pril. – odjednom, najedanput • Najempũt se zalisĩknilo i vudrȉla je strĩla.

svrš. [prez. jd. 1. najẽm se, mn. 3. najẽju/najẽdu se, prid. rad. jd. m. nȁje] – zainatiti se, okomiti se • Nã me se nȉkaj nȁje i fȍrt me pȉče.

m. [jd. G nȁjglina, mn. G nȁjglinof] – vrsta cvijeća, kadifa → kadȉfica • Pret hȉžum cvãteju šãri nȁjglini.

m. [jd. G nȃjgvȉrca, mn. G nȃjgvȉrcof] – vrsta začina • V nȉkoja jȉla mȅčem nȃjgvȉrca za dišučĩnu.

svrš. [prez. jd. 1. najĩm se, mn. 3. najĩju/najĩdu se, imp. jd. 2. najȋ se, prid. rad. jd. m. najȉ se] – jesti do sita, najesti se • Či si lȁčan, mȍreš se sȅga najȉst, velĩju da se vrȃg za sȉlu i mũh najĩ.

pril. – 1. prije od svih drugih, prvi od svih (o dolasku na neko mjesto, obavljanju i završavanju posla itd.), 2. riječ koja ob. upućuje na ono što će se dalje reći ili u čemu se iznosi drukčije mišljenje; kao prvo, ponajprije, najprije • Nȃjprȉ se najȋ, a ȕnda hȍdi dȉlat.

pril. – 1. sa zadovoljstvom, s voljom, odsrca, dragovoljno, svesrdno, spremno, sa željom, 2. u obliku komparativa označava davanje prvenstva komu ili čemu; bolje, najradije • Nȃjrȁjši gledĩm čes oblȍk dȏ hȍdi po pũtu.

svrš. [prez. jd. 1. nãjdem, mn. 3. nãjdeju/nãjdedu, imp. jd. 2. nãjdi, prid. rad. jd. m. nȁšo/nȁša] – 1. tražeći ili slučajno doći u posjed čega, otkriti što, naći, 2. sastati se prema dogovoru, naći se, 3. a. dospjeti u kakvu situaciju, priliku ili nepriliku, b. sporazumjeti se oko čega, 4. biti sretan i uspješan; ostvariti se (u poslu i sl.), 5. dogovoriti se nakon traženja zajedničkoga ili za sve povoljnoga rješenja, dogovoriti plan, cijenu itd. • Cĩlo vrȋme nȉkaj ȉščeju, a nȉš ne nãjdeju.

s. pl. t. [G nãjži] – potkrovlje, tavan • Mȉši na nãjži škȑtaju štrȗke kurȕze.

svrš. [prez. jd. 1. nakãlam, mn. 3. nakãlaju/nakãladu, prid. rad. jd. m. nakālȁ, prid. trp. jd. m. nakãlan, ž. nakãlana] – rascijepati po dužini odeređenu količinu, nacijepati → kãlat • Nakãlali smo pȇt klȁftri drvȉ za kūrȉt, sȁt ih mȏramo spīlȉt. Nakãlana drvȁ su lȋpo slȍžena, drȕgi ih kȅdan bumo pĩlili.

ž. [jd. G nãkane, mn. G nãkan] – ono što je tko odlučio učiniti, nakana, namjera • Nĩmam nãkanu da se ž ũm svȁdim.

svrš. [prez. jd. 1. nakãnim, mn. 3. nakãniju/nakãnidu, prid. rad. jd. m. nakānȉ] – odlučiti (se), imati namjeru učiniti što; namjeravati • Dȉda je nakānȉ ĩt h Brīscȅ, a ne mȍre hodȉt.

svrš. [prez. jd. 1. nakãpam, mn. 3. nakãpaju/nakãpadu, prid. rad. jd. m. nakāpȁ] – 1. napadati kap po kap, 2. pren. dobiti po malo, ali sigurno (o zaradi) → kȁpat • Zȁde lȉto mu je nakãpalo dȍst pinȇs.

svrš. [prez. jd. 1. nakȋnčim se, mn. 3. nakȋnčiju/nakȋnčidu se, prid. rad. jd. m. nakȋnči se prid. trp. jd. m. nakȋnčen, ž. nakȋnčena] – pretjerano se okititi • Zmȅčeju si klȃruše, v lȃsi mȁšline i tȁk se nakȋnčiju. Krȉsban je lȋpo nakȋnčen.

svrš. [prez. jd. 1. nakȉselim, mn. 3. nakȉseliju/nakȉselidu, prid. rad. jd. m. nakȉseli] – 1. načiniti da što postane kiselo, 2. razg. predugo biti u vodi, napacati se, 3. staviti povrće u slanu vodu sa začinima radi pripremanja zimnice; nakiseliti → kȉselit • Ȍvo smo lȉto nakȉselili pedesȇt kȉ zẽlja, tȏ bu nam vȁlda dȍst!

s. pl. t. [G nãklih] – zemljani pod u starinskim kućama • Nȅgda su po hȉžam bȋle zemljenȃste nãkla, a bȁbe su ih mȁzale s klȃkum.

svrš. [prez. jd. 1. naklȁčim, mn. 3. naklȁčiju/naklȁčidu, prid. rad. jd. m. naklȁči, prid. trp. jd. m. naklȁčen, ž. naklȁčena] – 1. natlačiti da što više stane, 2. pren. navoziti se biciklom → klȁčit • Ščȅra sam se fȁjn naklȁči, kjȃ na Bȑdovac i nazȃj. Sȇno je fȇjs naklȁčeno na vȏs, kak bi čĩm vȅč otpelȁli domȏm.

svrš. [prez. jd. 1. naklȁfram, mn. 3. naklȁfraju/naklȁfradu, prid. rad. jd. m. naklafrȁ] – zasititi se razgovorom o nevažnim stvarima, nabrbljati, nablebetati, naklepetati → klafrȁt, sklafrȁt • Nȍ, kȏmaj ste se naklafrȁle dȅnes.

svrš. [prez. jd. 1. naklȅpam, mn. 3. naklȅpaju/naklȅpadu, imp. jd. 2. naklȅpaj, prid. rad. jd. m. naklepȁ, trp. jd. m. naklȅpan, ž. naklȅpana] – čekićem istanjiti i naoštriti neku oštricu ili sječivo (ob. kose) → klepȁt • Sūsȅt Frȁncek je nȃjbȍle znȁ naklȅpat kȍsu. Kosȁ je naklȅpana, mȍreš kosȉt.

svrš. [prez. jd. 1. naklȅnem, mn. 3. naklȅneju/naklȅnedu, imp. jd. 2. naklenȉ, prid. rad. jd. m. naklenȉ, prid. trp. jd. m. naklȅen, ž. naklȅena] – upregnuti životinju u jaram • Hȍdi naklenȉt volȅ, pȍjemo ȍrat. Krȁve su naklȅene, vlĩkle buju vȏs.

svrš. [prez. jd. 1. nakolȉm, mn. 3. nakolȉju/nakolȉdu, prid. rad. jd. m. nakolȉ, prid. trp. jd. m. nakȍlen, ž. nakȍlena] – postaviti kolce za biljke, nakoliti → kolȉt • Nakolȉ sam trȋ grȇde paradȁjza. Paradȁjs je sȁf nakȍlen, nãj sȁt rãste.

svrš. [prez. jd. 1. nakȍpam, mn. 3. nakȍpaju/nakȍpadu, imp. jd. 2. nakȍpaj, prid. rad. jd. m. nakopȁ, prid. trp. jd. m. nakȍpan, ž. nakȍpana] – izvaditi kopanjem → kopȁt • Nakopȁ sam krumpĩra. Pȕna je kȃnta nakȍpanoga hrȅna.

svrš. [prez. jd. 1. nakosĩm, mn. 3. nakosĩju/nakosĩdu, prid. rad. jd. m. nȁkosi, prid. trp. jd. m. nakošȅn, ž. nakošȅna] – 1. postaviti nakoso, nagnuti u odnosu na okomiti pravac, nakósiti (se) → nahẽrit se, 2. košenjem dobiti onoliko koliko treba; nakositi • Stȗp se čȉsto nȁkosi, skȍrum se zrȕši. Nȁkosi sam za zȃjce. Tãčka je pȕna nakošȅne trāvẽ, dȅ u zȃjcim naj jĩju.

svrš. [prez. jd. 1. nakostrũšim se, mn. 3. nakostrũšiju/nakostrũšidu se, prid. rad. jd. m. nakostrũši se] – nakostriješiti se, biti spreman za svađu • Nakostrũši se i sȁt se bȕju posvȁdili.