svrš. [prez. jd. 1. zmandũrim se, mn. 3. zmandũriju/zmandũridu se, imp. jd. 2. zmandũri se, prid. rad. jd. m. zmandũri se, prid. trp. jd. m. zmandũren, ž. zmandũrena] – urediti se, dotjerati se • Ne mȍre se mȃm zmandũrit, trȋba joj dȍst cȁjta.

svrš. [prez. jd. 1. zmȁntam (se), mn. 3. zmȁntaju/zmȁntadu (se), imp. jd. 2. zmȁntaj, prid. rad. jd. m. zmantȁ (se)] – 1. biti nepribran, učiniti da tko izgubi prisebnost, izgubiti koncentraciju, zbuniti, postati smušen, reagirati smušeno, splesti se, smesti se; smantati (se), 2. dobiti vrtoglavicu, zamagliti se • Nãglo sam se zdȉgni zi stocȁ pak mi se zmantȁlo.

svrš. [prez. jd. 1. zmasȋram, mn. 3. zmasȋraju/zmasȋradu, prid. rad. jd. m. zmasȋra, prid. trp. jd. m. zmasȋran, ž. zmasȋrana] – 1. izvesti masažu, primijeniti masažu, 2. razg. zagnjaviti koga → masȋrat • Zmasȋraj mi mãko plẽča, bolĩju me. Nȍge su mi lȋpo zmasȋrane, ne bolĩju me vȅč.

svrš. [prez. jd. 1. zmȁžem, mn. 3. zmȁžeju/zmȁžedu, prid. rad. jd. m. zmȁza] – 1. zaprljati, učiniti prljavim, učiniti nečistim; uprljati → zamȃzat, 2. pren. istući, 3. pren. sve pojesti, pojesti sa slašću bez ostatka, smazati • Dvȃ tanĩre filȇkof je najempũt zmȁza.

svrš. [prez. jd. 1. zmȅhščam (se), mn. 3. zmȅhščaju/zmȅhščadu (se), prid. rad. jd. m. zmehšȁ (se), prid. trp. jd. m. zmȅhščan, ž. zmȅhščana] – 1. načiniti mekim ili mekšim, 2. pren. a. učiniti popustljivim, manje strogim, b. postati popustljiviji, manje strog, 3. postati mekši, smekšati, omekšati • Pūstȉ hrȕške pãr dãn stãt, bȕju se zmȅhščale. Hrȕške su stãle pãr dãn, sȁt su fĩne zmȅhščane.

svrš. [prez. jd. 1. zmetẽm, mn. 3. zmetẽju/zmetẽdu, prid. rad. jd. m. zmȅ] – 1. a. metenjem ukloniti, očistiti neki prostor ili površinu upotrebom metle; smesti, b. odnijeti, rastjerati (o djelovanju vjetra), 2. pren. odnijeti s površine, s lica zemlje, učiniti da nestane, poraziti; pomesti • Vȉtar je zmȅ sȅ lĩstje z dvorȉšča.

pril. – između → mȅt • Zmȅt liskȍvih kȉtic je tȋčje gnīzdȍ.

svrš. [prez. jd. 1. zmȅčem, mn. 3. zmȅčeju/zmȅčedu, prid. rad. jd. m. zmetȁ, prid. trp. jd. m. zmȅtan, ž. zmȅtana] – skinuti teret iz vagona ili kakva drugog vozila za prijevoz; istovariti • Zmetȁ sam trȋ vȏze gnȍja na ledȉnu. Kmȁ je zmȅtana z vȏza.

svrš. [prez. jd. 1. zmigȍljim, mn. 3. zmigȍljiju/zmigȍljidu, prid. rad. jd. m. zmigȍlji] – 1. izaći ili izvući se migoljeći (o gušteru, zmiji i životinjama koje gmižu), 2. pren. izvući se od kakve dužnosti ili obveze (neprimjetno, spretno i bez vidljiva opiranja); izmigoljiti → migȍljit se • Kȁča je zmigȍljila spot kȁmena.

svrš. [prez. jd. 1. zmĩam, mn. 3. zmĩaju/zmĩadu, prid. rad. jd. m. zmĩa, prid. trp. jd. m. zmīȅn, ž. zmīȅna] – 1. a. učiniti drugačijim, učiniti da bude djelomično nešto drugo; preinačiti, b. ukloniti jedno i staviti drugo (dio stroja), 2. a. postati drugačiji; promijeniti se, b. doći na mjesto drugoga (u obavljanju čega i sl.); izmijeniti → mĩat • Jȕtri pȍjem zmĩat gȕme na kotãčim. Gȕme su mi zmīȅne, sȁt se mȍrem pelȁt po snīgȕ.

s. [G zmikãvaa] – izmicanje, izbjegavanje, uklanjanje • Dȍst je tȍga zmikãvaa od dȉla!

nesvrš. [prez. jd. 1. zmikãvam, mn. 3. zmikãvaju/zmikãvadu, prid. rad. jd. m. zmikãva] – 1. izbjegavati koga ili što, uklanjati se čemu, zabušavati, 2. uklanjati se (ob. pokretom tijela izbjegavati sudar, dodir, udarac i sl.); izmicati (se) • Lȋni su pak se rȁdi zmikãvaju ot dȉla.

svrš. [prez. jd. 1. zminĩm (se), mn. 3. zminĩju/zminĩdu (se), prid. rad. jd. m. zmȉni (se)] – 1. a. učiniti drugačijim, učiniti da bude djelomično nešto drugo; preinačiti, b. ukloniti jedno i staviti drugo (dio stroja), 2. a. postati drugačiji; promijeniti se, b. doći na mjesto drugoga (u obavljanju čega i sl.); izmijeniti (se) • Decȁ se tȁk zminĩju da ih nĩ mȍč prepoznȁt.

svrš. [prez. jd. 1. zmȉrim, mn. 3. zmȉriju/zmȉridu, imp. jd. 2. zmȉri, prid. rad. jd. m. zmȉri, prid. trp. jd. m. zmȉren, ž. zmȉrena] – odrediti veličinu, dužinu, širinu ili težinu koga ili čega; izmjeriti • Nȃjpri zmȉri, ȕnda rȉži! Sȅ su dȁske zmȉrene i zacȃjhnane, mȍreš ih odrȉzat na mĩru.

svrš. [prez. jd. 1. zmirĩm (se), mn. 3. zmirĩju/zmirĩdu (se), imp. jd. 2. zmīrȉ, prid. rad. jd. m. zmīrȉ (se), prid. trp. jd. m. zmĩren, ž. zmĩrena] – 1. prekinuti, okončati svađu, neprijateljstvo, uspostaviti mir, 2. primiti što protiv volje, prihvatiti što i prestati se opirati, 3. dovesti u sklad, uskladiti; pomiriti (se) • Posvȁdidu se, al se bȑš i zmirĩdu. Svȁdili su se čȕdaj lȋt, al sȁt su zmĩreni.

nesvrš. [prez. jd. 1. zmȋrjam, mn. 3. zmĩrjaju/zmĩrjadu, prid. rad. jd. m. zmĩrja] – činiti kakvim postupkom da tko učini neku radnju ili da uzvrati na sličan ili na jednak način ili da prihvati sukob; izazivati • Decȁ se met sȅbum rȁdi zmĩrjaju pak se i potũčeju.

pril. – 1. u svako vrijeme, u svakoj prilici, svaki put, 2. stalno, neprestano; uvijek → navȋk • Zmȋrum te se rȁt zmȉslim.

svrš. [prez. jd. 1. zmȉslim, mn. 3. zmȉsliju, imp. jd. 2. zmȉsli se, prid. rad. jd. m. zmȉsli] – 1. a. stvoriti maštom nešto čega nije bilo i nema, 2. razg. izumiti, 3. iznuditi da tko zauzme društveni položaj ili radno mjesto mimo uobičajenih mjerila, sposobnosti, zakonitog ili običnog zahtjeva o stručnosti; izmisliti, 2. a. oživiti u svijesti predodžbu o čemu; prisjetiti se, b. doći na kakvu misao, zamisliti plan, zasnovati; dosjetiti se; sjetiti se • Se zmȉsliš kȁk smo se mũtili kat smo bȋli decȁ?

pril. – 1. a. smjesta, ovog časa, istog trenutka, b. netom, vrlo brzo, odmah → mȃm, 2. neposredno uz nešto, tik uz što, neposredno uz što • Da si zmȉsta zȉšo z lȏjtre dȍl!

svrš. [prez. jd. 1. zmĩšam, mn. 3. zmĩšaju/zmĩšadu, imp. jd. 2. zmĩšaj, prid. rad. jd. mprid. rad. jd. m. zmīšȁ, prid. trp. jd. m. zmĩšan, ž. zmĩšana] – 1. lijevanjem ili sipanjem sastaviti ono što je različito, napraviti smjesu, spojiti u mješavinu, 2. kružnim pokretima učiniti da se što izmijeni ili prožme s čim drugim, 3. a. uplesti se, b. naći se ili prožeti se s drugim ljudima, 4. pobrkati, pogrešno shvatiti zamjenjujući pojmove, upotrijebiti jedno značenje ili pojam umjesto drugoga značenja ili pojma; izmiješati • Za krȕh zmĩšam bĩlu i korȕznu mȇlju skȕp. Pitȏn je zmĩšan i ȉdeju pitonȋrat.

nesvrš. [prez. jd. 1. zmĩšl(j)am, mn. 3. zmĩšl(j)aju/zmĩšl(j)adu, prid. rad. jd. m. zmīšl(j)ȁ] – izmišljati → zmȉslit • Naj zmīšljȁt da to nĩ bȋlo tȁk!

nesvrš. [prez. jd. 1. zmĩčem/zmĩtam, mn. 3. zmĩčeju/zmĩtaju/zmĩtadu, prid. rad. jd. mprid. rad. jd. m. zmĩta, prid. trp. jd. m. zmĩtan, ž. zmĩtana] – skidati teret iz vagona ili kakva drugog vozila za prijevoz; istovarivati • Rajfingȋrač bu dȍšo zmĩtat sȁje z rȁjfinga. Sȁf gnȏj je zmĩtan z vȏza.

svrš. [prez. jd. 1. zmlãčim, mn. 3. zmlãčiju/zmlãčidu, prid. rad. jd. mprid. rad. jd. m. zmlãči, prid. trp. jd. m. zmlãčen, ž. zmlãčena] – učiniti mlakim, postati mlak (o tekućini, ob. vodi koja je bila hladna), smlačiti • Zmlãči si mlĩko, nȃj ga tȁk mȑzloga pȉt. Zmlãčeno mlĩko mȍreš pȉt, a ne mȑzlo.

svrš. [prez. jd. 1. zmlãtim, mn. 3. zmlãtiju/zmlãtidu, imp. jd. 2. zmlãti, prid. rad. jd. m. zmlãti] – snažno istući, snažno zamahnuti čime; izudarati, izmlatiti • Tȁk bum te zmlãti, kaj buš sȅ zvĩzde vȉdi!