ž. [jd. G stalãže, mn. G stalãži] – dio pokućstva s policom na zidu, polica • Na stalãži su kȕpice i štȁmprleni.

svrš. [prez. jd. 1. stambȕram, mn. 3. stambȕraju/stambȕradu, prid. rad. jd. m. stamburȁ, prid. trp. jd. m. stambȕran, ž. stambȕrana] – istamburati, istući koga • Tȁk ga je stamburȁ da se nĩ mȍgo zdȉgnit. Ščȅra je stambȕran, kȏmaj se vlĩče.

m. [jd. G stȃna, mn. G stȃnof] – 1. prostor namijenjen stanovanju, 2. razboj za tkanje; stan • Ũn je z Drĩa, al je na stãnu h Zãgrebu.

m. [jd. G stanārȁ, mn. G stanārȍf] – onaj koji živi u stanu (u odnosu na vlasnika kuće), stanar • Tȏ nĩ jȅngova hȉža, ũn je sȁmo stanãr.

svrš. [prez. jd. 1. stȃncam se, mn. 3. stȃncaju/stȃncadu se, prid. rad. jd. m. stȃnca se] – naplesati se do mile volje, isplesati se • Cĩlu smo nȏč tȃncali, kȏmaj smo se stȃncali.

s. [G Stȃnčičevoga] – toponim • Imãe h Šenkȏfcu na tẽromu je zĩdana hȉža z vȅlikim trnãcum i zvȋrčekum.

ž. [jd. G stȁnice, mn. G stȁnic] – 1. mjesto na prometnoj liniji (pruzi i sl.) sa svim pripadajućim uređajima i zgradama, predviđeno za zaustavljanje većeg broja prijevoznih sredstava i za osiguravanje putničkog i teretnog prometa, stanica, kolodvor, postaja, 2. odjeljak neke veće ustanove ili službe → bȁnof • Ȍdbeža je na stȁnicu, cȗk bu dȍša tȁki.

ž. [jd. G stȁpice, mn. G stȁpic] – dio šivačeg stroja koji pritiska tkaninu pri šivanju • Stȁpica tiščĩ plātnȍ dok šĩvam.

prid. [ž. stȁra, odr. m. stãri, s. stãro, komp. m. stȁrši/starȉji] – 1. star 2. zastarjeli; prošli, raniji, nekadašnji, 3. ustaljen, dobro poznat, 4. rabljen, 5. pren. prekaljeni, vrlo iskusan, 6. ustajao, 7. a. stãra mȁma (stãra mȃjka) – baka, b. stãri čȁča (stãri tȁta) – djed; 8. Stãro lȉto – Stara godina (31. prosinca), 9. stãra pȃrta (stãra pȕca) – stara djevojka • Stãri čȁča sidĩ na stocȕ pot slȉvum i h zũbi ȉma fȃjfu.

nesvrš. [prez. jd. 1. stãram se, mn. 3. stãraju/stãradu, prid. rad. jd. m. stȃra] – brinuti se, voditi brigu, starati se • Dobrȍ se stãraju o čȁči kat je marȏt.

m. [jd. G stārcȁ, mn. G stārcȍf] – vrlo star čovjek, muškarac u visokoj životnoj dobi; starac • Čȉst se postȃra, postȁ je prãvi stārȁc.

m. umanj. [jd. G stȃreka, mn. G stȃrekof] – star čovjek, djed, starac • Jȅn stȃrek kȏmaj hȍdi z bȁtinum.

m. [jd. G stȃreša, mn. G stȃrešof] – stara osušena trava i biljke • Zi sȓpi i kosȁm kosĩju stȃreše na ledȉni.

m. [jd. G starešȉne, mn. G starešȋn/starešȉni(h)] – stolovoditelj na svadbi, stari svat, starješina • Starešȉna otprãvlja mlãdence h cĩrkvu na pȏruku.

m. [G Stãroga dvōrȁ] – toponim • Stãri dvõr su ledȉne nat ladȕčkum stãrum škȏlum. Povĩdaju kak je tȁm nȉgda bȋlo grõbje ili dvõr. Kat su ljȗdi tȗ ȍrali zȅmlu, zorȁli su kamẽe i plȍče ot kamẽa.

ž. [jd. G starȉke, mn. G starȋk] – stara žena, starica, baka • Nȁša starȉka je rȁda povīdȁla prȉpovitke.

ž. [jd. G starīnȅ, mn. G starĩn] – 1. starina, 2. stara osoba • Na dȉdinoj starĩni je hȉžica pokrĩta zi šȍpum.

ž. [G Starīnȅ] – toponim • Trnãc na Vȗkovomu Selȕ kadȉ su rãsle slȉve, lȋvo ot Tȕdorke.

prid. [ž. starĩnska] – 1. koji se odnosi na starinu, 2. nesuvremen, zastario; starinski • H nedȉlju smo se pelȁli na starĩnskomu fȅrbȁglinu.

nesvrš. [prez. jd. 1. stȁrim, mn. 3. stȁriju/stȁridu, prid. rad. jd. m. stȁri] – postajati stariji, stariti • Vȉdi mi se da sam bȑš pȍče stȁrit h zȁde vrȋme.

m. [G Starjãka] – toponim • Starjãk je brȋk nat ladȕčkim dvōrȕm kadȉ su bȋla Vranicȃnova tȑsja.

s. [G stȁrosti] – pozno doba, starost • Bȗ te pĩtala stȁrost kadȉ ti je bȋla mlȁdost.

prid. [ž. starovȉčna] – stariji izgledom • Mlȃt je, a tȁk je starovȉčan.

m. pl. t. [G stȁrših] – 1. komp. stȁr, stariji, oni koji imaju više godina, 2. roditelji, 3. krvni srodnici po očevoj ili majčinoj liniji u daljoj prošlosti (djed, baka, pradjed, prabaka itd.), predci • Nȁši stȁrši su bȋli prīdnȉ i jȃko su dȉlali.