ž. [jd. G ringlõfke, mn. G ringlõfkih] – sorta šljive; ringlo • Na plȁc nesẽm prodȃvat ringlõfke slȉve.

m. [jd. G rȉnka, mn. G rȉnki] – nakit koji se nosi na prstu, prsten • Ȉmam rȉnk z dvȉm črlẽnim ȍkecim.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȋntam, mn. 3. rȋntaju/rȋntadu, imp. jd. 2. rȋntaj, prid. rad. jd. m. rȋnta] – teško, naporno raditi • Zãkaj jã mȏram tȕliko rȋntat?

ž. [jd. G rȉpe, mn. G rȋp/rȉpi(h)] – naziv za nekoliko kulturnih biljaka zadebljala mesnata korijena; repa • Sȉjemu bĩlu i črlẽnu rȉpu.

ž. [jd. G rȉpice, mn. G rȉpic(ih)] – vrsta jabuke • Nĩmam rȁt rȉpice, kaj su mi fȇjs tdȅ.

m. [jd. G rȉpišča, mn. G rȉpišč] – mjesto gdje raste repa; repište • Zȍrali smo rȉpišče, a na ẽm bumu sȉjali jačmȅn.

ž. [jd. G rȉpnice, mn. G rȉpnic] – repnica, korov • Pũčem rȉpnicu da nȅ bu podušĩla korẽe.

m. [jd. G rȉpsa] – tkanina koja na licu pokazuje slabije ili jače rebraste uzdužne ili poprečne, tanje ili deblje, gušće ili rjeđe pruge • Ȉmam bĩlu bljũzu od rȉpsa.

ž. [jd. G rĩsanke, mn. G rĩsanki(h)] – bilježnica u koju se riše, crta, crtanka; risanka • Nĩma rĩsanke pak rĩše po papĩrim.

nesvrš. [prez. jd. 1. rĩšem, mn. 3. rĩšeju/rĩšedu, imp. jd. 2. rīšȉ, prid. rad. jd. m. rīsȁu] – crtati, risati • Decȁ nȃjrȁjši rĩšeju rȏžice.

nesvrš. [prez. jd. 1. rišãvam (se), mn. 3. rišãvaju/rišãvadu (se), prid. rad. jd. m. rišȃva (se)] – rješavati (se) • Pomȁlo se rišãvam mȉšof z nãjži.

s. [jd. G rišẽa, mn. G rišẽof] – rješenje, odluka • Nĩmam drugȁčkoga rišẽa nek se prijẽt dȉla.

svrš. [prez. jd. 1. rĩšim (se), mn. 3. rĩšiju/rĩšidu (se), imp. jd. 2. rīšȉ (se), prid. rad. jd. m. rīšȉ (se)] – riješiti (se) • Ne mȍrem se nȉkak rīšȉt tȅkutof f kȗraku.

m. [jd. G rȉti, mn. G rȉti(h)] – dio tijela na kojem se sjedi, zadnjica, stražnjica • Nĩ bȋlo sãkih pak smo se po rȉti sȃkali. Dȅ, hȍdi v rȉt, pak kȁj me fȕrt jadĩš!

nesvrš. [prez. jd. 1. rĩtam/rĩčem (se), mn. 3. rĩtaju/rĩčeju/rĩtadu/rĩčedu (se), prid. rad. jd. m. rītȁ se] – udarati nogama • Ždrȋbe se f kobȉli dȅnes pȍčelo rĩtat.

prid. [ž. rĩtka] – rijedak • Dȅnes pȁda rĩtka gȍdina.

pril. [komp. rȉje] – rijetko • Rȋtko dȉ se mȍre nãjt tȁk lĩpo mȉsto. Sȁt nam rođãki rȉje dõjdeju nek prȋ.

ž. [jd. G ritkosȉje, mn. G ritkosȋj] – veliko rešeto za presijavanje • V ritkosȉji ostȁne plȉva, a čȉsto ze opȁda vȃn.

ž. [jd. G rĩtkosti] – svojstvo onoga što je rijetko, rijetkost • Tõ je vȅč rĩtkost po nȁšim lozȁm vȉdit jȃzbeca.

nesvrš. [prez. jd. 1. ritobȅrim, mn. 3. ritobȅriju/ritobȅridu, prid. rad. jd. m. ritobȅri] – tražiti što besplatno, žicati → oberorȉtit • Hȍdiju po sẽlim i sȁmo ritobȅriju.

m. [jd. G ritobȇraka, mn. G ritobȇrakof] – onaj koji traži što besplatno, prosjak → oberorȋtak • Dȍst je ritobȇrakof kaj gledĩju dȉ buju kȁj zabȁdaf jȉli.

s. [jd. G rȉvaa] – micanje čega s jednog mjesta na drugo upotrebom snage, guranje • Na rȉvae smo zvlĩkli drĩve z lozẽ.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȉvlem/rȉvam (se), mn. 3. rȉvleju/rȉvaju/rȉvledu/rȉvadu (se), imp. jd. 2. rȉvli/rȉvaj, prid. rad. jd. m. rȉva (se)] – pomaknuti što s jednog mjesta na drugo upotrebom snage, gurati (se) • Nĩ se vrĩdno rȉvat f tȕđe poslȅ. Stãre mȁme rȉvadu dȅcu f kolĩcim. Trȋba se fjst rȉvat da dõjdeš do ontārȁ.

prid. [ž. riskȁ] – 1. koji je prodoran, oštar (o zvuku), 2. pren. koji je prijek, oštar (o tonu razgovora), 3. koji je oštar, hladan (o zraku, vjetru), 4. koji boli u dubini, kao da reže (o udarcu, bolu), 5. koji ima ugodno svjež kiselkast okus; rezak, reski • Jȁbučak je rȋzak.