m. [jd. G po(r)togȉzara, mn. G po(r)togȉzarof] – 1. agr. a. vrsta vinove loze, b. vino od te loze • Pȋli smo Gašparĩnčičevoga potogȉzara i jȉli pečẽne kostȁe.

m. [jd. G potȍka, mn. G potȍkof] – potok • Čez Šenkȏvac tečẽ potȍk Stȗbal.

pril. – u vezi s čim, nakon toga, zatim • Dȅnes su sũsedi pīlȉli drvȁ, a potom tȍga sam se jã zmȉsli zvȃt pilārȁ.

ž. [jd. G põtpale, mn. G põtpali(h)] – sitna drva koja služe za potpaljivanje vatre • Ȉmamo nacĩpanoga trĩšča za põtpalu h špȍrotu.

svrš. [prez. jd. l. potpãlim, mn. 3. potpãliju/potpãlidu, imp. jd. 2. potpālȉ, prid. rad. jd. m. potpālȉ, prid. trp. jd. m. potpãlen, ž. potpãlena] – učiniti da se razgori; potpaliti → pālȉt, potkūrȉt • Ogȁ h špȍrutu je potpãlen, mȃm se bu razgorȉ.

m. [jd. G potpȇčka, mn. G potpȇčkof] – spremnik za drva ispod peći • H potpȇčku je trĩšče i drĩvje za potkurȇvat.

nesvrš. [prez. jd. 1. potpišẽvam, mn. 3. potpišẽvaju/potpišẽvadu, imp. jd. 2. potpišȇvaj, prid. rad. jd. m. potpišȇva] – stavljati svoj potpis; potpisivati • Nȉkoji ljȗdi se jȍš fȍrt potpišẽvaju s pȑstum, nĩsu se nȁfčili pīsȁt.

nesvrš. [prez. jd. 1. potprȇžem, mn. 3. potprȇžeju/potprȇžedu, prid. rad. jd. m. potprȇza] – pomagati kod vuče kola, uprezati • Volȉ potprȇžeju s krȁvami tẽški vȏs.

svrš. [prez. jd. 1. potprẽm, mn. 3. potprẽju/potprẽdu, prid. rad. jd. m. pȍtpr/pȍtpri, prid. trp. jd. m. potprĩt/potpt, ž. potprītȁ/potptȁ] – 1. a. podmetnuti neki predmet pod što da čvršće stoji, b. staviti što kao oslonac čemu, c. podbočiti, osloniti, d. pren. dati podršku, pomoći, 2. a. nasloniti se, osloniti se, b. osloniti se glavom na ruku, c. pren. naći podršku, pomoć; poduprijeti • S prostȉcum potprẽm hrȗškinu kȉtu. Kȉta je potprītȁ, kaj nȅ bu pȕknila kȁk je rodnȁ.

pril. – sasvim, potpuno • Z drĩvja je potpunȏma opȁlo sȅ pẽrje.

svrš. [prez. jd. 1. potrȁtim, mn. 3. potrȁtiju/potrȁtidu, prid. rad. jd. m. potrȁti] – rasipnički potrošiti, izgubiti (vrijeme itd.); potratiti • Potrȁti sam pȇt lȋt na škȏlu, sȁt ne mȍrem nãjt posȁ.

svrš. [prez. jd. 1. potȑgam, mn. 3. potȑgaju/potȑgadu, prid. rad. jd. m. potȑga, prid. trp. jd. m. potȑgan, ž. potȑgana] – 1. trganjem skinuti, 2. uništiti; potrgati • Potȑgali smo sȕ korȕzu.

svrš. [prez. jd. 1. potrȅfim, mn. 3. potrȅfiju/potrȅfidu, imp. jd. 2. potrȅfi, prid. rad. jd. m. potrȅfi, prid. trp. jd. m. potrȅflen, ž. potrȅflena] – 1. a. udariti u cilj pri gađanju ili bacanju čega, b. pren. snaći, zadesiti, c. izazivati jaku emociju (ob. negativnu); dirnuti, 2. a. odrediti, znati nešto, odgonetnuti, b. dati pravi odgovor, c. unaprijed znati, predvidjeti, 3. točno odrediti, prikazati koga, što; pogoditi • Glȉh potrȅfiju dõjt h prãvo vrȋme. Imȁ sam potrȅflena četȉri brojȁ na srȅčki, fȁli mi je sȁmo jȅn.

ž. [jd. G potrībȅ, mn. G potrībȉh] – 1. potreba, 2. tjelesna nužda • Ȉmam potrībȕ obĩt kȗme.

prid. [ž. potrībnȁ] – 1. koji ima potrebu, 2. koji nema, koji oskudijeva u dobrima, koji treba tuđu pomoć; siromašan • Ũn je siromãk, sȅga je potrībȁn.

svrš. [prez. jd. 1. potarẽm, mn. 3. potarẽju/potarẽdu, prid. rad. jd. m. pȍtr] – potrošiti, uništiti, pokvariti, potrijeti, razbiti • Sȅ kȁj prĩmiju h rȗke, sȅ potarẽju.

nesvrš. [prez. jd. 1. potrjẽvam, mn. 3. potrjẽvaju/potrjẽvadu, prid. rad. jd. m. potrjēvȁ] – 1. a. posvjedočiti pravilnost, točnost onoga što je rečeno, učinjeno i sl., b. posvjedočiti istinitost čega (potpisom, pečatom); ovjeriti, 2. na višoj razini vlasti ili mjerodavnosti prihvatiti odluku niže instance; sankcionirati, 3. a. pokazati se točnim, b. postati, dokazati se; potvrđivati • Dȍk ũn povĩda, jã mu potrjẽvam.

svrš. [prez. jd. l. potrmũlim se, 3. potrmũliju/potrmũlidu se, imp. jd. 2. potrmūlȉ, prid. rad. jd. m. potrmũli se, prid. trp. jd. m. potrmũlen, ž. potrmũlena] – snužditi se, biti potučen → potūlȉt (se) • Kȁj si tȁk potrmũlen?

svrš. [prez. jd. 1. potrošĩm, mn. 3. potrošĩju/potrošĩdu, imp. jd. 2. potrōšȉ, prid. rad. jd. m. pȍtroši, ž. potrošȉla, prid. trp. jd. m. potrȍšen, ž. potrȍšena] – trošenjem iscrpsti, učiniti da nestane; potrošiti • Pȍtroši je sȅ pȉneze kȁj mu je čȁča ostȁvi, sȁt je siromãk. Sȁf je cimȅnt potrȍšen, hȍdi po jȍš trȋ vrȉče.

svrš. [prez. jd. 1. potrũjem, mn. 3. potrũjeju/potrũjedu, prid. rad. jd. m. pȍtrova, prid. trp. jd. m. potrovãn, ž. potrovãna] – trovanjem uništiti sve redom, potrovati • Pȍtrova sam sȅ štȁkore h sviākȕ. Sȁ nam je živĩna potrovãna, kaj je sũset šprȉca korȕzu.

svrš. [prez. jd. 1. potrpĩm, mn. 3. potrpĩju/potrpĩdu, imp. jd. 2. potpȉ, prid. rad. jd. m. pȍtrpi.] – 1. a. namučiti se; stradati, b. patiti, c. imati negativne posljedice, gubiti vrijednost, značenje, utjecaj, 2. podnijeti koga nepoželjnog, 3. snositi negativne posljedice izazvane utjecajem koga ili čega; pretrpjeti • Nȍ, mãko potpȉ, pȍkle buš se počīvȁ.

svrš. [prez. jd. 1. potrẽm/potȁrem, mn. 3. potrẽju/potȁreju/potrẽdu/potȁredu, prid. rad. jd. m. pȍtri, prid. trp. jd. m. pott, ž. pottȁ] – izrabiti, uništiti, potrgati • Pȍtr sam trȋ flȁše, opȁle su mi zi stalãže. Nãj mi tũ pottȕ lȁburu metȁt na stȏ.

svrš. [prez. jd. 1. potsȉpam, mn. 3. potsȉpaju/potsȉpadu, prid. rad. jd. m. potsȉpa/potsȉpo] – dobro uroditi • Ȍvo lȉto je jačmȅn prȁf potsȉpo.

m. [G Potsmōkȁ] – toponim • Potsmõk je mȉsto h Ladūčȕ kadȉ je nȉgdo posmūkȁ sȅ pẽrje z drĩvja, skȕp zi čirȉšam.