nesvrš. [prez. jd. 1. polȅtvam, mn. 3. polȅtvaju/polȅtvadu, prid. rad. polȅtva, prid. trp. jd. m. polȅtvan, ž. polȅtvana] – pribijati letve → lȅtvat • Polȅtvali smo krȍvišče, sȁt bumo dȉli čirȋpe. Krȍf je polȅtvan, čirȋpi mȍreju ĩt gȍr.

ž. [jd. G polȉce, mn. G poliȋc/polȉci(h)] – vodoravno učvršćena ploha na zidu ili ormaru za smještaj različitih stvari; polica • Posēgnȉte na polȉcu, dẽte nam kobasȉcu!

m. [jd. G polȉča, mn. G polȉčof] – vrč za vodu; vino • Põj h penȉcu i donesȉ nam polȉč vīnȁ.

svrš. [prez. jd. 1. polȉpšam (se), mn. 3. polȉpšaju/polȉpšadu (se), prid. rad. jd. m. polȉpša (se)] – postati ljepši; proljepšati se • Čȉst se polȉpšala, nĩ vȅč tȁk gda kak je prȋ bȋla.

svrš. [prez. jd. 1. polĩjem (se), mn. 3. polĩjeju/polĩjedu (se), prid. rad. jd. m. pȍli (se), prid. trp. jd. m. polĩt, ž. polītȁ] – izliti tekućinu po komu ili čemu; politi se • Pȍli sam se zi čnim vĩnum, tõ nȅ bu ȉšlo dȍl. Bĩli stõak je polĩt zi čnim vīnȕm, kadȏ bu to sȁt ȍpra?

ž. [jd. G politãrke, mn. G politãrki] – boca od pola litre • Dȅ mi politãrku vīnȁ na stȏ.

nesvrš. [prez. jd. 1. polĩvam (se), mn. 3. polĩvaju/polĩvadu (se), imp. jd. 2. polīvȁj, prid. rad. jd. m. polīvȁ (se)] – izlijevati tekućinu po komu ili čemu; polijevati → līvȁt • Polĩvam se z mzlum vodũm kaj bi se reshlãdila.

ž. [jd. G põlke, mn. G põlkih] – vrsta plesa; polka • Na svȃrbi smo tȃncali põlku kaj stȏ vragȏf!

m. [G Polȍgof] – toponim, mjesto u općini Dubravica • Polȍgi su lĩpo mȃlo selȍ s prĩdnim ljũdim.

ž. [jd. G polovȉce, mn. G polovȋc] – jedan od dva jednaka dijela onoga što je prepolovljeno; polovica • Obȉsili smo svȋu na gȃge, sȁt u bumo dȉli na polovȉce.

nesvrš. [prez. jd. 1. polovĩm, mn. 3. polovĩju/polovĩdu, imp. jd. 2. polōvȉ, prid. rad. jd. m. pȍlovi] – 1. dijeliti napola; prepolavljati, 2. loveći pohvatati sve; poloviti • Fãli se kȁk je pȍlovi sȅ medvȉde na svĩtu, a hlȍvi je sȁmo jednȍga zȃjca.

ž. [jd. G polovȁče, mn. G polovȁčih ] – pogr. žena srednje dobi • Ũn povĩda kak je jȅngova bȁba polovȁča.

m. [jd. G polozȃna, mn. G polozȃnof] – čovjek nerazumna ponašanja, smotanac • Kȁj ti bu dȍšo na hȁsnu tã polozȁn?

svrš. [prez. jd. 1. položĩm, mn. 3. položĩju/položĩdu, imp. jd. 2. položȉ, prid. rad. jd. m. položȉ, prid. trp. jd. m. položȅn, ž. položȅna] – dati ispit, uspješno odgovoriti na postavljena pitanja; položiti • Položȉ je, vȁlda bu i počāstȉ.

s. [jd. G pȍlugȍdišča, mn. G pȍlugȍdiščof] – 1. razdoblje od pola godine, 2. jedno od dva jednaka razdoblja školske godine; polugodište • Na pȍlugȍdišču ȉma kolȁc z račūnȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. pol(j)ukãvam, mn. 3. pol(j)ukãvaju/pol(j)ukãvadu, prid. rad. jd. m. pol(j)ukȃva] – krišom pogledavati kroz uzak otvor; viriti • Hȍdim poljukȃvat či su se pȋceki prȅkljuvali.

svrš. [prez. jd. 1. polũknem, mn. 3. polũkneju/polũknedu, imp. jd. 2. polūknȉ, prid. rad. jd. m. polūknȉ] – krišom pogledati kroz uzak otvor; zaviriti → polukāvȁt • Čes oblȍk polũknem kȁj sũsedi dȉlaju.

m. [jd. G pȍlumȉseca, mn. G pȍlumȉsecof] – slika Mjeseca vidljiva sa Zemlje u obliku polovice kruga; polumjesec • Sidĩm na pãu i gledĩm h pȍlumȉsec.

prid. [ž. pȍluslīpȁ] – napola slijep; poluslijep • Nȁš stãri cūcȁk je pȍluslȋp.

s. [jd. G pȍluvrȋmena] – 1. jedan od dva dijela utakmice, 2. pauza između ta dva dijela; poluvrijeme • Kȁt bu pȍluvrȋme ot ȕtakmice, pȍjemo jȋst.

ž. [jd. G pomãde, mn. G pomãd(ih)] – 1. mirisna mast ili krema za njegu lica, tijela ili kose, 2. lijek za vanjsku upotrebu i za ishranu kože; pomada • Na nȁtkȁslinu su pomãde, kȁj se ž ȉmi lȉcka.

nesvrš. [prez. jd. 1. pomãžem, mn. 3. pomãžeju/pomãžedu, imp. jd. 2. pomāžȉ, prid. rad. jd. m. pomāgȁ] – pridonijeti uspjehu ili učinku drugoga; pomagati • Sũsedi ȉdem pomāgȁt korȕzu okãpat.

 pril. – 1. u maloj količini, nasitno, 2. u stanovitoj mjeri, do nekog stupnja, djelomično; pomalo • Dȅnes snȋk pomȁ opȁda.

ž. [jd. G pȍmasti, mn. G pȍmast(ih)] – 1. mirisna smjesa biljnih smola i eteričnih ulja, 2. pren. ono što smiruje, utjeha; pomast, 3. zȁda pȍmast – kršćanski sakrament namijenjen vjernicima u bolesti; bolesničko pomazanje → pomazãe • Žȕpnik je betežnĩku dȁ zȁdu pȍmast.