G mladȉce, mn. G mladȋc] – 1. mlada voćka ili ono što je priređeno da se zasadi na onome mjestu na kojemu će se razviti, 2. izdanak, mlada grančica biljke • Na slȉvam i hrȗškam su potȉrale mladȉce.

ž. zbir. [jd. G mladĩne, mn. G mladĩn] – mladunčad → mlãdo • Lȉtos ȉmamo dȍst mladĩne i dobrȍ se rȃjtaju.

s. [jd. G mladjȃ] – mladice na vinovoj lozi • Obrȉzano mladjȇ s tȑsja nesẽm prȍč.

s. [jd. G mlãdoga] – mlado od životinje od časa kad se okoti (izleže itd.) dok ne postane sposobno za samostalan opstanak, mladunče • Fȍrt nȉkaj prenãša sȉm-tȁm kȁk mȁčka mlãde.

m. [jd. G mladomȋsnika, mn. G mladomȋsnikof] – zaređenik koji služi mladu misu • Mladomȋsnik je slũži nedȋljnu mȁšu.

ž. [jd. G mlȁdosti, mn. G mlȁdostih] – 1. osobina onoga koji je mlad, 2. razdoblje života između djetinjstva i početka zreloga doba, 3. mladi ljudi, mladež, omladina; mladost • Pĩtala bu stȁrost dȉ je bȋla mlȁdost.

prid. ob. ž. – krava nakon teljenja, s puno mlijeka • Krȁva je zlẽgla, ȉma čȕdaj mlīkȁ, sȁt je mlȁdovačna.

nesvrš. [prez. jd. 1. mladȕjem, mn. 3. mladȕjeju/mladȕjedu, prid. rad. jd. m. mladovȁ] – zajedno živjeti s nekim mladost, mladovati • Ž ĩm sam mladovȁ dȍk smo žĩvili na selȕ.

m. [jd. G mladožȅe, mn. G mladožȅi(h)] – ženik, mladoženja → mlãdenac • Mladožȅa je na svȃrbi nȃjvȅč popĩva i tȃnca.

m. [jd. G mlājȁ] – mjesečeva mijena; mlada četvrt, mlađ, mlađak • Snȍčka smo glẽdili kȁk je mlãj zȉšo.

ž. [jd. G mlȁke, mn. G mlȃk/mlȁki(h)] – 1. voda koja se zadrži u udubljenju zemlje, bez stalnoga je izvora napajanja; bara, lokva, 2. hidr. manja voda stajaćica na podvodnome tlu, mlaka → bȁra • Na mlȁki smo prȃli rubjȇ.

ž. [G Mlȁke] – toponim • Harmȉčka mlȁka kadȉ se prȃlo rubjȇ i jẽmala vȍda za zalĩvae se zovẽ Mlȁka.