ž. pl. t. umanj. [G rȁšlic] – rašljice → rȁšle • Nihãčku smu mȅtali med rȁšlice.

ž. [jd. G rȃšpe, mn. G rȃšpi] – turpija; rašpa • Dȅ mi rȃšpu da narȃšpam mȍtiku.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȃšpam, mn. 3. rȃšpaju/rȃšpadu, prid. rad. jd. m. rȃšpa] – turpijati, brusiti (ob. nokte); rašpati → narȃšpat • Rȃšpam si nȍhte da bȕju lȉpši.

pril. [komp. rȁjši] – sa zadovoljstvom, od srca, svesrdno, spremno, sa željom; rado → rȁdi • Tȁk te ȉmam rȁt. Mĩ kȁj se rȁdi smĩjemo po blãtnim pũtim zus Sȕklu bežĩmu. Rȁt bi se peljȁ v eroplãnu.

 m. [jd. G rȁtaa, mn. G rȁtaof] – onaj koji ore; orač → orãč • Dȅnes ȉmamo rȁtae kaj nam bȕdu zȍrali ledȉne.

s. [jd. G ratȉšča, mn. G ratȉščof] – držalo alata (npr. motike) → štĩl, toporȉšče • Na sekȉru mȅčem nõvo ratȉšče.

ž. [jd. G rȃtkȁpe, mn. G rȃtkȁpi(h)] – ukrasni poklopac na kotaču automobila; naplatak • Nȉgdo je na cȉsti z ȁta zgȕbi rȃtkȁpu.

nesvrš. [prez. jd. 1. ratȕjem, mn. 3. ratȕjeju/ratȕjedu, prid. rad. jd. m. ratovȁ] – 1. biti u ratu, voditi rat, 2. pren. a. voditi tešku neugodnu borbu, mučiti se s čim, b. teško učiti ili prihvaćati; ratovati • Dȉda je ratovȁ h Galĩciji, tȏ fȕrt povidãva.

ž. [jd. G rãli, mn. G rãli] – mjera za površinu od 1600 četvornih hvati, jutro; ral • Mojȉ su dȍma obdilȃvali trȋ rãli grȕnta.

m. [jd. G rȃbara, mn. G rȃbarof/rȁbarih] – razbojnik, lopov, otimač, pljačkaš • Držȉ se dȁle ȍd jenga, ũn je rȃbar.

nesvrš. [prez. jd. 1. rȃbam, mn. 3. rȃbaju/rȃbadu, imp. jd. 2. rȃbaj, prid. rad. jd. m. rȃba] – 1. pljačkati, otimati, 2. iscrpljivati (se), nesmiljeno (se) trošiti, 3. pljačkati zakonskim sredstvima, osiromašivati koga primjenom propisa prilagođenih za takvo što • Fȇjst nas rȃbaju s tĩm štȋbram.

prid. [ž. rãvna] – koji ima svojstvo ravnine, ravan • Šĩvam rukãve tẽri su rãvni.

m. [jd. G rãzdilka, mn. G rãzdilkof] – crta koja dijeli kosu češljanu na dvije strane; razdjeljak • Počȅsan je tȁk da ȉma rãzdilak na glāvȉ.

prid. [ž. razgovȉtna] – koji je jasan, razumljiv, razgovijetan • Spomȉnak mu nĩ razgovȉtan, nȉš ga ne rȁzmem.

pril. – razumljivo, razgovijetno • Prȁf povĩda razgovȉtno, sȉ ga rȁzmiju.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. rȁzmim (se), mn. 3. rȁzmiju/rȁzmidu (se), prid. rad. jd. m. razmȉ (se), razmȉla (se)] – 1. shvatiti/shvaćati smisao, značenje, sadržaj, bit čega; moći pratiti s razumijevanjem; poimati čiji jezik, govor, shvatiti/shvaćati čije pobude, biti svjestan opravdanosti čega, poznavati što, 2. vladati nekim znanjem, biti vješt u čemu, 3. shvaćati jedno drugo, uskladiti ili imati usklađene odnose s kim, dobro se slagati u nazorima; razumjeti (se) • Sȅ rȁzmem kaj mi hȍčeju povȉdat.

pril. – u razini; tako da su posuda, žlica ili sličan kuhinjski predmet napunjeni do ruba tekućinom ili krutom tvari; razom • Kȏrba je rȃzum namȅtana z jȁbukam.

 m. [jd. G rāžȁ, mn. G rāžȍf] – kolac na koji se natiče meso radi pečenja okretanjem iznad žara; ražanj • Dȉlaju rāžȁ, a zȃjc jȍš po lozȉ bežĩ.

svrš. [prez. jd. 1. rȅbnem, mn. 3. rȅbneju/rȅbnedu, prid. rad. jd. m. rȅbni] – naplatiti vrlo visoku cijenu • Prȅveč ga je rȅbni za volȅ.

m. [jd. G rȅclina/rȅclena/rȅslina, mn. G rȅclinof/rȅclenof/rȅslinof] – ostatak tkanine • Z rȅclina sam si zišȉla fȅrtun.

svrš. [prez. jd. 1. rečẽm, mn. 3. rečējȕ, imp. jd. 2. rečȉ, mn. 2. rečȉte, prid. rad. jd. m. rȅka, rȅko, prid. trp. jd. m. rečȅn] – reći • Rečȉ im nãj prȉpneju pesȁ na lȁnc.

nesvrš. [prez. jd. 1. rẽdim, mn. 3. rẽdiju/rẽdidu, imp. jd. 2. rēdȉ, prid. rad. jd. m. rēdȉ] – 1. dovoditi u red, činiti urednim, 2. uređivati (se), dotjerivati (se), 3. ponašati se • Gȓdo se rẽdiju, sȁmo bi se svȁdili.

pril. – po redu; redom • Rȇdoma ot hȉže do hȉže popišȇvaju krȁve.

ž. [jd. G refčȉje, mn. G refčȋj] – neimaština, oskudica sredstava prijeko potrebnih za život, bijeda, siromaštvo • F tõj hȉži je od navȋk bȋla refčȉja.