ž. [jd. G rĩči, mn. G rĩči] – 1. samostalna jezična jedinica koja ima jedno značenje ili više njih te sadržava govornu poruku, besjeda, 2. govor, izlaganje mišljenja, sudjelovanje u debati, u diskusiji, 3. a. izjava, iskaz, b. čvrsto obećanje; riječ • I nĩ tẽ sȉle, kaštȉge tẽ nĩ, da ȉme i rȋč nam zȅme il spremenĩ!

m. [jd. G rȉčeta, mn. G rȉčetof] – 1. jelo od ječmene kaše i graha, 2. zbrka, nered • F tõj hȉži je prãvi rȉčet, sȉ se svȁdiju i črtĩju.

– ime kobile • Rȉčka je dobrȁ kobȉla.

– ime konja • Rȉčko je čni kȍ.

nesvrš. [prez. jd. 1. rĩdim, mn. 3. rĩdiju/rĩdidu, prid. rad. jd. m. rīdȉ] – rijediti • Pregūstȁ kurȕza se trȋba rīdȉt da bȍlj mȍre rãst.

ž. [jd. G rȉđofke, mn. G rȉđofki] – otrovna zmija iz porodice ljutica, proširena po čitavoj Europi; riđovka • Kȁj si se najȉ rȉđofki?

m. [jd. G rȋfa, mn. G rȋfof] – krajnji dio neke površine, ono čime ona završava, što je obrubljuje; rub • Porȉzo sam se na rȋf hrjȃve zdȉle.

ž. [jd. G rȉfl(j)e, mn. G rȉfl(j)i] – pomagalo s ižlijebljenom limenom površinom koji služi kao podloga za ručno pranje rublja → riflȁča • Cȃpje smo h lūgȕ na rȉflji prȃli.

ž. [jd. G rifl(j)ȁče, mn. G rifl(j)ȃč/rifl(j)ȁči] – pomagalo s ižlijebljenom limenom površinom koji služi kao podloga za ručno pranje rublja → rȋfla • Rubjȇ se prȃlo na riflȁči.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȉfl(j)am, mn. 3. rȉfl(j)aju/rȉfl(j)adu, prid. rad. jd. m. rifl(j)ȁ] – prati trljajući po rifljači • F korȉtu rȉfljam nȃjprȉ bĩlo rubjȇ, a ȕnda šãro.

m. [jd. G rȉgla, mn. G rȉglof] – zasovnica, kračun, zasunak, zasun → rȉglin • Dȅni rȉga na vrãta, da svȉe ne vũjdeju vȃn.

ž. [jd. G rȋgl(j)e, mn. G rȋgl(j)i] – zasun, glinena posuda za pečenje u krušnoj peći • F rȋglji se spȅko dišẽči bĩli krȕh.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȉgl(j)am, mn. 3. rȉgl(j)aju/rȉgl(j)adu, prid. rad. jd. m. rigl(j)ȁ] – stavljati zasun • Rȉgljam kȗrjak da dȏ ne fkrãde živȃt.

m. [jd. G rȉglina, mn. G rȉglinof] – zasovnica, kračun, zasunak, zasun → rȉga • Dȅni rȉglin na vrãta.

m. [G Rȉgoncof] – toponim • V Rȉgonce smo hodȉli h mȅlin.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȉhtam se, mn. 3. rȉhtaju/rȉhtadu se, imp. jd. 2. rȉhtaj, prid. rad. jd. m. rȉhta se] – podešavati, namještati, uređivati se → narȉhtat, zrȉhtat • Pȕce se rȁde rȉhtaju, hȍčeju bȉt lĩpe.

pril. – istinito, pravilno • Rȉhtik je tȁk kȁk ti povĩdam i nȉkak drugȁč.

pril. – unazad, unatrag • Vȏs povlĩči rȉkverc pot sũšu.

m. [jd. G rĩma] – rodilište • Otpelȁ u je h rĩm, rodĩla bu dȅčeca.

ž. [jd. G rȋnčice, mn. G rȋnčic] – nakit koji se nosi na uhu, naušnica • H vũhi ȉmam zlãte rȋnčice.

ž. [jd. G rinfũze, mn. G rinfũzi] – roba koja se u rasutome stanju, bez vreća i omota, ubacuje u prijevozna sredstva ili se takva prodaje • Ũn prodȃje vĩno h rinfũzi.

ž. [jd. G rȉnge-rȉngerãje] – dječja igra • Vȕz popĩvae rȉnge-rȉngerãja decȁ se mũtiju.

m. [jd. G rȉngišpila, mn. G rȉngišpilof] – okretaljka sa sjedalima različitih oblika za razonodu na otvorenome; vrtuljak • Kȁt smo bȋli na proščẽu, ȕnda sam se pelȁ na rȉngišpilu.

m. [jd. G rȉnglena, mn. G rȉnglenof] – prsten na ploči štednjaka • Čĩm zdȉgnem rȉnglen na špȍrotu, mȃm bȍlj gorĩ.