svrš. [prez. jd. 1. smȑknem se, mn. 3. smȑkneju/smȑknedu se, imp. jd. 2. smȑkni, prid. rad. jd. m. smrknȉ se, prid. trp. jd. m. smȑken, ž. smȑkena] – 1. gubiti dnevno svjetlo, prelaziti u večer, 2. namrštiti se, namrgoditi se; smrknuti se • Dȅnes se bȁš smrknȉlo, kat je gdo vrȋme. Smȑken je, nĩ dobrȅ vȏle dȅnes.

ž. [jd. G smȑti, mn. G smȑti(h)] – 1. konačan prestanak životnih funkcija organizma i takvo stanje organizma; prestanak života, 2. pren. a. propast, uništenje čega; umiranje, b. osjećaj velike neugode; smrt • Tȁk je blȋt, zgledĩ kȁk smȑt.

prid. [ž. smȑtna] – 1. koji se odnosi na smrt, 2. koji po svojoj prirodi mora umrijeti, koji ne živi vječno, smrtan • Sȉ smo mi smȑtni, nȉgdo nȅ bu ostȁ zanavȋk.

nesvrš. [prez. jd. 1. smũcam se, mn. 3. smũcaju/smũcadu se, imp. jd. 2. smũcaj, prid. rad. jd. m. smūcȁ] – pogr. skitati se, klatariti se, povlačiti se (po ulicama i sl.), smucati se • Sȁmo se smũcaju i tȁk trȁtiju dȃne.

m. [jd. G smūđȁ, mn. G smūđȍf] – slatkovodna riba iz porodice grgeča, smuđ • Bȉ sam na ribičȉji, prȉja sam lĩpoga smūđȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. smudĩm, mn. 3. smudĩju/smudĩdu, prid. rad. jd. m. smȕdi] – plamenom paliti vanjsku površinu čega namjerno ili slučajno (čekinje zaklana praseta po nekim lokalnim običajima, dlake na ruci kad se radi uz vatru itd.), spržiti, spaliti • Sȁmo smudĩju to kĩtje, smrdĩ kak vrȃk.

m. [jd. G smūkȁ, mn. G smūkȍf] – rod neotrovnih zmija iz porodice guževa, smuk • Vlĩče se po pũtu pijȁn kak smũk.

prid. [ž. smȕska, s. smȕsko] – koji je glatke, klizave površine; klizav, sklizak • Cȉsta je smȕska, pȁzi kȁk hȍdiš!

pril. – na sklizak način, klizavo, nesigurno → smȕski • Pȁzi kȁk buš vozȉ, na cȉsti je smȕsko.

ž. [jd. G snāgȅ] – opće dobro stanje koje daje punu mogućnost obavljanja fizičkog i duševnog rada, snaga • Sȁt je h nȃjbȍlim lȉtim, h pȕnoj snāgȉ.

ž. [jd. G snahẽ, mn. G snãh] – sinovljeva (i unukova) žena, snaha • Prȅšla je kjȃ h Sanȍbor za snȁhu.

svrš. [prez. jd. 1. snãjdem se, mn. 3. snãjdeju/snãjdedu se, imp. jd. 2. snãjdi se, prid. rad. jd. m. snȁša se] – prilagoditi se novom stanju i prilikama, znati izvući se iz poteškoća, snaći se • Nĩmaju nȉš, al se snãjdeju kak mȍreju.

nesvrš. [prez. jd. 1. snãžim, mn. 3. snãžiju/snãžidu, imp. jd. 2. snāžȉ, prid. rad. jd. m. snāžȉ] – 1. čistiti, 2. krečiti • Z bĩlum fȃrbum snãžim komȏre.

ž. [jd. G Snegȕlice] – Snjeguljica, lik iz bajke • Rȁt sam čȉto Snegȕlicu i sȅdam patũlkof.

ž. [jd. G snȇti] – vrsta gljivične bolesti žitarica, snijet • Dȍst štrȗkof kurȕze ȉma snȇt.

m. [jd. G snȉguliča/snȅguliča, mn. G snȉguličof/snȅguličof] – snješko, snjegović • Decȁ dȉlaju snȉguliča z mõkroga snȋga.

m. [jd. G snȋga, mn. G snȋgof] – 1. snijeg, 2. tučeni bjelanjak • Hȃmam čȅz glibõki snȋk.

m. umanj. [jd. G snȋška, mn. G snȋškof] – mali sitan snijeg, sniježak → snȋk • Snȋžak je pokrȉ sȅ brȋge.

m. umanj. [jd. G snižȋčka, mn. G snižȋčkof] – mali snijeg → snȋk • Snȍčka je opȁ snižȋčak.

prid. [ž. snĩžna] – 1. snježni, koji je od snijega, 2. koji je pokriven snijegom, 3. koji je pun snijega, koji donosi snijeg • Tĩ su ȍblaki snĩžni, opȁ bu snȋk.

s. [jd. G snižẽa, mn. G snižẽof] – •H štacũnu je snižẽe šȏlinof i škorȉ.

pril. – tijekom večeri jučerašnjeg dana, sinoć → snȍčka • Snȍč nĩs ȉšla na posȁ, bȋla sam betȅžna.

pril. – tijekom večeri jučerašnjeg dana, sinoć → snȍč • Snȍčka su se lȋpo vȉdle zvĩzde i mȉsec.

prid. [ž. snočkãa] – koji se dogodio sinoć, koji je od sinoć, sinoćnji • Snočkãi je vȉtar odnȅso krȍvišče zi štȁle.