pokȏra | ž. [jd. G pokȏre, mn. G pokȏr(ih)] – 1. sakrament u kojem svećenik u ime Božje daje oprost od grijeha onomu tko se (po)kaje, 2. kazna, muka, nevolja, zlo; pokora • Bȉ je na spȏvedi pak je dȍbi za pokȏru čȕdaj Očenãšof. |
pokosȉt | svrš. [prez. jd. 1. pokosĩm, mn. 3. pokosĩju/pokosĩdu, prid. rad. jd. m. pȍkosi, prid. trp. jd. m. pokošȅn, ž. pokošȅna] – obaviti kosidbu; iskositi, pokositi • Pȍkosili smo trȃnik, bȋlo bu dȍst sȇna. Sȁ je trāvȁ pokošȅna, sȁt se sušĩ. |
pokrȁst | svrš. [prez. jd. 1. pokrãdem, mn. 3. pokrãdeju/pokrãdedu, prid. rad. jd. m. pokrȁ, prid. trp. jd. m. pokradȅn, ž. pokradȅna] –otuđivati čije u svoju korist; pokrasti • Tȃti su nam pokrȁli pecãkof na ledȉni. |
pokrātȉt | svrš. [prez. jd. 1. pokrãtim, mn. 3. pokrãtiju/pokrãtidu, prid. rad. jd. m. pokrātȉ, prid. trp. jd. m. pokrãčen, ž. pokrãčena] – učiniti kraćim; skratiti, pokratiti → krātȉt • Nesẽm kȋklju šnȁjdarici kaj bu mi u pokrãtila. Kȋklja mi je pokrãčena, sȁt bu mi bȍl lȋpo stãla. |
pokrȅpat | svrš. [mn. 3. pokrȅpaju/pokrȅpadu, prid. rad. jd. m. pokrȅpa] – pougibati, pomrijeti • Pokrȅpali su im sȉ pȋceki, nȅkakaf je betȅk dȍša na ĩh. |
pokrȉt (se) | svrš. [prez. jd. l. pokrȉjem (se), mn. 3. pokrȉjeju/pokrȉjedu (se), imp. jd. 2. pokrȋ (se), prid. rad. jd. m. pokrȉ (se), prid. trp. jd. m. pokrĩt, ž. pokrītȁ] – staviti što preko koga ili čega; pokriti (se) • Pokrȋ se, buš se prehlãdila! Štȁla je pokrītȁ š čerȋpum. |
pokrīvȁt (se) | nesvrš. [prez. jd. l. pokrĩvam (se), mn. 3. pokrĩvaju/pokrĩvadu (se), prid. rad. jd. m. pokrīvȁ (se)] – pokrivati (se) → pokrȉt (se) • Pokrĩvadu štȁlu z nõvim čerȋpum. |
pokrȏvac | m. [jd. G pokrȏfca, mn. G pokrȏfcof] – poseban dio uz lonac ili posudu kojim se odozgo pokriva; poklopac → dȅklin, poklȏpac • Dȅni pokrȏvac na rȃjnglicu, bu bȑš zakipȉlo. |
pokȑpat | svrš. [prez. jd. l. pokȑpam, mn. 3. pokȑpaju/pokȑpadu, prid. rad. jd. m. pokȑpa, prid. trp. jd. m. pokȑpan, ž. pokȑpana] – krpajući urediti; pokrpati • Ȉmam lȕku na bljũzi, mȏram u pokȑpat. Rȕbača ti je pokȑpana, sȁt u mȍreš nosȉt za po dȍma. |
pokȕit se | svrš. [prez. jd. l. pokȕim se, mn. 3. pokȕiju/pokȕidu se, prid. rad. jd. m. pokȕi se, prid. trp. jd. m. pokȕen, ž. pokȕena] – snužditi se; pokunjiti se • Kȁt ih flovĩm kȁk lȁžeju, mȃm se pokȕidu. Kȁj si tȁk pokȕen, kȁk da ti je pȕra krȕh fkrȁla. |
pokumȉt se | svrš. [prez. jd. l. pokumĩm se, mn. 3. pokumĩju/pokumĩdu se, imp. jd. 2. pokūmȉ, prid. rad. jd. m. pȍkumi se] – sklopiti kumstvo s kim; pokumiti se → kȗm • Ženȉ se zdalekȍga, a pokūmȉ se prȉk plȍta. |
pokupovȁt | svrš. [prez. jd. l. pokupȕjem, mn. 3. pokupȕjeju/pokupȕjedu, prid. rad. jd. m. pokupovȁ] – sve redom kupiti; pokupovati • Pokupovȁli su sȁf cȕkor zi štacũna, ovȍ lȉto bȕ vīnȁ! |
pokūšȁk | m. [jd. G pokūškȁ, mn. G pokūškȍf] – odrezani dio; okrajak • Pojĩm si pokūšȁk orehȁče z mlīkȕm za frȕštikalj. |
polakȋrat | svrš. [prez. jd. 1. polakȋram, mn. 3. polakȋraju/polakȋradu, imp. jd. 2. polakȋraj, prid. rad. jd. m. polakȋra, prid. trp. jd. m. polakȋran, ž. polakȋrana] – premazati lakom; prelakirati → lakȋrat • Polakȋrali smu parkȇte. |
polȁfko (polȁhko) | pril. [komp. polafkȉje/polȁkše] – bez žurbe, polagano; polako • Trūdnȉ su težākȉ polȁfko, jȅn za drȕgim, ȉšli domȏm. |
pȍlak | pril. i prij. – pokraj, sa strane → pȍlek • Stȁ je pȍlak jȅnga. |
polāmȁt | svrš. [prez. jd. 1. polãmam, mn. 3. polãmaju/polãmadu, imp. jd. 2. polāmȁj, prid. rad. jd. m. polāmȁ] – primjenom sile podijeliti na dva ili više komada što kruto ili tvrdo → lāmȁt • Ščȅra je fȇjst pūhȁlo, sȅ je kĩtje polāmȁlo. |
polamātȁt (polomātȁt) | svrš. [prez. jd. 1. polamãtam/polamãčem, mn. 3. polamãtaju/polamãtadu, imp. jd. 2. polamātȁj, prid. rad. jd. m. polamātȁ] – primjenom sile podijeliti na dva ili više komada što kruto ili tvrdo → polāmȁt • Ščȅra je tȁk pȁdalo da je drĩvje polamātȁlo. |
pȏlc | m. [jd. G polcȁ, mn. G polcȏf] – uporni stup, podupirač • Priprȁvili smo polcȅ, kaj bumo dȉlali grȕšt. |
Pȍlda (Pȍlde, Pȍldek) | m. [G Pȍldeka] – varijanta muškog imena Leopold • Mõj se vȗjček zvȁ Pȍldek. |
pȍle (pȍlje) | s. [jd. G pȍl(j)a, mn. G pȏl(j)] – 1. ravno zemljište, ravnica, 2. obrađen i zasijan komad zemlje, njiva, oranica; polje → ledȉna • S pȍla smo dopelȁli vȏs rȉpe. |
polẽč | svrš. [prez. jd. 1. polẽgnem, mn. 3. polẽgneju/polẽgnedu, prid. rad. jd. m. polẽga, prid. trp. jd. m. polẽgen, ž. polẽgena] – 1. a. polegnuti, poleći, b. savinuti (ob. o žitu), 2. dobiti mlade, okotiti; izleći • Prasȉca je polẽgla dȅvet pȃjcekof. Šenȉca je sȁ polȅgena, vȉtar u je sȕ zmlātȉ. |
pȍlek (pȍlik) | pril. i prij. – pokraj, sa strane → pȍlak • Sȅdi se pȍlek mȅne, bȕmo se spomȉnali. |
poletȉt | svrš. [prez. jd. 1. poletĩm, mn. 3. poletĩju/poletĩdu, imp. jd. 2. polētȉ, prid. rad. jd. m. pȍleti] – početi letjeti; poletjeti • Lȁstavice su poletȉle prama jȕgu. |