s. [jd. G slipȉla] – stanje onoga koji je slijep, sljepilo • Ot švȃsaa me prȉjalo slipȉlo.

nesvrš. [prez. jd. 1. slĩpim, mn. 3. slĩpiju/slĩpidu, prid. rad. jd. m. slĩpi] – gubiti vid, postajati slijep, slijepiti → čorȁvit • Stãri cūckȉ slĩpiju i čorȁviju.

ž. [jd. G slipoȍčice, mn. G slipoȍčic] – dio lubanje od uha do čeone kosti, sljepoočnica • Bolĩ me glãva, kȁk da mi je nȉgdo prȉja slipoȍčice h šrȁfštuk.

ž. [jd. G slȉve, mn. G slȋf/slȉvi(h)] – šljiva, plod i voćka • Najȉli smo se slȋf.

prid. [ž. slȉvova] – koji je od šljive • Jīmȕ fĩni slȉvof pȅkmez.

ž. [jd. G slȏge, mn. G slȏgih] – sposobnost dviju ili više osoba ili društvenih grupa da zajednički djeluju i usklađuju svoje interese; sloga • Tõ nȅ bu dobrȍ, nĩ slȏge met ȉmi.

nesvrš. [prez. jd. 1. slȏfkam, mn. 3. slȏfkaju/slȏfkadu, imp. jd. 2. slȏfkaj, prid. rad. jd. m. slȏfka] – čitati slovo po slovo, slovkati • Nȅ more prȁf čȉtat, tȅkar znã slȏfkat.

m. [jd. G Slovēncȁ, mn. G Slovēncȍf] – stanovnik ili državljanin Slovenije, Slovenac → Krȁc • Sȉ povĩdaju kȁk su Slovēncȉ fĩni.

m. [G Slovȇncih] – toponim • Slovȇnci su grȕnti na Svẽtomu Krīžȕ tẽri su nȉgda imȁli Kracȉ.

ž. [jd. G Slovẽnke, mn. G Slovẽnki] – stanovnica ili državljanka Slovenije, Slovenka → Kraĩca • Slovẽnke rȁde popĩvaju i tȃncaju.

s. [jd. G slȍva, mn. G slõf] – slovo, pismeni znak za glas • Decȁ se h pȑvomu rãzredu vučĩju pīsȁt vȅlika i mãla slȍva.

svrš. [prez. jd. 1. slȍžim (se), mn. 3. slȍžiju/slȍžidu (se), imp. jd. 2. složȉ (se), prid. rad. jd. m. složȉ (se), prid. trp. jd. m. slȍžen, ž. slȍžena] – 1. složiti, poredati, 2. načiniti cjelinu sastavljanjem dijelova, 3. skupiti se, udružiti se za kakav pothvat; usuglasiti se u kakvom pitanju – presložȉt • Kȏmaj su se složȉli kadȉ buju imȁli svȃrbu. Sȁ ti je oblȉka lȋpo slȍžena h ormãr.

m. [jd. G slȗge, mn. G slȗgih] – osoba koja za plaću obavlja kućne i druge poslove u obitelji i na gospodarstvu, sluga • Ũn je bȉ slȗga pri grȍfih h Ladūčȕ.

prid. [ž. slȕkava] – 1. kvrgav, 2. tanak, mršav • Õf je ščãp slȕkaf, nĩ dȍbar za potprĩt rȏže.

m. [jd. G slȕkafca, mn. G slȕkafcof] – pogrbljeni čovjek • Hȍdiš kȁj slȕkavac, dȅ se zrȁvnaj.

ž. [jd. G slȕškie, mn. G slȕški(ih)] – kućna pomoćnica, sluškinja • Frȃjlice h dvõru h Ladūčȕ su imȁle slȕškie.

ž. [jd. G službẽ, mn. G službĩ(h)] – 1. služba, radno mjesto, 2. radno mjesto u državnom ili javnom sektoru 3. specijalizirana djelatnost ili organizacija; • Ũn je h službĩ h Zãgrebu.

s. [jd. G služĩnča, mn. G služĩnčetof] – mlada osoba koja pomaže na gospodarstvu • Bȉ sam služĩnče na imãu gȁzde v Dȗbovom.

nesvrš. [prez. jd. 1. slũžim, mn. 3. slũžiju/slũžidu, prid. rad. jd. m. slūžȉ] – 1. posluživati, dvoriti, iznositi pred koga jelo ili piće, 2. biti čije oruđe, 3. valjati za što, biti upotrebljiv za što, biti prikladan za što, 4. biti sluga ili služavka, biti u službi kao kućni sluga ili kućna pomoćnica • Nȉgda su dȅčki hodȉli slūžȉt vȏjsku dvȋ lȉti.

m. [jd. G smȁka, mn. G smȁkof] – konačan kraj, smaknuće, smak • Nĩ smȁk svȋta da gledĩš tȁk čȓno.

svrš. [prez. jd. 1. smãim, mn. 3. smãiju/smãidu, imp. jd. 2. smãi, prid. rad. jd. m. smāȉ, prid. trp. jd. m. smãen, ž. smãena] – smanjiti • Prascȕ trȋba smāȉt jȉlo, prȅveč je dȅbe.

nesvrš. [prez. jd. 1. smȁčem, mn. 3. smȁčeju/smȁčedu, prid. rad. jd. m. smȁka] – 1. potapati i držati u tekućini, 2. vlažiti; močiti → fȃjtat • Smȁčem rubjȇ da ga bȍlj mȍrem pȇglat.

svrš. [prez. jd. 1. smȁknem, mn. 3. smȁkneju/smȁknedu, imp. jd. 2. smaknȉ, prid. rad. jd. m. smaknȉ, prid. trp. jd. m. smȁken, ž. smȁkena] – pogubiti, ubiti, smaknuti • Nȉgdo nĩ vȉdi kȁk je čovȉka smaknȉ. Smȁken je po krãtkomu pȍstupku.

m. [jd. G smȇta, mn. G smȇti] – komadić smeća • Poglȇ kȕliko je smȇtof na nãkli.