svrš. [prez. jd. 1. okrlĩham, mn. 3. okrlĩhaju/okrlĩhadu, prid. rad. jd. m. okrlĩha, prid. trp. jd. m. okrlĩhan, ž. okrlĩhana] –napuknuti, okrhnuti • Okrhlĩhala sam si nȃjlipšu rȃjnglicu. Sȉ tanĩri su mi okrlĩhani, mȏram ȉt kūpȉt nȍve.

s. [G Ȍkroševoga] – toponim • Ȍkroševo je dvorȉšče pot Vrãpčevim brȋgum kadȉ je stãra Tȍpolova hȉža.

prid. [ž. okrũgla] – 1. koji ima oblik kugle, loptast, 2. razg. a. koji ima oblik kruga, valjka, b. koji je blagih linija, obao, 3. debeo, 4. potpun, zaokružen (o svoti, broju itd.); okrugao • Ȏf dȅčec je tȁk lĩpi okrũga.

pril. – u okruglom iznosu, manje-više točno, zaokruženo, nešto više ili nešto manje • Tã me grȕnt kȍšta okrũglo dvȋsto hȉlat.

svrš. [prez. jd. 1. okurãžim (se), mn. 3. okurãžiju/okurãžidu (se), prid. rad. jd. m. okurãži (se), prid. trp. jd. m. okurãžen, ž. okurãžena] – skupiti ili davati hrabrost, ohrabriti (se) • Okurãži se, pak je nȁfči vozȉt bicȉklina. Bȉ je okurãžen ž ȉhovim rĩčim pak se zdȉgni i ũn nȉkaj povȉda.

svrš. [prez. jd. 1. olabȁvim, mn. 3. olabȁviju/olabȁvidu, prid. rad. jd. m. olabȁvi, prid. trp. jd. m. olabȃvjen, ž. olabȃvjena] – učiniti labavim, otpustiti, olabaviti • Olabȁvi mi je lȁnc na bicȉklinu pak je opȁ. Rȅmen na matōrȕ ot ȁta mi je olabȃvjen, pak cvĩli.

svrš. [prez. jd. 1. olajãvam, mn. 3. olajãvaju/olajãvadu, prid. rad. jd. m. olajãva] – govoriti laž o kome, olajavati, klevetati, ogovarati • Unȁ sȁmo hȍdi okȏlo i olajãva kogȁ ftẽgne.

svrš. [prez. jd. 1. oliãvam se, mn. 3. oliãvaju/oliãvadu se, prid. rad. jd. m. oliãva se] – raditi nešto bez volje, lijeno raditi • Sȁmo se oliãvaju, nẽčeju prȁf počẽt dȉlat.

ž. [jd. G ȍlofke, mn. G ȍlovak/ȍlofki/ȍlofkih] – sredstvo za pisanje i crtanje na papiru, olovka • Nȅgda đãki nĩsu imȁli ȍlofke, nek su pīsȁli s kamȅnčekum na plȍčici.

m. [jd. G ȍloša] – pogr. ljudi najlošijih svojstava, najgori soj u društvu, bagra, šljam, ološ • Makĩvaj se prȍč ot tȍga ȍloša.

prid. [ž. ȍmaa] – koji je prilično malen u usporedbi s drugima, omanji • Jȅn ȍmai tȉč na orȉhu lȋpo popĩva.

svrš. [prez. jd. 1. omastĩm, mn. 3. omastĩju/omastĩdu, prid. rad. jd. m. ȍmasti] – 1. prevući slojem masti ili masnoće, 2. pren. izvući veliku dobit, okoristiti se, 3. dobro se najesti; omastiti (se) • Dobrȍ smo si ȍmastili bȑke na svȃrbi.

svrš. [prez. jd. 1. omeglĩm, mn. 3. omeglĩju/omeglĩdu, prid. rad. jd. m. omeglȉ] – izgubiti svijest • Najempũt je omeglȉ i kȏmaj smo ga zmãckali kaj je dȍšo k sȅbi.

svrš. [prez. jd. 1. omĩsim, mn. 3. omĩsiju/omĩsidu, prid. rad. jd. m. omīsȉ, prid. trp. jd. m. omĩšen, ž. omĩšena] – 1. načiniti tijesto, 2. oblikovati od tijesta, načiniti od tijesta, načiniti mijeseći, prirediti miješanjem; umiješati → mīsȉt, zamīsȉt • Omĩsila sam tȋsto za sȋrni kolãčec. Kolãčec je omĩšen, sȁt ga bum dȉla h prȁtrol.

svrš. [prez. jd. 1. omrȁzim se, mn. 3. omrȁziju/omrazȉdu se, prid. rad. jd. m. omrȁzi se] – zamjeriti se komu • Sȁkomu se omrȁziju kat su nepošteãki.

nesvrš. [prez. jd. 1. omuhãvam se, mn. 3. omuhãvaju/omuhãvadu se, prid. rad. jd. m. omuhãva se] – raditi nešto polako, ne žuriti se • Sȁmo se cĩlo vrȋme omuhãvaju i nȉš pod mȉlim Bȍgum ne dȉlaju.

pril. – 1. na poznat ili već viđen način, na način na koji smo vidjeli da se što dogodilo, 2. u mjeri koju poznajemo, u mjeri ili na način, u količini s kojom uspoređujemo ili koju znamo, 3. bez posebne svrhe, bez praktičnog razloga, bez posebnog programa (često u vezi s riječju samo); onako • Najȉli su se žgãncof z ocvȃrki, onȁk prȁf.

zamj. [ž. onȁkva] – koji je kao onaj (o kojem se govorilo) ili koji se pokazuje dalje od govornika i sugovornika ili nije vidljiv ni u situaciji, onakav • Onȁkaf kaj ũn se nȉgdi ne nãjde.

pril. – 1. a. označuje vrijeme ili odsječak vremena u prošlosti ili u budućnosti koji se podrazumijeva iz onoga što je rečeno ili iz situacije; tad, tada, b. poslije nekog časa, vremena ili radnje ili uvjeta; potom, zatim; c. (u vezi s prijedlogom pa) kad se ispune uvjeti, kad se što obavi; poslije, nakon; 2. (u nabrajanju ili redanju čega) zatim; onda • Pȁdala je gȍdina i ȍndar se lisĩkalo i strĩle su pȕcale.

pril. – 1. koji je bio onda, koji je odonda, koji se dogodio onda; tadašnji • Ondãši ljȗdi su žīvȉli h mãlim hižĩčkam.

svrš. [prez. jd. 1. onevrẽdim se, mn. 3. onevrẽdiju/onevrẽdidu se, prid. rad. jd. m. onevrẽdi se] – uprljati se, unerediti se • Opȁ je h glibȍku gnȍjniščinu i sȁf se onevrẽdi.

m. [jd. G ontãra, mn. G ontãrof] – 1. rel. povišeno mjesto sazidano od kamena, drva ili zemlje na kojem se prinosi žrtva bogovima ili Bogu, oltar, 2. rel. najvažniji dio crkve ili hrama, na kojemu se obavlja glavni dio bogoslužja, na kojem se slavi misa • Z ontãra nas gledĩ Mȃjka Bõža.

pril. – onim putem, onim smjerom (na pitanje kuda?) dalje od govornika i sugovornika, onuda • Od onũdar su doletȉli škõrci i pojȉli grõjzje.

uzv. – 1. uzvik pri skoku, 2. čuđenje • Ȍpa, kȁk ȉmaš lĩpi kravȁtlin!