prid. [ž. prilȅpčiva] – koji je zarazan, priljepčiv • Ȍf je bȅtek prilȅpčif, vugnȉte se prȍč ȍd jenga.

ž. [jd. G prĩlike, mn. G prĩlik(ih)] – 1. povoljan trenutak, prigoda, 2. povod, 3. okolnosti, 4. a. pojava u kojoj se što pokazuje, znamen, b. lik, obris, 5. (ob. mn.) izgledi za ostvarenje čega u budućnosti, 6. momak ili djevojka kao pogodni i poželjni partneri za brak; prilika • Ȉma blȃga, grȕnta i pinȇs, nãj se premīšljȁt, tȏ ti je prãva prĩlika.

m. [jd. G primãša, mn. G primãšof] – koji svira prim u tamubraškom sastavu ili orkestru; primaš • Nȁš Pȅpo je vȅč čȕdaj lȋt primãš.

svrš. [prez. jd. 1. prĩmim, mn. 3. prĩmiju/prĩmidu, imp. jd. 2. prīmȉ, prid. rad. jd. m. prīmȉ, prid. trp. jd. m. prĩmlen, ž. prĩmlena] – 1. primiti što od koga, 2. uzeti što u ruke, 3. držati, pridržati što; primiti • Prĩmi vrȉču otpozãdi.

[jd. G prȉnceskrȁfilna, mn. G prȉnceskrȁflinof] – vrsta kolača, princes-krafna • Decȁ su se najȉli prȉnceskrȁlinof.

m. [jd. G prȉnožiča, mn. G prȉnožičof] – zaperak, izdanak na biljci • Optrgãvam sȁki prȉnožič na trsȕ.

svrš. [prez. jd. 1. pripãlim, mn. 3. pripãliju/pripãlidu, imp. jd. 2. pripālȉ, prid. rad. jd. m. pripālȉ, prid. trp. jd. m. pripãlen, ž. pripãlena] – šibicom, komadom žara i sl. prinijeti vatru; pripaliti → pālȉt • Stãri čȁča si sȅde pret hȉžu, zȅme fȃjfu pȁk si u pripãli. Nãj ostãvlat pripãleni cigarȅtlin, mȍre se nȉkaj vužgȁt.

svrš. [prez. jd. 1. pripnẽm, mn. 3. pripnẽju/pripnẽdu, prid. rad. jd. m. prȉpni, prid. trp. jd. m. pripẽt, ž. pripētȁ] – privezati uza što, zavezati (psa) • Hȍdite pripẽt cūckȁ kaj me nȅ bu vgrȉzni. Kȕsa je hũda pak je pripētȁ.

svrš. [prez. jd. 1. pripetĩm (se), mn. 3. pripetĩju/pripetĩdu (se), prid. rad. jd. m. prȉpeti (se)] – nastati, zbiti se, dogoditi (se) • Nȉt ne mȉsliju kȁj im se mȍre pripetȉt.

pril. – u vremenu od jutra do podneva, prije podne • Sȁko prȋpȏdne pȍjem h škȏlu.

nesvrš. [prez. jd. 1. pripovĩdam, mn. 3. pripovĩdaju/pripovĩdadu, imp. jd. 2. pripovĩdaj, prid. rad. jd. m. pripovīdȁ] – 1. kazivati narodnu pripovijetku, 2. opisivati neki događaj naširoko; ispredati, 3. pričati; pripovjedati • Pripovĩdadu kȁk se prȋ sȉkam hodȉlo pȉšice.

svrš. [prez. jd. 1. priprȁvim, mn. 3. priprȁviju/priprȁvidu, prid. rad. jd. m. priprȁvi, ž. priprãvila, prid. trp. jd. m. priprȁvlen, ž. priprȁvlena, s. priprȁvleno] – 1. učiniti što je potrebno za kakav posao, pripraviti, 2. prirediti, prigotoviti, spremiti, 3. unaprijed spremiti koga na što; pripremiti • Priprȁvila sam obȉt za težãke.

svrš. [prez. jd. 1. pripustĩm, mn. 3. pripustĩju/pripustĩdu, imp. jd. 2. pripūstȉ, prid. rad. jd. m. prȉpusti, prid. trp. jd. m. pripuščẽn, ž. pripuščēnȁ] – dovesti ženku mužjaku radi oplođivanja, podvesti; pripustiti • Dȅnes smo prȉpustili krȁvu, imȁli bumo tȇleka. Kobȉla je dȅnes pripuščēnȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. pripũščam, mn. 3. pripũščaju/pripũščadu, prid. rad. jd. m. pripūščȁ] – dovoditi ženku mužjaku radi oplođivanja, podvoditi; pripuštati → prepūščȁt • Ščȅra su pripūščȁli prasȉcu.

svrš. [prez. jd. 1. prirẽdim, mn. 3. prirẽdiju/prirẽdidu, prid. rad. jd. m. prirēdȉ, prid. trp. jd. m. prirẽjen, ž. prirẽjena] – 1. pripremiti (jelo), 2. učiniti unaprijed što je potrebno, pripremiti; prirediti → priprȁvit, pririjẽvat • Prirēdȉ nam je sȅ za svȃrbu. Sȅ je prirẽjeno za obȉt, mȍremo ĩt jȉst.

nesvrš. [prez. jd. 1. pririjẽvam, mn. 3. pririjẽvadaju/pririjẽvadu, prid. rad. jd. m. pririjēvȁ] – 1. pripremati, pripravljati, priređivati, 2. učiniti rijetkim ili rjeđim; prorijeđivati • Kjã ot pȍndiljka pririjẽvaju za svȃrbu.

svrš. [prez. jd. 1. prisȅdem, mn. 3. prisȅdeju/prisȅdedu, prid. rad. jd. m. prisȅ] – 1. sjesti, stati, zapeti u grlu, 2. pren. zlo se svršiti, imati loše posljedice; dozlogrditi; prisjesti • Prisȅ mu je pȁžulj kat je nȕtri vȉdi čȓva.

svrš. [prez. jd. 1. priskbim, mn. 3. priskbiju/priskbidu, imp. jd. 2. priskbȉ, prid. rad. jd. m. priskbȉ, prid. trp. jd. m. priskblen, ž. priskblena] – 1. nabaviti, opskrbiti, 2. zaraditi, zadobiti; priskrbiti • Priskbȉ mi je lĩpoga obȉraa. Ȉma dȍst tȍga priskblenoga, mȍre dobrȍ žȉvit ot tȍga.

svrš. [prez. jd. 1. prislȍnim, mn. 3. prislȍniju/prislȍnidu, prid. rad. jd. m. prislonȉ, prid. trp. jd. m. prislȍen, ž. prislȍena] – nasloniti uza što, osloniti; prisloniti • Prislonȉ sam picȉklin k plȍtu. Lȏjtra je prislȍjena g zȋdu.

prid. [ž. prismȁkena] – koji je neprisebna ponašanja; zbunjen, smotan • Fȇst je prismȁken, nĩ čȉst h glāvȉ.

svrš. [prez. jd. 1. prismolĩm se, mn. 3. prismolĩju/prismolĩdu se, prid. rad. jd. m. prismolȉ se] – 1. a. prisiliti koga da stupi u neželjen odnos, b. steći utjecaj ili vlast mimo želje drugih, c. dolaziti samo od sebe; nametati se • Rȁdi se prismolĩju kȁj mȉsliju da bȕju kȁj zvlĩkli.

svrš. [prez. jd. 1. prismrdĩm, mn. 3. prismrdĩju/prismrdĩdu, prid. rad. jd. m. prismdȉ] – približiti se komu/čemu, ob. negirano; (ne) doći (ni) blizu čega; (ni) približiti se čemu/komu; prismrdjeti • Mĩ smo pitonȋrali fȕnduš, a ũn nĩ ni prismdȉ.

svrš. [prez. jd. 1. prismũcam se, mn. 3. prismũcaju/prismũcadu se, prid. rad. jd. m. prismūcȁ se] – 1. neprimjetno doći, ušuljati se, prikrasti se, 2. nametnuti se → prismolȉt se • Prismūcȁli su se sa zȃdje strãni, nȉs ih čȗ.

prid. [ž. prismujȅna] – koji je plamenom opaljen po vanjskoj površini; opečen, zagoren • Obȉt je prismujȅn, nĩ za jȉst.