nesvrš. [prez. jd. 1. spomȉam/spomȉnam (se), mn. 3. spomȉaju/spomȉadu/spomȉnaju/spomȉnadu (se), prid. rad. jd. m. spomȉa/spomȉna/(se)] – 1. obnavljati što u sjećanju, u svijesti; podsjećati, 2. oživljavati u svijesti predodžbu o čemu; prisjećati se; dolaziti na kakvu misao; sjećati se • Vȅč pũt se spomȉam kȁk smo se mũtili. Rȁt se spomȉnam z dȉdum kaj mi sȅga znã povȉdat.

m. [jd. G spȏminka, mn. G spȏminkof] – izravna usmena razmjena mišljenja, stavova, dojmova itd. između dviju ili više osoba, izmjenjivanje govornih poruka, razgovora → spomȉat se • Tã me spȏminak nȉš ne zanȉmlje.

pril. – opet, još jednom, iznova, nanovo, ponovno, iznova • Sȁki pũt mu mȏram sȅ sponȏva povȉdat.

svrš. [prez. jd. 1. sporȇčkam se, mn. 3. sporȇčkaju/sporȇčkadu se, prid. rad. jd. m. sporȇčka se] – međusobno razmijeniti oštre riječi, posvađati se • Nẽčeju jȅn drȕgom popūščȁt, pak se sporȇčkaju.

prij. – ispod, pod • Spot kopȉča se nȁkotilo mȉšof. Jȕtri pȍjem spot pȗr kȉdat.

pril. – 1. potiho, tiho, na tih način, 2. pren. bez mnogo riječi, šutke, ne pričajući mnogo, ne dižući buku, tajno, diskretno • Spotȋha mi je povȉdala kaj nȉgdo nȅ bu čȗ.

nesvrš. [prez. jd. 1. spotikãvam, mn. 3. spotikãvaju/spotikãvadu, imp. jd. 2. spotikȃvaj, prid. rad. jd. m. spotikȃvai] – prekoravati, predbacivati, prigovarati, spočitavati → spočitȃvat • Fȕrt mu nȉkaj spotikãvaju, a nȉš bȏgec nĩ krȋf.

nesvrš. [prez. jd. 1. spovȉdam, mn. 3. spovȉdaju/spovȉdadu se, imp. jd. 2. spovȉdaj, prid. rad. jd. m. spovȉda, prid. trp. jd. m. spovȉdan, ž. spovȉdana] – 1. slušati ispovijed i dati odrješenje od grijeha, 2. iznositi svoju tajnu, 3. obavljati ispovijed ispovijedati se • Grȉši sam, pȍjem se h nedȉlu spovȉdat. Kad dõjdeš domȏm, buš spovȉdan za ȕno kȁj si naprȁvi dȅnes h škȏli.

ž. [jd. G spovidȃnice, mn. G spovidȃnic] – ispovjedaonica, pregradak, izdvojen prostor unutar crkve ili po potrebi i izvan nje u kojem se ispovijeda • Klȅknem se h spovidȃnicu i spovȉdam žȕpniku grīhȅ.

ž. [jd. G spȏvidi, mn. G spȏvidih] – 1. rel. ispovijed, vjerski čin priznavanja svojih grijeha svećeniku da bi se nakon pokajanja i pokore dobio oprost, 2. otvoreno i iskreno priznavanje čega, osobito osobne pogreške; književno djelo, pripovijedanje o svojim doživljajima, priča o svom životu i svojim pogreškama; povijest, uspomene, 3. arh. javno očitovanje svojega vjerskog uvjerenja, konfesija, vjeroispovijest • Prȋ mȁše ȉdem na spȏvit i sȅ povĩm kaj sam zgrȉši.

prij. – nasuprot; naprema, naprem, prema • Obni se spram lĩve strãni.

svrš. [prez. jd. 1. sprãšim, mn. 3. sprãšijuu/sprãšidu, prid. rad. jd. m. sprāšȉ, prid. trp. jd. m. sprãšen, ž. sprãšena] – 1. isprašiti, udarcima i jakim zamasima očistiti, osloboditi od prašine, 2. istući (ob. dijete po turu), 3. istjerati, otjerati, izbaciti; • Sprãši sam ga vȃn s hȉže. Ščȅra je sprãšen zi škȏle, nȅ znam kȁj bu ž ĩm.

svrš. [prez. jd. 1. sperẽm (se), mn. 3. sperẽju/sperẽdu (se), prid. rad. jd. m. sprȁ (se), prid. trp. jd. m. sprãn, ž. sprānȁ, sup. sprȃt] – oprati (se), isprati (se) → prȁt (se) • Kȏmaj sam sprȁ sȅ sȁje zĩ se. Sȅ rȕbače su ti sprānȅ, mõraš si ĩt kūpȉt nõve.

svrš. [prez. jd. 1. sprȁvim, mn. 3. sprȁviju/sprȁvidu, prid. rad. jd. m. sprȁvi, prid. trp. jd. m. sprȃvlen, ž. sprȃvlena] – 1. spremiti, urediti, srediti; pospremiti; pripremiti, prirediti, 2. pripremiti se, srediti se; • Sȅ si sprȁvim na svẽ mȉsto. Večȅra je sprȃvlena, mȍreš ĩt jȋst.

nesvrš. [prez. jd. 1. sprãvl(j)am, mn. 3. sprãvl(j)aju/sprãvl(j)adu, prid. rad. jd. m. sprāvl(j)ȁ] – 1. pripremati, gotoviti, pripravljati; uređivati, stavljati sve stvari na svoje mjesto; pospremati → posprȁvit, posprāvlȁt • Sprãvlam obȉt za mojẽ kat dõjdeju domȏm.

svrš. [prez. jd. 1. sprãznim (se), mn. 3. sprãzniju/sprãznidu (se), prid. rad. jd. m. sprāznȉ (se), prid. trp. jd. m. sprãžen, ž. sprãžena] – 1. isprazniti, izvaditi sadržaj iz čega i time učiniti da bude prazno, 2. ostati bez ljudi, 3. izgubiti energiju, istrošiti se, 4. pren. ostati bez snage, poleta • Sprãznila mi se gȕma na picȉklinu, mõram u pȁk napȗmpat. Vȏže su sprãžene, a kȏmaj je Vuzȁm prȅša.

svrš. [prez. jd. 1. spȑčkam, mn. 3. spȑčkaju/spȑčkadu, prid. rad. jd. m. sprčkȁ, prid. trp. jd. m. spȑčkan, ž. spȑčkana] – pogr. loše obaviti, površno uraditi • Sprčkȁli su ga h špitãlu pak su ga poslȁli domȏm. Sȅ je to spȑčkano, nȉš nĩ prȁf naprȃvleno.

svrš. [prez. jd. 1. sprebudĩm (se), mn. 3. sprebudĩju/sprebudĩdu (se), prid. rad. jd. m. sprȅbudi (se)] – 1. probuditi, prekinuti čiji san, učiniti da se probudi, 2. prestati spavati, 3. pren. oživjeti nakon zime (o prirodi); doći u stanje aktivnosti (ob. o narodima) • H protulĩtje se sȅ sprebudĩ.

svrš. [prez. jd. 1. sprecȇram, mn. 3. sprecȇraju/sprecȇradu, prid. rad. jd. m. sprecȇra] – probaviti → precȇrat • Zlȍ mi je h želȗcu, najȉ sam se pȁžulja pak ne mȍrem sprecȇrat.

svrš. [prez. jd. 1. spreglȅdam, mn. 3. spreglȅdaju/spreglȅdadu, prid. rad. jd. m. spreglȅda, prid. trp. jd. m. spreglȅdan, ž. spreglȅdana] – 1. med. obaviti liječnički pregled, 2. pažljivo provjeriti točnost činjenica, ispravnost postupaka, poštovanje pravila i sl., 3. ovlaš pročitati, preletjeti pogledom; pregledati • Dȍktor me ščȅra sȅga spreglȅda, nĩ mi nȁša nȉkakav betȅk. Spreglȅdan je vzdũž i napoprĩk, nȉš mu nĩsu nȁšli.

svrš. [prez. jd. 1. sprẽgnem, mn. 3. sprẽgneju/sprẽgnedu, prid. rad. jd. m. sprēgnȉ, prid. trp. jd. m. sprẽgen, ž. sprẽgena] – osloboditi iz zaprege, pustiti iz jarma ili od ruda; ispregnuti • Hȍdi sprēgnȉt koȅ i dȅ im pȉt vodẽ. Volȉ su sprẽgjeni, mȍreš ih ĩt napojȉt.

svrš. [prez. jd. 1. spregrȗntam, mn. 3. spregrȗntaju/spregrȗntadu, prid. rad. jd. m. spregrȗnta] – 1. odvagnuti u mislima da bi se donio sud ili izgradilo mišljenje; promisliti, 2. ocijeniti, razmotriti; razmisliti, 3. a. predvidjeti uzimajući u obzir sve okolnosti izražene brojevima, b. dobro promisliti unaprijed; planirati; proračunati • Dobrȍ si spregrȗntaj, ak bu ti se tȏ splȁtilo dȉlat.

nesvrš. [prez. jd. 1. sprehãjam se, mn. 3. sprehãjaju/sprehãjadu se, prid. rad. jd. m. sprehājȁ se] – 1. kretati se, pješačiti umjerenom brzinom radi odmora i razonode, šetati se, 2. prolaziti jednim mjestom više puta bez potrebe, šetkati se • Fȕrt se sprehãjaju sȉm tȁm. Rȁdi se sprehãjaju kad dõjde lĩpo vrȋme.

svrš. [prez. jd. 1. sprehȍdim, mn. 3. sprehodĩju/sprehodĩdu, prid. rad. jd. m. sprehodȉ] – hodom prijeći neku razdaljinu, ob. većih razmjera; prehodati • Sprehodȉ sam sȅ brȋge kaj sam ȉska pesȁ kat se ftȑgni z lancȁ.