pril.– skrušeno, ponizano • Skrũšeno se mȍliju pret ontārȕm.

svrš. [prez. jd. 1. skubicȋram, mn. 3. skubicȋraju/skubicȋradu, imp. jd. 2. skubicȋraj, prid. rad. jd. m. skubicȋra, prid. trp. jd. m. skubicȋran, ž. skubicȋrana] – izračunati (ob. obujam) • Dopelȁ nam je drvȁ, al nam nĩ prȁf skubicȋra.

svrš./nesvrš. [prez. jd. 1. skȕcam, mn. 3. skȕcaju/skȕcadu, imp. jd. 2. skȕcaj, prid. rad. jd. m. skȕca, prid. trp. jd. m. skȕcan, ž. skȕcana] – 1. sastaviti teškom mukom slabim alatom i materijalom, 2. polako prikupljati • Kȏmaj sam skȕca pȉneze dȅčecu za nõve šȏline. Ȉmam nȉkaj skȕcanih pinȇs, nȅ znam čȉ mi bu dȍst za poplãčat sȅ kaj trȋba.

svrš. [prez. jd. 1. skȕham, mn. 3. skȕhaju/skȕhadu, imp. jd. 2. skȕhaj, prid. rad. jd. m. skȕha, prid. trp. jd. m. skȕhan, ž. skȕhana] – 1. skuhati, pripremiti jelo kuhanjem, b. pren. smjestiti komu spletku, uvaliti koga u nevolju, 2. biti pripremljen za jelo → skȕhat • Skȕha sam se dȅnes na tõj vručīnȉ. Tȋsto je skȕhano, mȍremo ĩt jȋst.

nesvrš. [prez. jd. 1. skuhãvam, mn. 3. skuhãvaju/skuhãvadu, prid. rad. jd. m. skuhāvȁ] – 1. iskuhavati, dugotrajno kuhati, 2. kuhati bez mjere, stalno kuhati • Po cĩle dȃne im skuhãva, a unȉ nẽčeju nȉš jȉst.

nesvrš. [prez. jd. 1. skȕčem, mn. 3. skȕčeju/skȕčedu, imp. jd. 2. skȕči, prid. rad. jd. m. skȕka] – jaukati, jadikovati → jāfkȁt, skȅkat • Skȕče kȁk ga krĩža bolĩju.

ž. [jd. G skȕle, mn. G skȕlih] – krasta, kora od sasušene krvi na rani koja zarasta • Kȏmaj mi je skȕla otpȁla z rūkȅ tȁm di sam se porȉza.

prid. [ž. skȕlava] – koji je prekriven krastama, krastav • Nȍge su mu sȅ skȕlave kaj si ĩh je ohda kȁt je opȁ.

ž. umanj. [jd. G skȕlice, mn. G skȕlic] – mala krasta, krastica • Tã ti se skȕlica nȉti ne vȉdi, nãj si u dīrȁt.

svrš. [prez. jd. 1. skȕndram (se), mn. 3. skȕndraju/skȕndradu (se), prid. rad. jd. m. skundrȁ (se), prid. trp. jd. m. skȕndran, ž. skȕndrana] – 1. razmrsiti kosu, raščupati, 2. postati čupav • Vȉtar mi je skundrȁ lȃsi. Dȅ se počešȉ, ne mȍreš bȉt tȁk skȕndran.

prid. [ž. skunšnȁ] – lukav, prevrtljiv • Ž ĩm nãj kȅtušit, jȃko je skȕnšan.

prid. [ž. skūpȁ, s. skȗpo, komp. skȕpl(j)iji] – skup, koji ima visoku cijenu, koji stoji mnogo novca • Nĩs ftȉla nȉš kūpȉt, sȅ mi je bȋlo skȗpo.

pril. – skupa, zajedno • H jȗtro pȍjemo skȕp na zornȉcu.

svrš. [prez. jd. 1. skũpam (se), mn. 3. skũpaju/skũpadu (se), prid. rad. jd. m. skūpȁ (se), prid. trp. jd. m. skũpan, ž. skũpana] – okupati, oprati u posudi ili kadi punoj vode (sapunom, šamponom i sl.) • Cĩli dȃn sam h tȑsju, mȏram se ĩt skūpȁt. Dȅčec je skũpan, mȍreš ga dȉt spȃt.

nesvrš. [prez. jd. 1. skũbem (se), mn. 3. skũbeju/skũbedu (se), imp. jd. 2. skũbi, prid. rad. jd. m. skũba (se), prid. trp. jd. m. skũblen, ž. skũblena] – 1. čupati kosu (i sebi), 2. pren. ljutiti se • Dok mi stãra mȁma čȅšeju lȃsi, jȃko me skũbeju.

ž. [jd. G skȕpščine/skȕpštine, mn. G skȕpščin(ih)/skȕpštin(ih)] – skupština • Na skȕpščini je potvȑeno da se bu dȉlala cȉsta.

svrš. [prez. jd. 1. skurãžim (se), mn. 3. skurãžiju/skurãžidu (se), imp. jd. 2. skurāžȉ, prid. rad. jd. m. skurāžȉ (se), prid. trp. jd. m. skurãžen, ž. skurãžena] – skupiti hrabrost, ohrabriti se • Skurāžȉ se pak je skočȉ na glȃvu h vȍdu. Bȉ je skurãžen z jȅngovim povĩdaem pak se vȕfa tõ naprȁvit.

svrš. [prez. jd. 1. skũrim, mn. 3. skũriju/skũridu, imp. jd. 2. skūrȉ, prid. rad. jd. m. skūrȉ, prid. trp. jd. m. skũren, ž. skũrena] – 1. spaliti, uništiti vatrom, sagorjeti 2. uništiti vrućinom → kūrȉt, nakūrȉt, potkūrȉt, zakūrȉt • Skūrȉli smo sȁ drvȁ, a zĩma jȍš nĩ gotȍva. Trāvȁ na ledȉni je sȁ skũrena, gȍdine nĩ bȋlo dvȃ mȉseca.

svrš. [prez. jd. 1. skušȕjem (se), mn. 3. skušȕjeju/skušȕjedu (se), prid. rad. jd. m. skušovȁ (se), prid. trp. jd. m. skušovãn, ž. skušovānȁ] – 1. izljubiti, poljubiti više puta, 2. poljubiti sve redom, 3. međusobno se poljubiti → kušnȉt (se) • Sȅga ga skušȕjeju kaj ga ȉmaju rȁdi. Sȁf sam skušovãn, sȅga su me zlĩzali.

svrš. [prez. jd. 1. skvãrim (se), mn. 3. skvãriju/skvãridu (se), imp. jd. 2. skvãri (se), prid. rad. jd. m. skvãriã(se), prid. trp. jd. m. skvãren, ž. skvãrena] – 1. iskvariti, pokvariti, učiniti lošim, 2. pokvariti se, izgubiti dobre odlike, ne biti više dobar kao prije • Cĩli se svȋt skvãri, ne mȍreš vȉše nãjt dobrȍga čovȉka. Ũn je fȇjs skvãren, nãj se ž ĩm kȅtušit.

m. [ž. slãbišna] – poprilično slab, slabašan • Tẽro je telȅ slãbišno.

ž. [jd. G slablīnȅ, mn. G slablĩn] – slaboća, slabost, nemoć, onemoćalost • Dȍšla joj je slablīnȁ, skȍro se zrȕšila.

prid. [ž. slabuȁva] – slab, koji nije vrlo razvijen, koji je nerazvijen • Tȇlek je nȉkak slabuȁf, trȋbalo ga bu dohraȋvat.

prid. [ž. slabovȕmna] – koji je umno nerazvijen; ograničen, malouman, slabouman • Ȉma fȁlingu, slabovȕman je.