| petrȏfka | ž. [jd. G petrȏfke, mn. G petrȏfkih] – voćka koja dozrijeva oko Petrova • Petrȏfka hrȗška bu tȁki zrȉla. |
| petrõlem | m. [jd. G petrõlema, mn. G petrõlemof] – naftni derivat koji služi za rasvjetu, kao narodni lijek itd.; petrolej • H lȃmpi gorĩ petrõlem i tȁk si svitĩmo. |
| petrolẽmka | ž. [jd. G petrolẽmke, mn. G petrolẽmki] – svjetiljka na petrolej; petrolejka • Sȉ smo sidȉli pȍlek petrolẽmke, a čȕdaj pũt smo se tȁk i vȕčili. |
| Petrȏvo | s. [G Petrȏvoga] – blagdan svetog Petra; Petrovo • Na Petrȏvo je pri nȃs proščẽe, dõjdeju lȉcitari i rȉngišpil. |
| penȉca | ž. [jd. G penȉce, mn. G penȋc] – prostorija ispod razine prizemlja, djelomično ili potpuno ukopana u tlo; podrum, pivnica → penȉca, pinȉca • Hȍdi h penȉcu, pak donesȉ polȉč vīnȁ! |
| pȇza | ž. [jd. G pȇze, mn. G pȇzih] – 1. težina, 2. preša, tijesak; uteg, vaga • Tã šȏpana gȕska je dobrȅ pȇze. |
| pȇzat | nesvrš. [prez. jd. 1. pȇzam, mn. 3. pȇzaju/pȇzadu, prid. rad. jd. m. pȇza] – mjeriti težinu, vagati • Sȅ rȁce pȇzaju da vȉdiju tẽra je nȃjbȍl tȕščena. |
| pĩ | uzv. – poziv kokošima ili pilićima za jelo • Pĩ, pĩ, dõjdite zobȁt! |
| picȁjzlast | prid. [ž. picȁjzlasta] – pedantan, sitničav • Sȅ ti smẽta, kȁj si tȁk picȁjzlast? |
| pȋcek | m. [jd. G pȋceka, mn. G pȋcekof] – pile; pilić → pȉšče • Bȏk vam dȃ čȕdaj pȋcekof. |
| Picidrȅkovo | s. [G Picidrȅkovoga] – toponim • Grȕnt na Svẽtomu Krīžȕ tẽri je dȍbi ȉme po famȉliji kȁj su im povȉdali Picidrȅki. |
| pȉcika | ž. [jd. G pȉcike, mn. G pȉcik] – mlada kokoš • Po dvorȉšču hȍdiju šãre pȉcike. |
| picȉklin | m. [jd. G picȉklina, mn. G picȉklinof] – bicikl → bicȉklin • Snȍčka su mi pret štacūnȕm fkrȁli picȉklina. |
| piciklȉst | m. [jd. G piciklȉsta, mn. G piciklȉstof] – koji vozi bicikl, biciklist • Cĩla štrȃjsa piciklȉstof se pȅlja po cȉsti. |
| pȋfkat | nesvrš. [prez. jd. 1. pȋfkam/pȋfčem, mn. 3. pȋfkaju/pȋfčeju/pȋfkadu/pȋfčedu, prid. rad. jd. m. pȋfka] – glasati se pijukom, pijukati → pīščȁt • V gnīzdȕ pȋfčeju tȉči. |
| pĩfski | prid. [ž. pĩfska] – koji se odnosi na pivo, pivski • H špȃjzi je čȕdaj prãznih pĩfskih flȁšic. |
| pȋgat | nesvrš. [prez. jd. 1. pȋgam, mn. 3. pȋgaju/pȋgadu, prid. rad. jd. m. pȋga] – učiniti krivim, iskriviti, savijati • Pȋgamo želȉzo za pitonȋrat. |
| pīhnȉt | svrš. [prez. jd. 1. pĩhnem, mn. 3. pĩhneju/pĩhnedu, imp. jd. 2. pĩhni, prid. rad. jd. m. pīhnȉ] – poslati iz usta ili kroz nos jaku struju zraka; puhnuti • Pĩhni me v rȋt! |
| Pijãc | m. [G Pijācȁ] – toponim; prostor oko crkve na Svetomu Križu • Na Pijãcu pri pȍplenu na Svẽtomu Krīžȕ je Štȅfek Jakševāčȍf pīsȁ o lipotȁm brȋga i o cĩrkvici s tẽre zvȍni tȁk lȋpo zvonĩju. |
| pijȁča | ž. [jd. G pijȁče, mn. G pijȁči] – svaka tekućina koja se može piti, ono što se pije; napitak, piće • Spȉli su dvȋ flȁše pijȁče. |
| pĩjafka | ž. [jd. G pĩjafke, mn. G pĩjafkih] – 1. pijavica, 2. kolutičavac, krvopija, 3. pren. onaj koji se nekog drži iz koristi; pijavica • Čũtiju da ȉma pinȇs, pak ga se držĩju kak pĩjafka. |
| pijȁn | prid. [ž. pijȁna] – koji se opio, napio, opijen, omamljen od alkoholnoga pića, kojemu su reakcije i ponašanje poremećeni zbog djelovanja alkohola; pijan • Pijȁn je kak lȅtva, kȏmaj hȍdi po cȉsti. |
| pijȃnac | m. [jd. G pijȃnca, mn. G pijȃncof] – 1. onaj koji često i mnogo pije alkoholna pića 2. pijan čovjek; pijanac • Birtȉja je sȁku vȅčer pũna sakojȁčkih pijȃncof. |
| pijȁndura | ž. [jd. G pijȁndure, mn. G pijȁndur(ih)] – pijanica, alkoholičar • Pijȁndura bu sȅ pȉneze potȅpo po birtȉjah. |