– varijanta ženskog imena Vilma • Vȋlkica je prȅšla zãmuš na Krãsko.

s. [G vȉmena] – mliječne žlijezde krave, ovce, koze itd.; vime • Prȋ nek pȍjem dojȉt, navȋk operẽm krȁvi vȉme i obrȉšem ga š čĩstum kȑpum.

s. [G Vȉmpȍlšakovoga] – toponim • Vȉmpȍlšakovo su ledȉne i trȃniki h Klūčȕ kaj su selȕ dȃli brȁti Mȃrko i Jȗlius Vȉmpȍlšak, čȅs tẽre pȅla klãnac sȅ do Sȕkle. Tȁm su bȁbe prȃle rubjȇ i šenȉcu na rešetȍ, konȍplju i lȃn.

m. [jd. G vīncȁ, mn. G vīncȍf] – 1. ukras od cvijeća ili lišća spleten u obliku kruga, 2. ono što odgovara slici vijenca (rast biljaka u krugu, plodovi vezani u obruč, gornji obrub posude, kosa spletena uokrug itd.); vijenac → vēnȁc • Pȕcice si pletẽju z rȏžic vīncȅ i mȅčeju ih po glavȁm.

m. – varijanta muškog imena Vinko • Vȋncek je met pȑvim imȁ matõrnu žȃgu.

s. [G Vȋncekovoga] – spomendan svetog Vinka • Na Vȋncekovo gȁzde ȉdeju kȋnčit i škrȍpit tȑsje s kobãsam i vīnȕm i povĩdaju čȉ se na Vȋncekovo h mlȁki vodẽ vrãbac okȕplje, bȕ pijȁče.

m. [jd. G vincelĩra/vincilĩra, mn. G vincelĩrof/vincilĩrof] – čuvar vinograda • Vincelĩr ophãja tȑsje i restirãva škōrcȅ. Vincilĩr je h tȑsju.

s. [jd. G vinčãa, mn. G vinčãof] – 1. čin sklapanja braka, 2. sakrament ženidbe; vjenčanje • H nedȉlju pri mȁši bumo imȁli vinčãe.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. vȋnčam (se), mn. 3. vȋnčaju/vȋnčadu (se), imp. jd. 2. vȋnčaj (se), prid. rad. jd. m. vȋnča (se), prid. trp. jd. m. vȋnčan, ž. vȋnčana] – obaviti/obavljati čin sklapanja braka; vjenčati se • Vȋnča se bum z jednũm lĩpum pȕcum.

m. umanj. [jd. G vȋnčeka, mn. G vȋnčekof] – vjenčić → vēnȁc, vīnȁc • Mlãdenka hȉče pȕcam vȋnček i sȅ ga bi rȁde prȉjale.

m. [jd. G vȉnklȁjzlina, mn. G vȉnklȁjzlinof] – kutni željezni profil, kutno željezo • Ot vȉnklȁjzlina dȉlamo okĩvre za koružãk.

m. [jd. G vȉnklena, mn. G vȉnklenof] – naprava za mjerenje pravoga kuta, kutnik • Zȅmi vȉnklin i poglȅ jel je sȅ pot vȉnklin.

s. [G vīnȁ] – 1. alkoholno piće dobiveno vrenjem soka grožđa, 2. nadređeni (širi) pojam označuje opće svojstvo prema pojedinačnim svojstvima pojedinog vina; vino • Na Martȉe se kȑsti mȍšt i ȕnda ũn postȁne vīnȍ.

prid. [ž. vĩnska] – koji se odnosi na vino, koji je od vina, vinski • Ȏj, tȋ, mojȁ vĩnska tȑta, tȋ si vesẽle mojȅga sȑca!

m. [jd. G vȉnta, mn. G vintȏf] – dizalo na navoj • Na vȉnte zdĩžemo čirȋpe na krȍf.

nesvrš. [prez. jd. 1. vȋntam, mn. 3. vȋntaju/vȋntadu, prid. rad. jd. m. vȋnta] – osjećati vrtoglavicu • Čũtim kȁk mi se v glāvȉ pȍčelo vȋntat.

ž. [jd. G vȉnterice, mn. G vȉnteric] – gornji dio odjeće u neformalnom svakodnevnom i sportskom odijevanju; vindjakna, vjetrovka • Mojȁ je vȉnterica postȁvljena z mẽfkim bĩlim kznȕm.

ž. [jd. G vȉntjȁkne, mn. G vȉntjȁknih] – jakna, vjetrovka → vȉnterica • Oblĩči si vȉntjȁknu, vanȉ fȇjs pũše i zĩma je.

prid. [ž. visẽča] – koji visi, koji se giba svojom masom i elastičnošću između dvije točke, viseći • Kũpila sam unẽ visẽče tȅgline pak bum posadĩla pȕzafce i obȉsila ih na verȃndu.

nesvrš. i svrš. [prez. jd. 1. vȉsim, mn. 3. vȉsiju/vȉsidu, imp. jd. 2. vȉsi, prid. rad. jd. m. vȉsi] – 1. pružati se, prostirati se svojom masom nadolje, 2. pren. biti neraspoložen, tmuran, 3. a. nadnositi se nad nešto, biti nagnut nad čim, b. dosađivati komu, kontrolirati koga, 4. razg. zadržavati se gdje, čekati, 5. razg. a. ostvariti jednak broj bodova, koji se, ob. prenose u drugo dijeljenje (u belotu), b. dugovati u novcu; visjeti • Cĩle dȃne vȉsiju prit štacūnȕm i pĩjeju pīvȕ.

nesvrš. [prez. jd. 1. vȉsim (se), mn. 3. vȉsiju/vȉsidu (se), imp. jd. 2. vȉsi (se), prid. rad. jd. m. vȉsi (se)] – 1. stavljati što da visi; izvješavati, 2. izvršavati smrtnu kaznu vješanjem, 3. a. hvatati se za neki predmet i visjeti niz njega ili ispod njega, b. ubijati se vješanjem, 4. pren. dosađivati, objesiti se komu (o vrat); vješati se • Vȉsiju se po jȁbukinim kȉtam, bȕju opȁli.

ž. [jd. G visočīnȅ, mn. G visočĩn/visočīnȉ(h)] – 1. vertikalna dimenzija nekog tijela, 2. stas (osobe), 3. udaljenost neke točke Zemljine površine od površine mora u vertikalnoj crti, 4. uzvišeno tlo, uzvisina; visočina, 5. a. svojstvo zvuka, tona, glasa ovisno o broju titraja u sekundi, opr. dubina, b. stupanj razvoja, c. kvaliteta, dobra svojstva, poželjne odlike; visina • Unȉ nas gledĩju z visočīnȅ, kȁk da su nȉgdo, a zaprȁf su nȉkaj.

prid. [ž. visokȁ, komp. m. vȉši, ž. jd. vȉža] – 1. a. koji ima znatan razmak između donje i gornje točke, b. koji ima izrazit rast, stas, c. koji ima određenu visinu, 2. koji se nalazi na velikoj visini, 3. koji je iznad prosjeka, iznad normale; previsok, velik, 4. koji se odlikuje visinom, 5. u raznim vezanim izrazima, često prema nekim europskim jezicima u zn. ekskluzivan, zahtjevan, služben, svečan; visok → vȅlik • Sȁt sam dȍst vȉsok pak mȍrem dosẽč onẽ hrȕške.

ž. [G vȋsti] – 1. izvještaj o nekom događaju; obavijest, informacija, 2. kraća informacija ograničena na činjenice bez komentara koja se prenosi masovnim medijima, 3. TV emisija koja prati dnevne događaje; vijest • Stãri dȉda fȕrt poslȕša vȋsti, kȁk da bu nȉkaj nȍvoga ziznȁ.