nesvrš. [prez. jd. 1. strȁšim, mn. 3. strȁšiju/strȁšidu, prid. rad. jd. m. strȁši] – plašiti, strašiti • Nãj ga strȁšit, bȕju ga prȉjeli frȃzi.

prid. [ž. strašl(j)ȉva] – koji je plašljiv, strašljiv • Nĩs znȁ da je tȁk strašljȉf, sȅga se bojĩ.

m. [jd. G strašl(j)ȋvca, mn. G strašl(j)ȋfcof] – plašljivac, strašljivac • Prãvi je strašljȋvac, sȅga se bojĩ.

svrš. [prez. jd. 1. stȑdnem (se), mn. 3. stȑdneju/stȑdnedu (se), prid. rad. jd. m. stȑdni (se)] – postati tvrd djelovanjem nekog procesa iznutra, sušenjem, djelovanjem topline itd.; otvrdnuti, stvrdnuti se • Kat se sȉri stȑdneju, ȕnda su bȍlši za jȉst.

svrš. [prez. jd. 1. stȑgam, mn. 3. stȑgaju/stȑgadu, prid. rad. jd. m. stȑga, prid. trp. jd. m. stȑgan, ž. stȑgana] – 1. trganjem skinuti i sl. sve redom, 2. rabiti, uništiti → potȑgat • Stȑgale su mi se očãle, mȏram si dȁt naprȁvit nõve. Opȁ sam i stȑga nȍgu. Tẽke su ti stȑgane, dȍbi buš drȕgi rȇt.

svrš. [prez. jd. 1. stȑgnem, mn. 3. stȑgneju/stȑgnedu, prid. rad. jd. m. stȑgni] – snažnim pokretom, trganjem skinuti; strgnuti • Ponorȉ je, sȅ je stȑgni zȉ sebe.

svrš. [jd. prez. 1. strĩlim, mn. 3. strĩliju/strĩlidu, imp. jd. 2. strīlȉ, prid. rad. jd. m. strīlȉ, prid. trp. jd. m. strĩlen] – ubiti vatrenim oružjem, ustrijeliti • Zȃjca je strȉli ot šȗba.

ž. [jd. G strepačȉce, mn. G strepačȋc] – vrsta jednostavnog kolača • Nĩmam dȍst mẽle pak bum naprȁvila strepačȉcu.

nesvrš. [prez. jd. 1. strẽsam se, mn. 3. strẽsaju/strẽsadu se, prid. rad. jd. m. strēsȁ se] – grubo se obraćati komu → okãšat se • Nãj se strēsȁt nã me, nĩs ti jã krĩva kaj si lõše vȏle.

svrš. [prez. jd. 1. strẽsem (se), mn. 3. strẽseju/strẽsedu (se), prid. rad. jd. m. strēsȁ (se)] – 1. tresući učiniti što da padne, tresući skinuti sa stabla; tresući tijelom, dijelom tijela ili čime drugim učiniti da spadne što je bilo na njemu, 2. zatresti se, potresti se, zadrhtati (od studeni i sl.), 3. ispiti, isprazniti; stresti → stȅpst (se) • Prȋ nek zãjdeš f hȉžu, strēsȉ si snȋk zi škrlākȁ.

svrš. [prez. jd. 1. strĩbim, mn. 3. strĩbiju/strĩbidu, prid. rad. jd. m. strĩbi, prid. trp. jd. m. strĩblen, ž. strĩblena] – 1. čisteći uništiti; očistiti plodove ili sjemenke od nepoželjnih primjesa očistiti trijebljenjem, otrijebiti, 2. uništiti, iskorijeniti (o ljudima, narodima); istrijebiti • Strĩbili smo sȁf pȁžulj. Sȁf je pȁžulj strĩblen.

m. [jd. G strīcȁ, mn. G strīcȍf] – 1. očev brat, stric, 2. stariji čovjek • Ovã tȁm gmȁjna je od mojȅga strīcȁ. Strĩc Pãve se vȍzi na picȉklinu po cĩloj fȁri.

m. [jd. G strȉče, mn. G strȉčih] – stric od milja • Strȉča Gȕsta je imȁ hȉžu h Suklãnskoj vȕlici i rȁt je imȁ sȕ dȅcu.

s. [G Strȉčanovoga] – toponim • Strȉčanovo je grȕnt h Ladũču tẽri je bȉ ot jednȍga strȉče pak su ga tȁk nȁzvali.

m. [jd. G strȉčeka, mn. G strȉčekof] – 1. stric (od milja), 2. gospodin (ob. u obraćanju djece starijoj muškoj osobi), 3. čičak (biljka) • Prȉja sam strȉčeka i sȁf sam se spȉko.

ž. [jd. G strȉhe, mn. G strȋh] – 1. rub krova s olukom, krajnji dio krova koji prelazi vanjske zidove kuće i štiti ih od oborina, 2. slamnati krov; streha • Spot strȉhe je tȉcino gnīzdȍ.

ž. [jd. G strīlȅ, mn. G strĩl/strīlȉ(h)] – 1. strijela, sulica, 2. ono što oblikom podsjeća na strijelu (npr. kazaljka), 3. munja • Decȁ bežĩju kȁj strīlȅ. Strīlȁ Bõža vũ te pȕknila!

nesvrš. [prez. jd. 1. strĩlam, mn. 3. strĩlaju/strĩladu, prid. rad. jd. m. strīlȁ] – 1. pucati iz vatrenoga oružja, 2. strijeljati • Četȉri lōfcȉ h jedȁn želȉzni lonȁc strĩljaju.

svrš. [prez. jd. 1. strilĩm (se), mn. 3. strilĩju/strilĩdu (se), prid. rad. jd. m. strȉli (se)] – 1. pogoditi; ubiti vatrenim oružjem (ili strijelom), 2. raniti se; izvršiti samoubojstvo vatrenim oružjem; ustrijeliti (se) • Stẽkloga pesȁ mõraju strilȉt.

ž. [jd. G strȉne, mn. G strȋn/strȉni] – 1. stričeva žena, žena očeva brata, 2. postarija žena u oslovljavanju • Sȅ stȁrše bȁbe f selȕ smo zvȃli strȉna.

m. [jd. G strīžȁ] – naslaga bijelog sitnozrnatog leda nastala smrzavanjem ohlađenih kapljica magle ili oblaka u dodiru s raslinjem (trava, granje i sl.) na tlu; inje • Vanȉ je strĩš, sȅ je bĩlo.

svrš. [prez. jd. 1. strĩznim se, mn. 3. strĩzniju/strĩznidu se, imp. jd. 2. strīznȉ se, prid. rad. jd. m. strīznȉ se] – otrijezniti se • Kȏmaj sam se strīznȉ kak sam se ščȅra nȁžera.

ž. [jd. G strĩžafke, mn. G strĩžafki] – štriga, uholaža, vrsta kukca korisna zbog uništavanja ličinka zlatica, buhača i moljaca • Skȍroma sam z grozdȕm pojȉ strĩžafku.

m. [jd. G strãka, mn. G strãkof] – ostatak trave na sjenokoši • Vȕžga sam strãk kaj bu trāvȁ bȍl rãsla.