br. gl. – sto (100) • Požĩvi jȍš stȏ lȋt!

m. [jd. G stolȁ, mn. G stolȏf] – stol • Na stolȕ je bĩlo vĩno i kȕpice.

svrš. [prez. jd. 1. stȍčim, mn. 3. stȍčiju/stȍčidu, imp. jd. 2. stočȉ, prid. rad. jd. m. stočȉ, prid. trp. jd. m. stȍčen, ž. stȍčena] – istočiti → stȁkat • Stočȉli smo sȅ vĩno z vȏže, a jȍš nĩ ni Vuzȁm. Sȅ je vĩno stȍčeno s pletẽnke h flȁše.

ž. [jd. G stodãnke, mn. G stodãnki] – kukuruz koji dozrijeva za stotinu dana • Jȅn žlȁk na ledȉni smo posȉjali stodãnke.

ž. [jd. G stodinãrke, mn. G stodinãrki(h)] – nekadašnja novčanica od 100 dinara • Mȅt stãrim pȉnezi ȉmaju i stodinãrkih.

m. [jd. G stogodišākȁ, mn. G stogodišākȍf] – stogodišnjak, onaj koji ima približno sto ili više godina • Mĩ f selȕ nȋmamo stogodišākȍf.

prid. [ž. stogȍdiša] – stogodišnji, koji je star sto godina; koji je trajao sto godina → stȍlitni • Prȅt cĩrkvum je stogȍdiši pȍplin.

prid. [ž. stojēčȁ] – 1. koji stoji, 2. uspravan, okomit, 3. dȍbro stojẽči – imućan • Ũn je dȍbro stojẽči gȁzda f selȕ.

m. [jd. G stocȁ, mn. G stocȏf] – stolac, komad pokućstva s naslonom, namijenjen sjedenju za jednu osobu • Nĩ dȍst stocȏf, dȅ donesȉ jȍš jednȍga z verȃnde.

prid. [ž. stȍlitna] – 1. kojemu je sto godina, stogodišnji, 2. koji je vezan za vremenski razmak od jednog stoljeća, 3. vrlo star, dugovječan; stoljetan → stogȍdiši • Nȁš ȍbičaj čĩhaa je stȍlitni.

svrš. [prez. jd. 1. stopĩm, mn. 3. stopĩju/stopĩdu, prid. rad. jd. m. stȍpi, prid. trp. jd. m. stoplȅn, ž. stoplenȁ, s. stoplenȍ] – 1. izložiti utjecaju topline, učiniti toplim, toplijim, zagrijati, 2. odstraniti osjećaj hladnoće, ispuniti se osjećajem topline; zatopliti, ugrijati • Stȉsni sam se k pȇči, ne mȍrem se stopȉt. Jȉlo ti je stoplenȍ, mȍreš ĩt jȋst.

pril. – doista, odista, uistinu, zbilja, stvarno, zaista • Stȍpram je tȁk kȁk ti povĩdam.

pril. – stotinu puta • Stȏpũt sam ti tȏ povȉda i ne mȍreš si nȉkak zapȃmtit.

br. red. – stoti (100.) • Stõti pũt ti povȉdam da ne vȁlja.

m. umanj. [jd. G stȏčeka, mn. G stȏčekof] – mali stolac → stolȁc • Sȅdi se na stȏček.

m. [jd. G stõaka, mn. G stõakof] – prekrivač za stol, stolnjak • Dobĩla sam od stãre mȁme na dȃr stõak.

ž. [jd. G stožȉne, mn. G stožȋn/stožȉni(h)] – središnji stup oko kojeg se stavlja slama • Nȃjprȉ se dȅne stožȉna, oko ẽ se namĩče slȁma i tȁk se dȉla kopȉč.

nesvrš. [prez. jd. 1. strȁč(lj)am, mn. 3. strȁč(lj)aju/strȁč(lj)adu, prid. rad. jd. m. strač(lj)ȁ] – istračati → tračȁt • Bȁbe su ga fȇjst stračljȁle dȅnes prȅt štacūnȕm.

m. [jd. G strȃha, mn. G strȃhof] – strah • Dȍbar je strȃh, kȍmu ga je Bȏk dȃ!

svrš. [prez. jd. 1. strȃjbam, mn. 3. strȃjbaju/strȃjbadu, imp. jd. 2. strȃjbaj, prid. rad. jd. m. strȃjba, prid. trp. jd. m. strȃjban, ž. strȃjbana] – izmiješati (o jajima) • Strȃjbala sam pȇt jȃjc za cvrtjȇ. Jĩm jãjca strȃjbana s cȕkorum.

ž. [jd. G strãjke, mn. G strãjk] – daska na kolima sa strane • Pȍjem dȉt strãjke i čẽnice na vȏs, jȕtri bumo vozȉli gnȏj na ledȉnu.

prid. [ž. strãska] – 1. strani, nepoznati (ob. ljudi), 2. težaci • Ščȅra su dȍšli nȉkakvi strãski kȕmeki. Ȉmam strãske kaj okãpaju korȕzu pak im nesẽm jȉlo.

ž. [jd. G strãni, mn. G strãnih] – 1. strana, dio, 2. kraj, predio, područje jedne zemlje, 3. dio od vrha do podnožja brda; strmina, 4. pren. shvaćanje, gledište, stajalište, 5. linija, grana srodstva, 6. ĩt na strãn – obavljati nuždu; biti u preljubu, imati nedopušteni ljubavni odnos • S tẽre strãni se nȃjprȉ dõjde do gmȁjne. Mõra je ĩt na strãn, mȃm bu dȍša.

s. [jd. G strašȉla, mn. G strašȋl] – 1. strašilo (u vinogradu, vrtu), 2. loše odjevena osoba • F tĩm cȕam hȍdi kȁj strašȉlo.