– varijante ženskog imena Rozalija • Rõza je znȁla pȇč čȕdaj kolãčecof.

m. [jd. G rozãlijuša, mn. G rozãlijušof] – roze vino • Dvȋ vȏžice ȉmamo rozãlijuša.

m. [jd. G rozenkrȁfta, mn. G rozenkrȁftof] – vrsta cvijeta • Rozenkrȁft cvatẽ z drõbnim rõzim cvȉtekim.

ž. [jd. G rozgẽ, mn. G rozgĩ(h)] – 1. grana, loza, 2. potomstvo jednoga od braće • Ot jȅngove rozgẽ sȉ su se rezȉšli po svĩtu.

ž. [G Rozgȅ] – toponim, ime sela u općini Dubravica • H Rȍzgi je vȅliko proščẽe za Svȇtu Jȃnu.

prid. [ž. rozgȃnska] – koji se odnosi na mjesto Rozgu • Rozgȃnska plȅh-mȕzika je igrȁla cĩlu nȏč.

prid. [ž. rõza] – ružičast • Rȁda si oblĩčem rõzu bljũzu.

ž. [jd. G rȏže, mn. G rȏži] – ukrasna vrtna, kultivirana ili šumska trnovita biljka s mirisnim cvjetovima raznih boja; ruža → gãtruža • Rȏže su se rescvȁle i fȋno dišĩju.

m. [G rožākȁ] – peti mjesec u godini, svibanj • Lȉtoši rožāȁk je bȉ nȃjmrzlȉji zȁdih pedesȇt lȋt.

s. zbir. [G rõžđa] – suhe grančice orezane loze → rozgȃ • Rõžđe ȉmam za potkurȇvat h špȍrotu.

m. [jd. G rožđȉne, mn. G rožđȋn] – suha grana vinove loze → rozgȃ • Zȅ je rožđȉnu i oplȅ me po plẽči.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȍžđim, mn. 3. rȍžđiju/rȍžđidu, prid. rad. jd. m. rožđȉ] – stvarati buku, pogr. jako plakati • Rožđȉ je za pesȕm kaj mu ga je cȗk pogȁzi.

ž. [jd. G roženȉce, mn. G roženȋc] – greda krovišta → rožãk • Na krȍvišče mȅčeju nõve roženȉce.

ž. umanj. [jd. G rȏžice, mn. G rȏžic] – ružica, cvjetić → rȏža • Mũtili smo se tȁk da smo si z rȏžic splȉtali vȋnčeke.

m. [jd. G rožīčkȁ, mn. G rožīčkȍf] – 1. umanj. malen rog, rožić, roščić, 2. rogač (drvo i plod) • Nȃjbȍljši su mi dĩgani kolãči ot rožīčkȍf.

m. [jd. G rožikrȁnca, mn. G rožikrȁncof] – krunica, molitvena zrna • Sȁku vȅčer si zmȍlim rožikrȁnc.

m. [jd. G rožãka, mn. G rožãkof] – greda krovišta → roženȉca • Na krȍvišču su nõvi rožãki.

prid. [ž. rožnãta] – koji se odnosi na cvijet, cvjetni • Lȋpo joj pȁše unã rožnãta ȍprava.

m. [jd. G rũpca, mn. G rũpcof] – rubac, marama • Či me zẽbe za glȃvu, zvẽžem si rũbac.

ž. [jd. G rȕbače, mn. G rȕbač(ih)] – odjevni predmet, gornje rublje za gornji dio tijela; košulja • Na štrȉku se sušĩju rȕbače.

ž. umanj. [jd. G rubãčke, mn. G rubãčki(h)] – mala košulja, košuljica • Ditȅtu sam zišȉla lĩpe šãre rubãčke.

ž. [mn. G rubenīnȅ] – platnena oprema za krevet (plahte, jastuci, jastučnice i navlake); posteljina • Mlãdenki na dȃr nesẽm rubenīnȕ od damȁsta.

nesvrš. [prez. jd. 1. rũbim, mn. G rũbiju/rũbidu, imp. jd. 2. rūbȉ, prid. rad. jd. m. rūbȉ] – izrađivati rub, rubiti • Skrãtila sam kȋklju, sȁt u rũbim.

s zb. [G rubȃ] – rublje, odjeća • Nȅgda su si ljȗdi sȃmi dȉlali rubȇ dȍma.