svrš. [prez. jd. 1. reselĩm (se), mn. 3. reselĩju/reselĩdu (se), prid. rad. jd. m. rȅseli (se), prid. trp. jd. m. resȅlen, ž. resȅlena] – prisiliti ljude da napuste mjesto prebivanja i odsele se u različita mjesta, preseliti na razne strane, iseliti se u razne krajeve ili zemlje; raseliti (se) • Famȉlija se reselȉla po cĩlomu svĩtu. Cĩla je famȉlija resȅlena posũt po svĩtu.

svrš. [prez. jd. 1. reshȃjcam (se), mn. 3. reshȃjcaju/reshȃjcadu (se), imp. jd. 2. reshȃjcaj, prid. rad. jd. m. reshȃjca (se), prid. trp. jd. m. reshȃjcan, ž. rashȃjcana] – prijeći iz tinjanja u plamen, rasplamsati se, razbuktati se, rasplamtjeti se, razgorjeti (se) • Ogȁ h špȍrotu se fȇjst reshȃjca. Špȍrot je fȇjst reshȃjcan, mȍreš dȉt pȇč rȁcu.

nesvrš. [prez. jd. 1. reshitãvam, mn. 3. reshitãvaju/reshitãvadu, imp. jd. 2. reshitãvaj, prid. rad. jd. m. reshitȃva] – razbacivati • Tȕlko ȉmaju pinȇs da se mȍreju ž ȉmi reshitȃvat.

svrš. [prez. jd. 1. reshlãdim (se), mn. 3. reshlãdiju/reshlãdidu (se), imp. jd. 2. reshlãdi, prid. rad. jd. m. reshlãdi (se), prid. trp. jd. m. reshlajȅn, ž. reshlajȅna] – učiniti hladnim, hladnijim; smanjiti neugodnu toplinu tijela; osvježiti se, ohladiti se; rashladiti (se) • Prȅša sam na Sȕklu, skūpȁ sam se, kȏmaj sam se reshlãdi. Ȍtpro sam sȅ oblȍke i vrãta, sȁt je hȉža lȋpo reshlajȅna.

svrš. [prez. jd. 1. reshlapãrim, mn. 3. reshlapãriju/reshlapãridu, prid. rad. jd. m. reshlapārȉ] – provjetriti, rashladiti • Otprẽju vrãta i sȅ reshlapãriju.

nesvrš. [prez. jd. 1. resĩčem, mn. 3. resĩčeju/resĩčedu, imp. jd. 2. resīčȉ, prid. rad. jd. m. resȉka, prid. trp. jd. m. resȉčen, ž. resȉčena] – oštrim predmetom razdvojiti na dva dijela, sijekući podijeliti na komade (dva ili više); rasjeći • Plȃku zi sekȉrum resĩčem na pȏ. Mȇso je sȅ resȉčeno, mȍreš ga nasolȉt.

svrš. [prez. jd. 1. resȉjam, mn. 3. resȉjaju/resȉjadu, prid. rad. jd. m. resȉja] – sijati na sve strane, razići na razne strane, rasuti se (o ljudima), raspršiti se • Cĩla se famȉlija resȉjala na sȅ strãni.

svrš. [prez. jd. 1. reskȃntam, mn. 3. reskȃntaju/reskȃntadu, prid. rad. jd. m. reskȃnta, prid. trp. jd. m. reskȃntan, ž. reskȃntana] – razbiti, uništiti, rasturiti • Reskȃnta je tã kotãč, nĩ se vȉše za pelȁt na ẽm. Matõr mi je sȁf reskȃntan, kȏmaj se pȅlam na ẽm.

nesvrš. [prez. jd. 1. reskãpam, mn. 3. reskãpaju/reskãpadu, imp. jd. 2. reskãpaj, prid. rad. jd. m. reskāpȁ] – 1. kopanjem širiti otvor, potkopavanjem razvaljivati, pren. prevrtati tražeći ili kopajući, razmetati, raskopati, 2. demontirati, rastavljati • Reskāpȁ je po kramarȁju cĩli dȃn.

svrš. [prez. jd. 1. reskȍpam, mn. 3. reskȍpaju/reskȍpadu, imp. jd. 2. reskȍpaj, prid. rad. jd. m. reskopȁ, prid. trp. jd. m. reskȍpan, ž. reskȍpana] – 1. a. kopanjem širiti otvor, potkopavanjem razvaljivati, b. pren. prevrtati tražeći ili kopajući, razmetati; raskopati, 2. demontirati, rastavljati (motor, stroj), raščlaniti na sastavne dijelove, razgraničiti dijelove cjeline, razlučiti, odijeliti, rastaviti; raskopati → kopȁt • Raskȍpam bicȉklin, sȁt bȕm ga očȉsti i podmȁza. Raskopȁ je cĩli matõr na trȁktoru i sȁt ga nȅ zna složȉt nazȃj. Cȉsta je reskȍpana čȅs cĩli Klũč.

svrš. [prez. jd. 1. reskȍpčam, mn. 3. reskȍpčaju/reskȍpčadu, imp. jd. 2. reskȍpčaj, prid. rad. jd. m. reskopčȁ, prid. trp. jd. m. reskȍpčen/reskȍpčan, ž. reskȍpčana] – otkopčavati (dugmad), rastvoriti (odjeću), raskopčati • Reskopčȁ sam si rȅklec pak mi je pȕkni gȕmp. Ne mȍreš hodȉt okȏlo tȁk reskȍpčen, dȅ se pristrāčȉ!

nesvrš. [prez. jd. 1. reskĩdam, mn. 3. reskĩdaju/reskĩdadu, prid. rad. jd. m. reskĩda] – raskidati • Sȁki kȅdan reskĩda ž ĩm, za dvȃ dȃna su pȃk skȕp.

svrš. [prez. jd. 1. reskȋnčim, mn. 3. reskȋnčiju/reskȋnčidu, imp. jd. 2. reskȋnči, prid. rad. jd. m. raskȋnči, prid. trp. jd. m. reskȋnčen, ž. reskȋnčena] – skinuti ukrase i nakit, raskititi • Reskȋnčili smo krȉzbȃn na Svĩčnicu. Krȉzbȃn je reskȋnčen na Svĩčnicu.

nesvrš. [prez. jd. 1. reskinčȇvam, mn. 3. reskinčȇvaju/reskinčȇvadu, prid. rad. jd. m. reskinčȇva] – skidati ukrase i nakit • Pȍkle svȃrbe smo raskinčȇvali hȉžu cĩli dȃn.

nesvrš. i svrš. [prez. jd. 1. reskȋram, mn. 3. reskȋraju/reskȋradu, imp. jd. 2. reskȋraj, prid. rad. jd. m. reskȋra] – 1. izložiti/izlagati riziku, preuzeti/preuzimati rizik, 2. izložiti se / izlagati se opasnosti; riskirati • Čȕdaj reskȋradu kaj im posujẽvaju pȉneze.

svrš. [prez. jd. 1. reskȉtim, mn. 3. reskȉtiju/reskȉtidu, prid. rad. jd. m. reskȉti] – skinuti ukrase i nakit, raskititi → reskȋnčit, reskinčȇvat • Krȉzbȃn trȋba reskȉtit na Svĩčnicu.

svrš. [prez. jd. 1. resklȅnim (se), mn. 3. resklȅniju/resklȅnidu, prid. rad. jd. m. resklenȉ, prid. trp. jd. m. resklȅen, ž. resklȅena] – raspasti se, raskoliti (se) → sklenȉt • Stolȁc mi se resklenȉ, mȏram ga zakelȉt. Nãj se sȅst na tã rasklȅeni stȏček, bȕš opȁ.

svrš. [prez. jd. 1. reskolãčim, mn. 3. reskolãčiju/reskolãčidu, prid. rad. jd. m. reskolãči, prid. trp. jd. m. reskolãčen, ž. reskolãčena] – širom otvoriti, raskolačiti, razrogačiti oči • Reskolãči je ȍči kad me je zglẽdi. Kȁd me poglȅda s tĩm reskolãčenim očjȁm, sȁf sam se zmȑzni.

svrš. [prez. jd. 1. reskolĩm, mn. 3. reskolĩju/reskolĩdu, prid. rad. jd. m. rȅskoli, prid. trp. jd. m. reskȍlen, ž. reskȍlena] – rascijepiti (se) po dužini, rasjeći na dva dijela • Rȅskoli mi se štȁflin, mȏram ĩt po drȕgi. Dȅ mi drȕgu grȇdu, ovã je reskȍlena.

svrš. [prez. jd. 1. reskrebẽčim se, mn. 3. reskrebẽčiju/reskrebẽčidu se, prid. rad. jd. m. reskrebēčȉ se, prid. trp. jd. m. reskrebẽčen, ž. reskrebẽčena] – raširiti noge • Opȁ je z lȏjtre i reskrebēčȉ se kaj krȍta. Kȁj sidĩš tȁk reskrebẽčen, dȅ se sȅdi kak spȁda!

svrš. [prez. jd. 1. reskrĩlim (se), mn. 3. reskrĩliju/reskrĩlidu (se), prid. rad. jd. m. reskrĩli (se), prid. trp. jd. m. reskrĩlen, ž. reskrĩlena] – 1. raširiti krila, 2. pren. raširiti ruke, 3. širom otvoriti vrata i sl.; raskriliti (se) • Reskrĩlili su vrãta na hȉži tȁk da su sȉ mȍgli zãjt nȕtri. Sȉ oblȍki na hȉži su raskrĩleni.

svrš. [prez. jd. 1. reskȑstim, mn. 3. reskȑstiju/reskȑstidu, imp. jd. 2. reskȑsti, prid. rad. jd. m. reskȑsti] – raskinuti svaku vezu, prekinuti zauvijek vezu, osloboditi se koga, čega, raskrstiti • Reskȑsti je ž ĩm, nȇče imȁt nȉkakvoga poslȁ s tĩm fakȋnum.

svrš. [prez. jd. 1. reskȕham (se), mn. 3. reskȕhaju/reskȕhadu (se), prid. rad. jd. m. reskȕha (se), prid. trp. jd. m. reskȕhan, ž. reskȕhana] – kuhanjem (se) previše razmekšati, raspasti se u kuhanju, učiniti da se raspadne u kuhanju, skuhati (se) dokraja, prekuhati, raskuhati (se) • Reskȕha mi se krumpĩr, nĩs ga maknȉla z špȍrota na vrȋme. Ne mȍrem jȉst tõ tȋsto, čȉsto je reskȕhano.

svrš. [prez. jd. 1. reskȕndram, mn. 3. reskȕndraju/reskȕndradu, prid. rad. jd. m. reskundrȁ, prid. trp. jd. m. reskȕndran, ž. reskȕndrana] – zamrsiti, razbarušiti kosu; raščupati (se) → raskȕštrat • Vȉtar me je cĩlu reskundrȁ. Lȃsi su mi sȅ reskȕndrane kȁj sam hȍdi po vȉtru.