ž. [G Refȏrme] – toponim → Agrãr, Regrãrna • Dȍbili smo dvȋ rãli Refȏrme.

m. [jd. G regȅmȁntlina/regȅnmȁntlina, mn. G regȅmȁntlinof/regȅnmȁntlinof] – kišni ogrtač, kišna kabanica • Vlĩva gȍdina, oblĩči si regȅnmȁntlin.

nesvrš. [prez. jd. 1. regȅčem, mn. 3. regȅčeju/regȅčedu, prid. rad. jd. m. regetȁ] – 1. kreketati, 2. pren. puno pričati → kreketȁt • Vȅč dvȋ vȕre bȁbe pri plȍtu regȅčeju.

m. [jd. G regetȁfca, mn. G regetȁfcof/regetȁfcih] – koji puno priča, kreketavac → kreketȁvac • Ne mȍrem poslȕšat tȍga regetȁfca.

ž. [jd. G regimȅnte, mn. G regimȇnt/regimȅnti(h)] – 1. puk, pukovnija, samostalna vojna jedinica sastavljena od četiri bataljuna u vojsci Habsburške Monarhije, regiment, 2. regija, teritorijalna jedinica u Vojnoj krajini; kotar, 3. pren. mnogo ljudi okupljenih na jednom mjestu, mnoštvo, svjetina • Regimȅnta lōfcȍf s cūckȉ ȉdeju h lȏf.

m. [jd. G rȅglera, mn. G rȅglerof] – kontrolor, naprava kojom se obavlja nadzor, ventil za podešavanje, regulator • Rȅgler na matõru je krȅpa, ne mȍrem se peljȁt.

svrš. [prez. jd. 1. rẽgnem, mn. 3. rẽgneju/rẽgnedu, prid. rad. jd. m. rẽgni] – odmaknuti, odvojiti se od cjeline • Flȉglin je z oblȍka rẽgni, pak je dȕrhcuk.

ž. [G Regrãrne] – toponim • Ledȉne na Harmȉci prama Sȕkli, met kȕmrovačkum i stãrum štrȅkum.

m. [jd. G regrūtȁ, mn. G regrūtȍf] – novi vojnik, početnik, novak • Pȕn cȗk je regrūtȍf kaj ȉdeju h vȏjsku.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. regrutȋram, mn. 3. regrutȋraju/regrutȋradu, imp. jd. 2. regrutȋraj, prid. rad. jd. m. regrutȋra, prid. trp. jd. m. regrutȋran, ž. regrutȋrana] – 1. vojn. popisati/popisivati i primati vojne obveznike za vojnu službu; novačiti, 2. pren. pridobiti/pridobivati nove pristaše, popunjavati redove novim kadrovima; regrutirati • Nȉgda su dȅčke regrutȋrali h vȏjsku sȁkih pãr misẽc. Dȉda navȋk povĩda kak je regrutȋran na Božȉč, a vȅč je na Štȇfae bȉ na frȍnti.

ž. [jd. G rȅgule, mn. G rȅgul] – obveza koja određuje način rada i ponašanja, pravilo, propis • Tõ su rȅgule po tẽrim buš dȉla.

m. [jd. G rȅgveta, mn. G rȅgvetof] – maslačak, nazubljeni listovi maslačka koji se jedu kao salata • Jȉli smo rȅgvet s pȁžuljum na šalȃtu.

m. [jd. G rȅkleca, mn. G rȅklecof] – kaputić, sako • Oblĩči si rȅklec, zĩma ti bu sȁmo h rȕbači.

m. [jd. G rȅnglena, mn. G rȅnglenof] – rentgen, rentgenski aparat • Bȉ sam na rȅnglenu i dȍktor je rȅko da ȉmam flȅk na pljũči.

m. [jd. G rẽpa, mn. G rẽpof] – 1. stanjeni stražnji dio tijela kralježnjaka; rep, 2. red (niz ljudi) • Tõ povĩdae nĩ mȍč prijẽt ni za glȃvu ni za rẽp. Odjempũt je zamūčȁ, dȉ rẽp pod nȍge i vȕšo.

m. umanj. [jd. G rẽpeca, mn. G rẽpecof] – mali rep, repić → rẽp • Kokotȋčku je zrãso rẽpec.

m. umanj. [jd. G rẽpeka, mn. G rẽpekof] – mali rep, repić → rẽp • Cūcȁk nas ȉma rȁt, poglȅ mu rẽpek.

nesvrš. [prez. jd. 1. repȅtam se, mn. 3. repȅtaju/repȅtadu se, prid. rad. jd. m. repetȁ se] – glasno i napadno se smijati • Tȁk se repetȁ da ga je bȋlo čȕt kjȃ dȍl do Šenkȏfca.

pril. i im. – 1. ponovno, još, opet, 2. ponovljen obrok (ob. u studentskoj menzi i sličnim načinima posluživanja na obroke) • Jȉlo je žmȁhno pak ȉščem rȅpete.

ž. [G Repȉne] – toponim • Repȉna je grȕnt na Vȗkovomu selȕ pȍlek lozẽ.

nesvrš. [prez. jd. 1. resajẽvam, mn. 3. resajẽvaju/resajẽvadu, imp. jd. 2. resajȇvaj, prid. rad. jd. m. resajȇva] – ono što se sadi staviti na više mjesta, kultivirati na više mjesta; rasađivati • Resajẽvam šalȃtu, prȅveč je gūstȁ.

prid. [ž. rescȃrtana] – razmažen • Sȉ ga mãziju i nastãvljaju pak je rescȃrtan.

svrš. [prez. jd. 1. rescȕfam, mn. 3. rescȕfaju/rescȕfadu, prid. rad. jd. m. rescȕfa, prid. trp. jd. m. rescȕfan, ž. rescȕfana] – razderati se, raščupkati rubove • Rȕbača mi se sȁ rescȕfala.

svrš. [prez. jd. 1. rescvatẽm se, mn. 3. rescvatẽju/rescvatẽdu se, prid. rad. jd. m. rescvȁ se, prid. trp. jd. m. rescvãn, ž. rescvãna] – potpuno otvoriti cvjetove, razviti cvjetove (o biljci), pren. bujno se razviti (o osobi) rascvasti se • Klȋnčeki su se čȉst rescvȁli, tȁk su lĩpi. Rȏže su lĩpe tȁk rescvãne.