prij. – 1. izriče da se tko ili što kreće, gleda ili stoji usmjereno kakvom cilju, 2. označuje da se što nalazi na suprotnoj strani čega, 3. omjer; prema • Prȁma lozȉ je samo jȅn vũski pũtec.

m. [jd. G prȁnȕka, mn. G prȁnȕkof] – unukov sin; praunuk • Prȁdȉda ȉma jedanȃjst prȁnȕkof.

m. [jd. G prascȁ, mn. G prascȏf] – 1. prasac, 2. pogr. muška osoba koja radi nešto nekorektno ili nepošteno; prasac • Dȁ sam jȋst prascȕ.

ž. [jd. G prasȉce, mn. G prasȋc] – 1. krmača, prasica, 2. pogr. ženska osoba koja radi nešto nekorektno ili nepošteno • Ovȁ me prasȉca trȁčlja po selȕ.

m. [jd. G prāškȁ, mn. G prāškȍf] – 1. usitnjene čestice krute tvari namijenjene posebnoj svrsi, 2. lijek • Bolĩju me kȍsti, zȅ si bum prāšȁk.

nesvrš. [prez. jd. 1. prãščam, mn. 3. prãščaju/prãščadu, imp. jd. 2. prāščȁj, prid. rad. jd. m. prāščȁ] – zaboravljati čiju krivnju, oslobađati odgovornosti; praštati • Trȋba se nafčȉt prāščȁt.

nesvrš. [prez. jd. 1. prȁšim, mn. 3. prȁšiju/prȁšidu, imp. jd. 2. prȁši, prid. rad. jd. m. prȁši] – obraditi zemlju tako što se usitni • Sprãvlam se ĩt prȁšit ledȉnu prĩ gȍdine.

m. [jd. G. prȃta] – mješavina mljevenog mesa od koje se rade kobasice • Mesȃr je zemlȉ prȃt kaj bȕmo dȉlali češõfke.

nesvrš. [prez. jd. 1. perẽm (se), mn. 3. perẽju/perẽdu (se), prid. rad. jd. m. prȁ (se), sup. prȃt] – ispiranjem u tekućini uklanjati nečistoću; prati → oprȁt (se), sprȁt (se), ziprȁt (se) • Perẽm rubjȇ na potȍku.

m. [jd. G prȁtrȏla, mn. G prȁtrȏlof] – dio štednjaka predviđen da se u njemu peče; ror, pećnica → rȏ • H prȁtrȏ mȅčem prȍtva s pȉščancem kȁj bum ga pȅkla.

s. [G Prȁnšpergerovoga] – toponim • Prȁnšpergerovo je mȉsto na Vȗkovomu Selȕ i Svẽtomu Krīžȕ s tẽroga se vidĩ skȍrum cĩla Slovȅnija. Na tȍmu brĩgu je jȅn ot grofȏf Prȁnšpergarovih imȁ vȅliku hȉžu i štȁle s koȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. pravdãšim se, mn. 3. pravdãšiju/pravdãšidu se, imp. jd. 2. pravdāšȉ se, prid. rad. jd. m. pravdāšȉ se] – 1. istjerivati pravdu putem suda; voljeti suditi se i rješavati probleme na sudu, 2. prepirati se kao pravdaš; pravdašiti se • Fȕrt se pravdãšidu zi sũsedim.

nesvrš. [prez. jd. 1. prȃvdam se, mn. 3. prȃvdaju/prȃvdadu se, prid. rad. jd. m. prȃvda se] – 1. dokazivati čiju pravednost ili nevinost, 2. a. svađati se, istjerivati pravdu, b. opravdavati se; pravdati se • Sȉ povĩdaju kak je ũn fkrȁ kȍkoš, a ũn se prȃvda da nĩ.

ž. [jd. G pravȉce, mn. G pravȋc] – 1. istina, 2. pravda, 3. stečeno pravo, povlastica; privilegij • Puntãri su se tȗkli za stãre pravȉce.

m. [jd. G pȑcknȅdlina, mn. G pȑcknȅdlinof] – pogr. osoba niska rasta, sitna osoba, onaj koji je sitne građe i niska stasa, prcknedl • Tȍga pȑcknȅdlina nĩ mȍč nit vȉdit kat se stȁne met ljȗdi.

prid. [ž. pȑčkava] – složen, zahtjevan • Vȕrmȗharof posȁ je pȑčkaf, trȋba narȉhtat sȅ tẽ kotãčece.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȑčim, mn. 3. pȑčiju/pȑčidu, prid. rad. jd. m. pȑči] – praviti se važan, isticati se • Navȋk se pȑčiju s hȉžum i z grȕntum.

ž. [jd. G prčkarȉje] – posao koji traži strpljenje pri obavljanju • Dȍst cȁjta zgubĩm kadã zibȉram bȁžulj, tõ je zã me prčkarȉja.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȑčkam, mn. 3. pȑčkaju/pȑčkadu, imp. jd. 2. prčkȁj, prid. rad. jd. m. prčkȁ] – 1. čeprkati, kopati, 2. pogr. a. loše raditi, zadržavati u poslu, b. okolišati; prčkati • Nãjte mi prčkȁt po mojȉm stvãrim.

ž. [jd. G prčvãrnice, mn. G prčvãrnic] – neugledna prostorija • Po cĩle dȃne čubĩju h tõj prčvãrnici i pĩjeju.

m. [G Prdlȋfca] – toponim • Prdlȋvac je mȉsto pot Svẽtim Krīžȕm, pȏ je h Šenkȏfcu, a pȏ spȁda pot Svẽti Krĩš.

ž. [jd. G pȑdore, mn. G pȑdorih] – laka žena, bludnica → fȁmfulja, flȗndra, flȋčka • Unȁ je prãva pȑdora.

svrš. [prez. jd. 1. preãram, mn. 3. preãraju/preãradu, prid. rad. jd. m. preārȁ] – ponovno uzorati (njivu); preorati • Nĩ prȁf zorānȍ, mȏramo ĩt preārȁt.

svrš. [prez. jd. 1. prebȁvim, mn. 3. prebȁviju/prebȁvidu, prid. rad. jd. m. prebȁvi] – izdržati; prebaviti • Či nĩmaju pinȇs, mõraju prebȁvit.