svrš. [prez. jd. 1. prēpȁdem, mn. 3. prēpȁdeju/prēpȁdedu, prid. rad. jd. m. prēpȁ] – 1. a. pasti kroza što, b. prolomiti se, provaliti se pod težinom, 2. dobiti bolestan izgled, izgubiti zdravlje; propasti • Trȋ mȉseca je betȅžan, čȉst je prēpȁ.

svrš. [prez. jd. 1. prepȅl(j)am (se), mn. 3. prepȅl(j)aju/prepȅl(j)adu (se), prid. rad. jd. m. prepel(j)ȁ (se)] – l. prevesti vodeći, 2. prevesti vozilom • Kȁt je lĩpo vrȋme, pȍjemo se s picȉklini prepeljȁt.

nesvrš. [prez. jd. 1. prepišẽvam, mn. 3. prepišẽvaju/prepišẽvadu, prid. rad. jd. m. prepišēvȁ] – učiniti prijepis, prevariti na pismenom ispitu gledanjem susjedovih odgovora; prepisivati • Lĩni đākȉ fȕrt prepišẽvaju.

svrš. [prez. jd. 1. prepovĩm/prepovȉdam, mn. 3. prepovĩju/prepovĩdu/prepovȉdaju/prepovȉdadu, prid. rad. jd. m. prepovȉda] – 1. progovoriti, 2. izdati, 3. objaviti, objelodaniti • Kaj gȏt zȉznaju, sȅ prepovĩju, ne mȍreju mūčȁt.

svrš. [prez. jd. 1. prepũšem, mn. 3. prepũšeju/prepũšedu, prid. rad. jd. m. prepūhȁ, prid. trp. jd. m. prepũhan, ž. prepũhana] – 1. puhanjem pročistiti, 2. izložiti vjetru i prouzročiti zdravstvene tegobe; propuhati • Ščȅra me vȉtar prepūhȁ, dȅnes me sȅ kȍsti bolĩju. Dĩze na matõru su prepũhane, sȁt dȉla kȁk vȕrica.

svrš. [prez. jd. 1. prepustĩm, mn. 3. prepustĩju/prepustĩdu, imp. jd. 2. prepūstȉ, prid. rad. jd. m. prȅpusti, prid. trp. jd. m. prepuščẽn, ž. prepuščēnȁ] – 1. prepustiti, 2. dovesti ženku mužjaku na oplođivanje; podvesti • Krȁvu smo prȅpustili, imȁli bumo tȇleka. Krȁva je ščȅra prepuščēnȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. prepũščam, mn. 3. prepũščaju/prepũščadu; prid. rad. jd. m. prepūščȁ] – 1. prepustiti komu mjesto, 2. ne opirati se, prepuštati se, 3. dovoditi ženku životinje na oplođivanje; podvoditi → pripūščȁt • Sȅ mu prepũščaju pak se nĩ nȁfči ȍrdunga.

svrš. [prez. jd. 1. prerȃjtam, mn. 3. prerȃjtaju/prerȃjtadu, prid. rad. jd. m. prerȃjta, prid. trp. jd. m. prerȃjtan, ž. prerȃjtana] – nerazumno, rasipnički potrošiti; profućkati, spiskati • Sȅ im je prerȃjta, nĩmaju vȅč nȉgdi nȉš. Sȉ su pȉnezi kȁj je zaslūžȉ h tujīnȉ prerȃjtani.

svrš. [prez. jd. 1. preridĩm (se), mn. 3. preridĩju (se)/preridĩdu (se), prid. rad. jd. m. prerīdȉ (se)] – 1. učiniti rijetkim ili rjeđim 2. postati rijedak ili rjeđi; prorijediti • Lȃsi su mi se čȉst prerīdȉle.

svrš. [prez. jd. 1. prerȉžem, mn. 3. prerȉžeju/prerȉžedu, imp. jd. 2. prerȉži, prid. rad. jd. m. prerȉza, prid. trp. jd. m. prerȉzan, ž. prerȉzana] – rezanjem razdvojiti na dva dijela, komada; prerezati • Hrȗšku prerȉžem z nõžum na pȏ. Prerȉzanu bȕču hȉtim kokošȁm nãj u čõfljeju.

svrš. [prez. jd. 1. presadĩm, mn. 3. presadĩju/presadĩdu, imp. jd. 2. presādȉ, prid. rad. jd. m. prȅsadi, ž. presadĩla, prid. trp. jd. m. presajȅn, ž. presajȅna] – prenijeti s jednog na drugo mjesto i tamo posaditi; presaditi • Presadĩla sam mȁčuhice z tȅglina h zȇmlu. Ȍf je gȓm presajȅn, vȁlda se bu prȉja.

svrš. [prez. jd. 1. presȁhnem, mn. 3. presȁhneju/presȁhnedu, prid. rad. jd. m. presahnȉ] – ostati bez vode; presahnuti • Zdenȁc nam je presahnȉ, pȍjemo blȃgo napȁjat na potȍk.

nesvrš. [prez. jd. 1. presajẽvam, mn. 3. presajẽvaju/presajẽvadu, prid. rad. jd. m. presajẽva] – prenositi s jednog na drugo mjesto i tamo saditi; presađivati • Na dvȋ grede presajẽvam šalȃtu.

svrš. [prez. jd. 1. presȉjem, mn. 3. presȉjeju/presȉjedu, prid. rad. jd. m. presȉja, prid. trp. jd. m. presȉjan, ž. presȉjana] – propustiti kroz sito ili rešeto radi čišćenja od otpadaka; prosijati • Presȉjali smo šenȉcu na ritkosȉju. Sȁ šenȉca je presȉjana, nĩ vȅč tȃrvine h õj.

svrš. [prez. jd. 1. presĩčem, mn. 3. presĩčeju/presĩčedu, imp. jd. 2. presīčȉ, prid. rad. jd. m. presȉka, prid. trp. jd. m. presȉjan, ž. presȉjana] – sijekući rastaviti što na dva dijela; presjeći • Svĩsku polovȉcu trȋba presȉč na pȏ.

ž. [jd. G prẽsike, mn. G prẽsikih] – spremnik za vodu; rezervoar, cisterna za vodu • Dvȋ prẽsike vodẽ smo otpeljȁli h tȑsje.

nesvrš. [prez. jd. 1. presikãvam, mn. 3. presikãvaju/presikãvadu, prid. rad. jd. m. presikȃva] – sprečavati nekoga u pričanju ili mu upadati u riječ • Dok jã povĩdam, nãj me fȕrt presikȃvat.

nesvrš. [prez. jd. 1. preslagĩvam, mn. 3. preslagĩvaju/preslagĩvadu, prid. rad. jd. m. preslagĩva] – slagati drukčije; preslagivati • Čirȋpe preslagĩvaju da se nȅ buju zrȕšili.

ž. [jd. G prȅslice, mn. G prȅslic] – 1. alatka na koju se namata kudjelja, 2. vrsta biljke • Stãra mȁma su s prȅslice na stȍčeku dȉlali prȅju.

svrš. [prez. jd. 1. preslĩčem, mn. 3. preslĩčeju/preslĩčedu, prid. rad. jd. m. preslĩka, prid. trp. jd. m. preslȉčen, ž. preslȉčena] – 1. svući jednu odjeću ili jedno rublje i obući drugo; preobući, 2. staviti svježu presvlaku; prekriti drugom presvlakom; presvući • Sȁku srȋdu preslĩčem pȍstelu. Pȍstela je preslȉčena, mȍreš si ĩt lȇč.

svrš. [prez. jd. 1. preslȍžim, mn. 3. preslȍžiju/preslȍžidu, prid. rad. jd. m. presložȉ, prid. trp. jd. m. preslȍžen, ž. preslȍžena] – složiti drukčije; presložiti • Presložȉ bum čirȋpe na stãroj hȉži, kaj nȅ bu cūrȉlo več. Drvȁ su preslȍžena, vȁlda se nȅ buju pȃk zrȕšila.

prid. [ž. presmȁkena] – neozbiljan → namȁken • Nãj se spomȉnat tȁk kȁj da si presmȁkena.

svrš. [prez. jd. 1. presmudĩm, mn. 3. presmudĩju/presmudĩdu, prid. rad. jd. m. prȅsmudi, prid. trp. jd. m. presmujȅn, ž. presmujȅna] – pocrnjeti i dobiti neželjen okus zbog preduge izloženosti toplini ili vatri u procesu priređivanja hrane; zagorjeti • Sȁko jȉlo presmudĩ tȁk da nĩ za jȉst. Ne mȍrem jȉst tã presmujȅni šnȉclen.

pril. – u noći prije prošle noći, preksinoć → prȅksnočka • Prȅsnočka se lisĩkalo i strĩla je vudrȉla h drȋvo.