s. [G pečẽa] – pečeno meso, pečenje • Za obȉt težākȕm nesẽm svĩsko pečẽe.

ž. [jd. G pečẽnke, mn. G pečẽnki(h)] – pečeno meso, pečenka • Navȋk se za Nõvo lȉto jȉla svĩska pečẽnka, nĩ se smȉlo jȉst živãčje mȇso, kaj kȍkoš z nogȕm bca nazȃj, a svĩe rȗjeju naprȋ, pak i gospodãrstvo pȍje naprȋ.

ž. [jd. G pečĩce, mn. G pečȋc] – opna sa svinjske utrobe • Nesẽm kolīnȅ, a na krmenȁtlin, ocvȃrke i divenȉce dȅnem pečĩcu.

m. [jd. G pȇdja, mn. G pȇdjof] – 1. mjera za dužinu jednaka razmaku između vrha palca i vrha malog prsta kad se oni ispruže, 2. mali, neznatni dio prostora; pedalj • Za pȇdaj grȕnta se svȁdiju i tũžiju.

br. gl. – pedeset (50) • Ȉmam pedesȇt lȋt. Pedesȇt pũt ti trȅba nȉkaj povȉdat da bi razmȉ.

ž. [jd. G pedesetȁče, mn. G pedesetȃč/pedesetȁči(h)] – 1. novčanica u vrijednosti od pedeset osnovnih jedinica novca, 2. predmet označen brojkom ili rednim brojem 50; pedesetica • Čȁča mi je dȁ pedesetȁču kȁj sam si kūpȉ cȕkora h štacūnȕ pri Šmȉtu.

nesvrš. [prez. jd. 1. pedȋnam, mn. 3. pedȋnaju/pedȋnadu, prid. rad. jd. m. pedȋna] – njegovati dijete, bolesnika → bedȋnat • Pedȋnam u kȁk mãlo dītȅ.

ž. [jd. G pȇgle, mn. G pȇgli] – kućanski uređaj koji služi za glačanje odjeće; glačalo • Nȅgda se f pȇgle metȁ ogȁ i tȁk se rubjȇ pȇglalo.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȇglam, mn. 3. pȇglaju/pȇgladu, imp. jd. 2. pȇglaj, prid. rad. jd. m. pȇgla, prid. trp. jd. m. pȇglan, ž. pȇglana] – glačati → spȇglat • Kȁt je cãpje fȁjtno, bȍl mȍrem pȇglat. Fȃjtaj i pȇglaj!

m. [jd. G pȇha, mn. G pȇhof] – nezgoda, neprilika, nesreća, peh • Ȉma pȇh, sȁki pũt mu matõr cȑkne kad nȉkam ž ĩm prẽde.

m. [jd. G pȅhara, mn. G pȅharof] – 1. veća posuda za piće; vrč, 2. pokal koji dobiva pobjednik u sportskom natjecanju; pehar • Vĩno smo pĩli zi pȅhara.

m. umanj. [jd. G pehȁrčeka, mn. G pehȁrčekof] – manji pehar • Zdȉgnili smo pehȁrčeke, pȁk smo im gratulȋrali.

nesvrš. [prez. jd. 1. pẽham/pẽšem, mn. 3. pẽhaju/pẽšeju/pẽhadu/pẽšedu, prid. rad. jd. m. pēhȁ] – bezazleno i u šali bockati, zadirkivati • Fȍrt ga pẽšeju i tȁk ga jizĩju.

ž. [jd. G pekãrne, mn. G pekãrni(h)] – mjesto na kojem se mijesi, peče ili prodaje kruh; pekarnica • Nȉgda nĩ bȋlo pekãrne, dȍma smo sȃmi pȅkli krȕh.

ž. [G Pekãrne] – toponim • Mȉsto srĩdi Harmȉce kadȉ je h vȅlikoj zĩdanoj hȉži nȉgda bȋla pekãrna.

m. [jd. G pȅklara, mn. G pȅklarof] – 1. onaj koji prosi, koji živi od prošnje i milostinje, 2. pogr. vrlo siromašan, bijedan čovjek; prosjak • Prȋ su pȅklari peklȁli po selȕ.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȅkl(j)am, mn. 3. pȅkl(j)aju/pȅkl(j)adu, prid. rad. jd. m. pekl(j)ȁ] – obraćati se moljenjem da se dobije milostinja, baviti se prosjačenjem; prositi • Siromãki pȅkljaju, nĩmaju kȁj jȉst.

m. [jd. G pȅkmeza, mn. G pȅkmezof] – 1. slatka gusta masa koja se dobiva ukuhavanjem voća sa šećerom; marmelada, 2. pogr. a. plačljivo dijete, b. osoba bez čvrstine; pekmez • Nabrãla sam slȋf, bum kȕhala pȅkmes.

m. [jd. G pelȁja, mn. G pelȁjof] – runda, tura • Dopelȁli smo trȋ pelȁja drĩvja.

nesvrš. [prez. jd. 1. pȅlam (se), mn. 3. pȅlaju/pȅladu (se), prid. rad. jd. m. pelȁ (se)] – 1. upravljati prijevoznim sredstvom, 2. kretati se, 3. kretati se u vozilu, 4. prevoziti; voziti (se) → dopelȁt, otpelȁt, prepelȁt, spelȁt, zapelȁt • Z lozẽ pȅljaju pȗn vȏz drĩva. Peljȁla sam se na picȉklinu na mȁšu h Dȕbovo.

m. [jd. G pȅlca, mn. G pȅlcof] – 1. za odjeću prerađeno krzno nekih životinja, 2. bunda od tog krzna • Na krȁglen jȁkleca dȉla si je bĩli pȅlc.

m. [jd. G pȅlcara, mn. G pȅlcarof] – grančica koja se ucjepljuje na drugu biljku kao podlogu, cijepnica, kalem, pelcer, cijep → plẽmka • Ftȑgnila sam si pȅlcar ot bĩle gãtruže, bȕm ga zapȇlcala dȍma.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. pȇlcam, mn. 3. pȇlcaju/pȇlcadu, prid. rad. jd. m. pȇlca, prid. trp. jd. m. pȇlcan, ž. pȇlcana] – izvesti/izvoditi oblik nespolnog razmnožavanja biljaka; kalemiti, navrnuti/navrtati, okulirati; cijepiti (o biljci) • F tȅglin pȇlcam kȉtice rozenkrȁfta. Na vȑtu ȉmam pȇlcanih rȏš.

m. [jd. G pȅlcmȁntlina, mn. G pȅlcmȁntlinof] – krzneni kaput • Nȅgda su sȁmo gospȅ bȋle oblȉčene h pȅlcmȁntlenu.