m. [jd. G rȉzanca, mn. G rȉzancof] – tanko razvijeno tijesto izrezano na uske trake, rezanac • Dȉlam z dvȉh jãjcih rȉzance.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȉžem, mn. 3. rȉžeju/rȉžedu, imp. jd. 2. rȉži, prid. rad. jd. m. rȉza, prid. trp. jd. m. rȉzan, ž. rȉzana] – oštrim oruđem (nožem, škarama ili kakvim strojem) odvajati komade, krojiti, izrađivati, urezivati, gravirati, sjeći i sl.; rezati • Zi škȁram rȉžem trãkece zi stãre rȕbače kaj bum dȉlala posvĩtak. Rȉzano zȇle mȅčem h škȁf kȉselit.

m. [jd. G rȉzlinga, mn. G rȉzlingof] – 1. sorta grožđa, 2. vino od istoimene sorte; graševina • Spȋli smo pȅhar rȉzlinga.

ž. [jd. G rĩže] – 1. jednogodišnja biljka iz porodice trava; riža, 2. jestivo zrnje te biljke; riža, 3. oblik boda kod pletenja • Prȉdu strãn svȉtra štrȉkam na rĩžu.

 m. [jd. G rȋža, mn. G rȋžof] – dio odrezanog; režanj • Odrȉži mi jȅn rȋža hrȗške.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȉžim, mn. 3. rȉžiju/rȉžidu, prid. rad. jd. m. rȉži] – upravljati zaprežnim kolima rukama • Vȏs trȋba znȁt rȉžit da se ne prehȉti.

ž. [jd. G rȍbe, mn. G rȏp] – 1. a. proizvodi za tržište, roba, b. odjeća, 2. pren. osobina čovjeka • Tõ je rȍba tẽre se trȋba vugȉbat, rȁt fkȁni i fkrãde.

nesvrš. [prez. jd. 1. robijãšim, mn. 3. robijãšiju/robijãšidu, prid. rad. jd. m. robijāšȉ] – 1. izdržavati kaznu, robijati, 2. pren. imati težak život → robijȁt • Niktẽri ljȗdi cĩlo živleȇ robijãšiju, nȉš lĩpoga nĩmaju.

nesvrš. [prez. jd. 1. robȉjam, mn. 3. robȉjaju/robȉjadu, prid. rad. jd. m. robijȁ] – 1. izdržavati kaznu, robijati, 2. pren. imati težak život → robijãšit • Robijȁ je pȇt lȋt.

prid. [ž. rodnȁ] – koji daje bogat urod, plodan, pun roda, plodova, obilan; rodan • Tã slȉva je navȋk rodnȁ, sȁko lȉto ȉma čȕdaj slȋf na õj.

ž. [jd. G rodbȉne, mn. G rodbȉnih] – ukupnost onih s kojima je tko u srodstvu; rođaci, srodnici (svi osim obitelji) → rodovȉna • Ũn ȉma čȕdaj rodbȉne, jȅngof čȁča je imȁ čȕdaj brȁtof.

s. [jd. G rȍdilišča, mn. G rȍdiliščof] – bolnica ili odjel bolnice u kojem se rađaju djeca, rodilište → Rȋm • Nȅgda nĩ bȋlo rȍdilišča, sȁ decȁ su se dȍma rȍdili.

svrš. [prez. jd. 1. rodĩm (se), mn. 3. rodĩju/rodĩdu (se), prid. rad. jd. m. rȍdi (se), ž. rodĩla, prid. trp. jd. m. rȍjen, ž. rȍjena] – roditi (se) → rojẽe • Pȁžulj je lȉtos slȁbo rȍdi, fȗndala ga je tȕča.

m. [jd. G rodnĩka, mn. G rodnĩkof] – vrsta šljive • Rodnĩk je rãna slȉva kȁj mi sȁko lȉto dozȍri h trnãcu.

pril. – po rođenju, podrijetlom • Nȁša je vȕjna rȍdom z Dȕbovoga.

ž. [jd. G rodovȉne, mn. G rodovȋn] – rodbina → rodbȉna • Zi sĩh strãn ȉmamo rodovȉne, sȅ posũt nas je.

s. [jd. G rođẽa] – rođenja → rodȉt (se) • Sȉ su kȏmaj čȅkali rođẽe nȕka.

s. pl. t. [G rogãl/roglĩ(h)] – drveno ili željezno rašljasto oruđe s dugom drškom i s više drvenih ili željeznih krakova na vrhu za nabadanje trave, sijena, slame i dr.; vile • Kmȁ se sušĩ na roglȁh, a dītȅ rãste na rukȁh.

nesvrš. [prez. jd. 1. rogoborĩm, mn. 3. rogoborĩju/rogoborĩdu, imp. jd. 2. rogobōrȉ, prid. rad. jd. m. rogoborȉ] – gunđati, prigovarati • Rogoborĩju či na vrȋme ne dobĩju jȉst.

nesvrš. [prez. jd. 1. rogomȅntam, mn. 3. rogomȅntaju/rogomȅntadu, imp. jd. 2. rogomȅntaj, prid. rad. jd. m. rogomȅnta] – stvarati buku, bučiti • Či je pijȁn, cĩlu nȏč rogomȅnta po hȉži i nȅ da mi spȁt!

m. [jd. G rogožārȁ, mn. G rogožārȍf] – slamnata torba, ceker • V rogožãru nesẽm jȉlo strãskim kaj kȍliju tȑsje.

nesvrš. [prez. jd. 1. rogȕljam, mn. 3. rogȕljaju/rogȕljadu, imp. jd. 2. rogȕljaj, prid. rad. jd. m. roguljȁ] – dubinski prevrtati zemlju, duboko orati • Jȕtri pȍjemo roguljȁt, sādȉli bumo nõve trsȅ.

nesvrš. [prez. jd. 1. rogũšim se, mn. 3. rogũšiju/rogũšidu se, prid. rad. jd. m. rogũši se] – 1. kostriješiti se zbog uzbuđenja, 2. pokazivati nezadovoljstvo, ljutiti se, grozeći se prijeteći; rogušiti se • Nãj se tȕliko rogũšit, zmĩri se.

s. [G Rȍjkovoga] – toponim • Rȍjkovo je hȉža i dvorȉšče h Šenkȏfcu spot Vrãpčevoga brȋga.