nesvrš. [prez. jd. 1. pričiãvam se, mn. 3. pričiãvaju/pričiãvadu se, prid. rad. jd. m. pričiāvȁ se] – pokazivati se u misli, u mašti; priviđati se; pričinjavati se • Po kmȉci mi se pričiãvaju sȉkakve spodȏbe.

prid. [ž. prīdnȁ] – marljiv, vrijedan • Prīdȁn je, lȍti se sȁkoga dȉla.

svrš. [prez. jd. 1. pridodȅnem, mn. 3. pridodȅneju/pridodȅnedu, prid. rad. jd. m. pridodȉ] – dodati kao dopunu čemu; pridružiti, priključiti; pridodati • Či tȋsto nĩ dȍst tȓdo, pridodȅnem jȍš mȁlo mȇlje.

svrš. [prez. jd. 1. prifčĩm (se), mn. 3. prifčĩju/prifčĩdu (se), prid. rad. jd. m. prȉfči (se), prid. trp. jd. m. prifčȅn, ž. prifčȅna] – priučiti (se), naviknuti (se) • Mãli mȃceki su se čȉst fȋno prȉfčili jȉst mlīkȍ zi zdȉlice. Volȉ su prifčȅni vlĩč plȕk.

svrš. [prez. jd. 1. prȉgnem se, mn. 3. prȉgneju/prȉgnedu se, imp. jd. 2. prignȉ se, prid. rad. jd. m. prignȉ se, prid. trp. jd. m. prȉgen, ž. prȉgena] – saviti se nadolje, prikloniti gornji dio tijela, sagnuti se, prignuti se • Ne mȍre se prignȉt, kȁk ga plẽča bolĩdu. Cĩli dȃn sam prȉgen, sȁt me pȗkla bolĩ.

s. [jd. G prĩgorja, mn. G prĩgorjih] – kraj, predio uz planinu, onaj koji je pri gori • Lĩpo je ȍvo nȁše prĩgorje!

s. [G Prĩgorja] – toponim, Prigorje Brdovečko • H Prĩgorju je vȅliki dvõr Janȕševac f tẽromu su žĩvili grofȉ.

m. [jd. G Prigorščȁna, mn. G Prigorščȁnof] – stanovnik Prigorja Brdovečkoga • Nȁš vȗjča je Prigorščȁn.

ž. [jd. G Prigorščãnke, mn. G Prigorščãnkih] – stanovnica Prigorja Brdovečkoga • Ũna je Prigorščãnka, a oženȉla se h Ladũč.

prid. [ž. prĩgorska] – prigorski • Lȉtos je naprȃvljena nõva prĩgorska cĩrkvica.

svrš. [prez. jd. 1. prignem, mn. 3. prigneju/prignedu, imp. jd. 2. prignȉ, prid. rad. jd. m. prignȉ, prid. trp. jd. m. prigen, ž. prigena] – zgrćući prikupiti, skupiti na gomilu ili uza što; zgrnuti, pregrnuti • Rȁca je prignȉla rȃceke kȁj su se ščȅra zvȁlili. Gnȏj sam prignȉ na jȅn kȕp.

svrš. [prez. jd. 1. prihrãnim, mn. 3. prihrãniju/prihrãnidu, prid. rad. jd. m. prihrānȉ, prid. trp. jd. m. prihrajȅn, ž. prihrajȅna] – dodati potrebnu količinu hrane do najpovoljnije mjere za rast, postizanje težine itd.; dohranjivati, prihraniti → hrānȉt • Prihrānȉ sam korȕzu z ȕmetum. Korȕza je prihrajȅna, sȁt bu bȍl rãsla.

prid. [ž. prijãša] – 1. koji je postojao, koji se dogodio u prošlosti; nekadašnji, 2. koji je bio neposredno prije sadašnjega, prethodni; prijašnji • Prijãša vučitȅlka mi je bȉla bȍlša.

svrš. [prez. jd. 1. prĩmem (se), mn. 3. prĩmeju/prĩmedu (se), prid. rad. jd. m. prȉjo/prȉja (se), ž. prijẽla] – 1. primiti (se), 2. uloviti (se), uhvatiti (se) • Kȏmaj sam se prȉja za drȋvo da ne opãdem.

prij. – 1. položaj ili kretanje širinom s jedne strane čega na drugu, 2. položaj ili kretanje iznad čega, 3. prekoračenje čega; (iz)nad, povrh, više, 4. osoba ili sredstvo s pomoću kojih se što obavlja, 5. trajnost u vremenu; u toku, za vrijeme, 6. količina iznad nekog broja; više od; preko • Grȕnt ȉmamu prik Sȕkle. Znãm ga prȉk pȇt lȋt.

nesvrš. [prez. jd. 1. prikãpčam, mn. 3. prikãpčaju/prikãpčadu, prid. rad. jd. m. prikāpčȁ] – priključivati sporedni ili drugi dio; prikapčati • Prikãpčam vȏs na trȁktor, mȏram ĩt po sȇno kȁj smo ga pȍsušili.

svrš. [prez. jd. 1. prikȅlim (se), mn. 3. prikȅliju/prikȅlidu (se), imp. jd. 2. prikelȉ (se), prid. rad. jd. m. prikelȉ (se), prid. trp. jd. m. prikȅlen, ž. prikȅlena] – 1. a. pričvrstiti što ljepilom na što, b. pričvrstiti na površinu ono što se lijepi, 2. pren. a. dati, dodati (svojstvo, nadimak), b. dodati uz izmišljenu krivnju, klevetu; oklevetati, 3. nametnuti se; zalijepiti (se), prilijepiti (se) → kelȉt, līpȉt • Prikelȉ mi se h cȗgu, nĩs ga se mȍga rĩšit sȅ do dȏma. Po zȋdim ȉmam prikȅlene slȉke z novȋn.

svrš. [prez. jd. 1. priklĩščim, mn. 3. priklĩščiju/priklĩščidu, prid. rad. jd. m. priklīščȉ, prid. trp. jd. m. priklĩščen, ž. priklĩščena] – pritisnuti, dovesti u bezizlazan položaj; prikliještiti, pooštriti (o odgoju) • Kȁt ga priklĩščiju, mȃm sȅ povĩ kȁj se zlagȁ. Vudrȉ je z ȁtum h stũp pak je bȉ priklĩščen dvȋ vȕre dȍk ga nĩsu zvlĩkli vȃn.

pril. – 1. poprijeko, 2. potpuno • Hlovĩla me plohȁ, premočȉ sam prȉk-naprȉk.

svrš. [prez. jd. 1. prikȍpčim (se), mn. 3. prikȍpčiju/prikȍpčidu (se), prid. rad. jd. m. prikopčȉ (se), prid. trp. jd. m. prikȍpčen, ž. prikȍpčena] – 1. priključiti sporedni ili drugi dio, 2. ukopčati se, priključiti • Ščȅra su nam prikopčȉli strũju na nõvu hȉžu. Rãdijo je prikȍpčen na strũju, al ne dȉla.

ž. [jd. G prȉkrpe, mn. G prȉkrpi(h)] – onaj koji se rado ulizuje; ulizica • Sȁkomu se zakȅli, prȃva je prȉkrpa.

m. [jd. G Priksȃfca, mn. G Priksȃfcof] – muškarac koji živi preko Save, koji je podrijetlom iz kraja preko Save • Priksȃfci su hodȉli po sẽlim tžȉt mȅkle i štīlȅ. Priksȃvac je prãvi mȅštar za dȉlae mȅklih i štĩlof.

ž. [jd. G Priksȃfke, mn. G Priksȃfki(h)] – žena koji živi preko Save, koja je podrijetlom iz kraja preko Save • V nȁše selȍ je dȍšlo v zãmuš dȍst Priksȃfkih.

m. [jd. G prȋlaza, mn. G prȋlazih] – prolaz preko ograde; prijelaz • Sȁki dȃn čes prȋlas pȍjem k sũsedi napoprĩk na kãvu.