uzv. – za obraćanje pozornosti (<vidĩš 2. jd. prez. ‘vidjeti’) • Vȉš kȁj se to dogãja po svĩtu.

ž. [jd. G vȉšalice, mn. G vȉšalic(ih)] – dio pokućstva na koji se odlaže odjeća, vješalica → klȋnčanica • Obȉsi kapȗt na vȉšalicu, nãj ga ostȁvit tȁk na stocȕ.

m. [jd. G vȉšanca, mn. G vȉšancof] – perušinom svezani klipovi kukuruza • Po dvȃ štrȕke kurȕze zvẽžem s perušȉnum i tȁk obĩšam vȉšance na rȃnte.

ž. [jd. G vȉšanice, mn. G vȉšanic] – perušinom svezani klipovi kukuruza → vȉšanac • Kurȕze zvẽžem s perušȉnum i tȁk obĩšam vȉšanicu.

pril. – 1. više puta, nekoliko puta, 2. češće, ponekad, s vremena na vrijeme • Vȅčpũt sam mu rȅka da tȏ ne dȉla, ȁl mu ne mȍrem dopovȉdat.

ž. [jd. G vȉše, mn. G vȉši(ih)] – voćka iz porodice ruža, kiselkasta istoimenog ploda; višnja • Vȉše buju tȁki dozorȉle.

m. [jd. G vȉšefca, mn. G vȉšefcof] – alkoholno piće, liker od višnje • Spȉ sam jȅn štȁmprlen vȉšefca i mȃm mi se vrtĩ.

prid. [ž. vȉša] – 1. nebeski, božanski, 2. (Višnji) (u im. službi, m) najviše biće, Svevišnji Bog • Sȁmo nam Vȉši mȍre odrīšȉt grīhȅ.

m. [jd. G vȉtra, mn. G vȉtrof] – 1. meteor. a. općenito strujanje zraka, b. horizontalno strujanje zraka, 2. pren. praznina, ništavilo, 3. (mn.) plinovi koji se razvijaju u crijevima; vjetar • Vȉtar je reznosȉ sȅ pẽrje z drĩvja po dvorȉšču.

m. [jd. G vȉtarhȁnzlina, mn. G vȉtarhȁnzlinof] – 1. čovjek koji juri, iznenada se pojavi, 2. vjetrenjast čovjek, lakomislena osoba, vjetropir • Tȁk je dohlaputȁ f hȉžu kȁk vȉtarhȁnzlin.

s. [jd. G vītlȁ, mn. G vītlȍf] – naprava za namatanje prediva, vreteno • Štrȅje lȁna il konȍplje metȁle su se na vītlȁ kaj su se pȍkle namãtale f klȕpčice.

nesvrš. [prez. jd. 1. vȉtrim, mn. 3. vȉtriju/vȉtridu, prid. rad. jd. m. vȉtri] – 1. zračiti, puštati da uđe svjež zrak, 2. gubiti miris dugim ležanjem, ustajalošću, držanjem u otvorenoj posudi (npr. o kavi); vjetriti • Vȉtrim si hȉžu da nȅ bu h õj tȁkva duhã.

ž. [jd. G vȉverice, mn. G vȉveric] – 1. zool. a. mali šumski glodavac velika i kitnjasta repa, vjeverica, 2. pren. brza, hitra osoba, 3. igra u kojoj se djeca love penjući se po drveću; vjeverica • Vȉverice skãčeju z drȋva na drȋvo.

nesvrš. [prez. jd. 1. vjĩdam, mn. 3. vjĩdaju/vjĩdadu, prid. rad. jd. m. vjĩda] – gristi tako da ostane trag, rana; ujedati • Vjĩdaju me po nogȁm nȉkake mušĩčke.

pril. – u jutarnjim satima, ujutro → hjȗtro • Vjȗtro prȋ četȑte vȕre pȍjemo žȇt.

nesvrš. [prez. jd. 1. vlãčim, mn. 3. vlãčiju/vlãčidu, prid. rad. jd. m. vlāčȉ] – drljačom ravnati zemlju • Z branȁm vlãčiju grũdje, prȋ se ne mȍre sȉjat.

m. – varijante muškog imena Vladimir • Vlādȅ klȅple sȓpe i kȍse.

nesvrš. [prez. jd. 1. vlãdam, mn. 3. vlãdaju/vlãdadu, imp. jd. 2. vlãdaj, prid. rad. jd. m. vlādȁ] – ponašati se • ȉhova decȁ se lȋpo znȁdu vlādȁt i sȉm se dopȁdaju.

s. [vlãdaa] – način ponašanja, vladanje • Z vlãdaa sam h škȏli imȁ slãbe ȍcene.

m. [jd. G vlastelȋna, mn. G vlastelȋnof] – veliki posjednik, plemić, vlastelin • H Ladūčȕ su nȉgda vlastelȋni imȁli lĩpi dvõr.

prid. [ž. vlastelĩnska] – koji se odnosi na vlasteline, vlastelinski • Nȉgda je sȁ zemlȁ naokȏlo bȋla vlastelĩnska.

s. [jd. G vlastelĩnstva, mn. G vlastelĩnstvih] – posjed vlastelina, vlastelinstvo • Vranicȃni su h nȁšemu krȁju imȁli vȅliko vlastelĩnstvo.

svrš. [prez. jd. 1. vlȅžem se, mn. 3. vlȅžeju/vlȅžedu se, imp. jd. 2. vlẽgni/vlẽži se, prid. rad. jd. m. vlȅga se] – leći • Dȅ se vlẽži, kaj ne vȉdiš kak si nažerãn?

nesvrš. [prez. jd. 1. vlīčȅm (se), mn. 3. vlīčȅju/vlīčȅdu, imp. jd. 2. vlīčȉ, prid. rad. jd. m. vlĩka, mn. m. vlĩkli] – 1. povlačiti ne odvajajući od površine, vući, 2. činiti da se tko kreće na silu, protiv svoje volje, nagovarati, 3. nositi što teško ili nepraktično uza se, ne moći se riješiti čega, 4. a. upotrebom snage činiti da što iz čega izađe; izvlačiti, vaditi, b. sisati, crpsti, 5. a. potezati, povlačiti ostavljajući trag, obilježavati crte, b. pomicati figuru u šahu, 6. privlačiti, djelovati privlačeći, 7. teško, sporo se kretati, 8. skitati se, smocati se, 9. povlačiti se, previše dugo se otezati, odugovlačiti se, trajati, povlačiti se • Dȅ zaprȉ vrãta, dȕrhcȕk vlīčȅ.