m. [jd. G nākȍta, mn. G nākȍtof] – ono što je nakotila ženka životinje za koju se kaže da se koti (kuja, mačka, miš, štakor); okot, nakot • Na nãjži je nãkot štȁkorof.

svrš. [prez. jd. 1. nakotĩm, mn. 3. nakotĩju/nakotĩdu, imp. jd. 2. nakōtȉ, prid. rad. jd. m. nȁkoti] – okotiti u velikome broju, razmnožiti se (o životinjama) → nãkot • Ovõga lȉta su se mȉši nȁkotili.

svrš. [prez. jd. 1. nakrȃmpam, mn. 3. nakrȃmpaju/nakrȃmpadu, prid. rad. jd. m. nakrȃmpa] – 1. nakopati krampom, 2. pren. jako se naraditi, 3. obraditi zemlju između dva reda posijanoga kukuruza da bi se oslobodila od korova → krȃmpat • Dȍst sam se jã nakrȃmpa, sȁt nek se mlȁjši lȍtiju dȉla.

svrš. [prez. jd. 1. nakrãdem, mn. 3. nakrãdeju/nakrãdedu, prid. rad. jd. m. nakrȁ] – nakupiti krađom, nakrasti (se) → krȁst • Ũn se fȇjs nakrȁ.

prid. [ž. nakrẽena] – nakrenut, ukošen, neravan • Vȏz je zi sȇnum nakrẽen, mȍgo bi se prehȉtit.

svrš. [prez. jd. 1. nakũrim, mn. 3. nakũriju/nakũridu, prid. rad. jd. m. nakūrȉ, prid. trp. jd. m. nakũren, ž. nakũrena] – 1. naložiti vatru, 2. pren. potaknuti na svađu → kūrȉt, potkūrȉt, skūrȉt, zakūrȉt • Fȇjs sam nakūrȉ, mȃm bu tȍplo f hȉži. Špȍrot ti je nakũren, mȍreš dȉt prȍtva z mȇsum h pȇč.

svrš. [prez. jd. 1. nalȃfram, mn. 3. nalȃfraju/nalȃfradu, prid. rad. jd. m. nalȃfra, prid. trp. jd. m. nalȃfran, ž. nalȃfrana] – 1. namaskirati, 2. pretjerano našminkati • Kȁk tõ zgledĩš, kȁj si se tȁk nalȃfrala? Pȍjemo h Sanȍbor glẽdit nalȃfrane fȃšake.

pril. – s namjerom, hotimice, namjerno → nȃglas • Nȃleš te zrȕši.

svrš. [prez. jd. 1. naletĩm, mn. 3. naletĩju/naletĩdu, imp. jd. 2. naletȉ, prid. rad. jd. m. naletȉ] – 1. leteći udariti o što, naletjeti, 2. pren. a. jureći naići, b. slučajno naići, neočekivano susresti; nabasati, c. neoprezno upasti u klopku; natrčati, 3. nasrnuti, naići velikom snagom, izvršiti nalet; napasti, navaliti (o vojnoj sili) • Vȅč pũt h dvorȉšče naletĩju škȁci i srȁke.

svrš. [prez. jd. 1. nalȉckam, mn. 3. nalȉckaju/nalȉckadu, imp. jd. 2. nalȉckaj, prid. rad. jd. m. nalȉcka, ž. nalȉckala, prid. trp. jd. m. nalȉckan, ž. nalȉckana] – pretjerano (se) urediti, nalickati (se) • Kȁj si se tȁk nalȉckala, pak ne pȍješ k mȁši?

svrš. [prez. jd. 1. nalĩjem, mn. 3. nalĩjeju/nalĩjedu, prid. rad. jd. m. nȁlija] – 1. napuniti tekućinom, naliti, 2. pren. postati pijan • Vȅč si se nȁlija, a svȃrba je tȅk počẽla.

nesvrš. [prez. jd. 1. nalĩvam, mn. 3. nalĩvaju/nalĩvadu, prid. rad. jd. m. nalīvȁ] – puniti tekućinom, nalijevati → līvȁt • Sidĩju i nalĩvaju si f kȕpice vīnȁ.

pril. – nalijevo, na lijevu stranu • Hȍdi nalȋvo, bȕš vȉdla matūljȅ.

svrš. [prez. jd. 1. nalovĩm, mn. 3. nalovĩju/nalovĩdu, imp. jd. 2. nalōvȉ, pr. rad. nȁlovi] – uloviti određenu količinu divljači ili ribe → lovȉt • Dȅčeci su nȁlovili pȇt kȉ rȋp na Sȕkli pod bȍtom.

svrš. [prez. jd. 1. naložĩm, mn. 3. naložĩju/naložĩdu, imp. jd. 2. naložȉ, prid. rad. jd. m. nȁloži, prid. trp. jd. m. nalȍžen, ž. nalȍžena] – 1. napuniti stavljanjem, nametati, 2. pren. jako se najesti • Strȉna mi je naložȉla pȕnu kȏrbu pecãkof za domȏm. Vȏs je fȇjs nalȍžen, krȁve ga kȏmaj vlĩčeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. nalukãvam se, mn. 3. nalukãvaju/nalukãvadu se, prid. rad. jd. m. nalukȃva se] – viriti i gledati što se zbiva, znatiželjno promatrati tako da se viri, navirivati • Čȅz rẽšku se nalukãvaju i vȃhtaju dȏ kȁm hȍdi.

svrš. [prez. jd. 1. nalũknem se, mn. 3. nalũkneju/nalũknedu se, prid. rad. jd. m. nalūknȉ se] – potajno pogledati, proviriti (kroz rupicu u plotu, iza zastora, kroz bravu) → lũkat • Dȅ se nalũkni, pak poglȅ kadȏ hȍdi po cȉsti.

pril. – namah, odmah • Pȁšči se i namȃh bȕ zgotȏvljeno.

svrš. [prez. jd. 1. namãhnem se, mn. 3. namãhneju/namãhnedu se, prid. rad. jd. m. namāhnȉ se] – 1. naići na koga ili što; sastati, susresti, 2. suočiti se, sukobiti se; namjeriti se • Či se tõrci namãhneju, bȕju nam sȕ živȃt fȗndali.

nesvrš. [prez. jd. 1. namȁčem, mn. 3. namȁčeju/namȁčedu, prid. rad. jd. m. namȁka] – močiti, namakati • H mlīkȍ namȁčem kȉfline.

prid. [ž. namȁkena] – koji nije pouzdan, na kojega se ne može osloniti, kojemu se ne može vjerovati jer ne jamči za svoje riječi, postupke itd., neozbiljan • H mlīkȍ namȁčem kȉfline. Ž ĩm se nĩ za spomȉnat, sȁmo mlãti, namȁken je.

svrš. [prez. jd. 1. namȁknem, mn. 3. namȁkneu/namȁknedu, imp. jd. 2. namaknȉ, prid. rad. namaknȉ] – steći materijalna dobra, namaknuti, priskrbiti • Ũn si je dȍst tȍga namaknȉ.

svrš. [prez. jd. 1. namȃlam, mn. 3. namȃlaju/namȃladu, imp. jd. 2. namȃlaj, prid. rad. jd. m. namȃla, prid. trp. jd. m. namȃlan, ž. namȃlana] – (neuredno) pokrečiti, pobojiti, oličiti → mȃlat • Mȍga si tõ lȉpše narīsȁt, a ne sȁmo tȁk namȃlat.

nesvrš. [prez. jd. 1. namãljam, mn. 3. namãljaju/namãljadu, imp. jd. 2. namãljaj, prid. rad. jd. m. namãlja] – uporno moljakati • Namãljam ih da mi posũdiju pȉneze, al nẽčeju.