prid. [ž. zãdružna] – koji se odnosi na zadrugu, koji je vlasništvo zadruge; zadružni • H blizīnȉ Šmȉtovoga je zãdružni dȏm.

svrš. [prez. jd. 1. zadrvenĩm, mn. 3. zadrvenĩju/zadrvenĩdu, prid. rad. jd. m. zadrvȅni, prid. trp. jd. m. zadrveȅn, ž. zadrveȅna] – postati kao od drva, neosjetljiv na podražaj (npr. dio tijela); ukočiti se, zadrvenjeti • Sȉdi sam na jȅdnomu mȉstu pak mi je nogȁ zadrvenȉla. Rūkȁ mi je zadrvejȅna, ne čutĩm u.

svrš. [prez. jd. 1. zadržĩm (se), mn. 3. zadržĩju/zadržĩdu (se), prid. rad. jd. m. zȁdrža (se), prid. trp. jd. m. zadržãn, ž. zadržãna] – 1. a. spriječiti u kretanju; zaustaviti, b. dovesti do odgađanja, kašnjenja, c. spriječiti u izvršenju čega, ne dopustiti, d. učiniti da tko ili što ostane na mjestu, 2. sačuvati, ostaviti, 3. uzeti (za sebe), ne dati, ne izdati, ne predati na vrijeme, 4. a. proboraviti, provesti vrijeme, ostati, b. savladati, sakriti, ne otkriti (nešto u sebi), c. reći o čemu što opširnije, d. održati se (na nogama i sl.), e. zakasniti; zadržati (se) • Zadržãla sam se pri sũsedi pak mi je obȉt zagorȉ. Zadržãn je pak večĩnoma mučĩ.

ž. [jd. G zȃduhe, mn. G zȃduh] – 1. bolest koja se očituje napadima otežana disanja zbog bronhospazma; astma, 2. neugodan miris; vonj, smrad • S tẽ komȏre se šĩriju gde zȃduhe.

svrš. [prez. jd. 1. zadušĩm (se), mn. 3. zadušĩju/zadušĩdu (se), prid. rad. jd. m. zadušȉ (se)] – 1. silom onemogućiti disanje hvatajući (koga) snažno za grlo, 2. a. oduzeti dah, b. ne dati zraka; zagušiti, 3. pren. onemogućiti, zatrti • Zgrȁbi ga je za vrȃt, ftȉ ga je zadušȉt.

ž. [jd. G zãdušnice, mn. G zãdušnic] – 1. sjećanje na umrloga, 2. misa za pokojnika, crna misa; zadušnica • H nedȉlju bumo imȁli mȁšu zãdušnicu za stãru mȁmu.

svrš. [prez. jd. 1. zafȃjfam, mn. 3. zafȃjfaju/zafȃjfadu, prid. rad. jd. m. zafȃjfa, prid. trp. jd. m. zafȃjfan, ž. zafȃjfana] – početi pušiti, zapušiti → fȃjfat • Stãri dȉda, čĩm se stȁne hjȗtro, mȃm si zafȃjfa.

svrš. [prez. jd. 1. zafãlim (se), mn. 3. zafãliju/zafãlidu (se), imp. jd. 2. zafãli, prid. rad. jd. m. zafãli (se)] – 1. riječima priznati moralni ili materijalni dug komu, izraziti zahvalnost, riječima priznati učinjeno dobro, 2. a. dati ostavku, b. odreći se (čega), odbiti (službu, počasti); zahvaliti se • Lȋpo se zafãli kȕmeku kaj ti je dȁ hrȕškic.

ž. [jd. G zãfalnice, mn. G zãfalnic] – pisana izjava zahvalnosti, zahvalnica • Ot vatrogãscof sam dȍbi zãfalnicu za dvȁjst lȋt.

nesvrš. [prez. jd. 1. zafal(j)ĩvam (se), mn. 3. zafal(j)ĩvaju/zafal(j)ĩvadu (se), prid. rad. jd. m. zafal(j)ĩva (se)] – zahvaljivati → zafãlit (se) • Zafalĩvam se sȁkomu dȏ mi je pomȍgo.

svrš. [prez. jd. 1. zafȃrbam, mn. 3. zafȃrbaju/zafȃrbadu, prid. rad. jd. m. zafȃrba, prid. trp. jd. m. zafȃrban, ž. zafȃrbana] – pretjerano premazati bojom, umazati se bojom • Fȃrba sam plȏt, sȅ sam si hlȁče zafȃrba. Rȕbača ti je sȁ zafȃrbana ot vāpnȁ.

svrš. [prez. jd. 1. zafȉmf(r)am, mn. 3. zafȉmf(r)aju/zafȉmf(r)adu, prid. rad. jd. m. zafȉmf(r)a] – razg. pokrenuti kroz zrak, zamahnuti rukom ili oruđem i sl., baciti snažno, sa zamahom; hitnuti, zavitlati • Zafȉmfam mu grȕdu snȋga h glȃvu.

svrš. [prez. jd. 1. zaflȅkam (se), mn. 3. zaflȅkaju/zaflekadu (se), prid. rad. jd. m. zaflȅka (se), prid. trp. jd. m. zaflȅkan, ž. zaflȅkana] – onečistiti tako da se napravi mrlja; zamrljati, zamazati, zaprljati (se) • Dok jĩm čne mȗrve, sȁ se zaflȅkam. Cĩli svȉtar ti je zaflȅkan ot vȉša, kadȏ bu sȁt tȏ ȍpra!

pril. – za sva vremena; zasvagda, zauvijek • Tõ buš mi dãla zafȍrt.

svrš. [prez. jd. 1. zafrẽmam, mn. 3. zafrẽmaju/zafrẽmadu, prid. rad. jd. m. zafrȇma] – 1. narediti, zapovijediti, 2. zastrašiti koga gestom ili riječima, zaprijetiti • Zafrȇma mu je da se na vrȋme mõra vnȉt domȏm.

m. [jd. G zāfrȉga, mn. G zāfrȉgof] – brašno zaprženo na masti ili ulju, zaprška → ȁjmprem • Na sȁki čȕšpajs mȅčem zāfrȉk.

nesvrš. [prez. jd. 1. zafrkãvam (se), mn. 3. zafrkãvaju/zafrkãvadu (se), prid. rad. jd. m. zafrkȃva (se)] – 1. a. šaliti se na čiji račun, b. gnjaviti, 2. a. šaliti se, zbijati šalu, b. razg. zabavljati se; zafrkavati • Decȁ ga fȍrt zafrkãvaju, a ũn se ȕnda bečĩ.

svrš. [prez. jd. 1. zafknem, mn. 3. zafkneju/zafknedu, prid. rad. jd. m. zafkni, prid. trp. jd. m. zafken, ž. zafkena] – 1. razg. prevariti koga, učiniti koga budalom, učiniti da tko bude žrtva prijevare, čijeg zakašnjenja na mjesto dogovora i sl., 2. oblikovati u rolu, uvrnuti, podviti • Rukãve zafkneju dok mĩsiju tȋsto. Ȍko sȁkoga batvȁ je zafkjen slȃk pak kurȕza ne mȍre dȉhat.

svrš. [prez. jd. 1. zafrũkam, mn. 3. zafrũkaju/zafrũkadu, prid. rad. jd. m. zafrũka, prid. trp. jd. m. zafrũkan, ž. zafrũkana] – praviti zamete, nanose, smetove; zametati (o snijegu) • Snȋk je tȁk pȁda, zafrũka je cĩli krȁj. Cȉsta je sȁ zafrũkana zi snȋgum, ne mȍremo se pelȁt.

svrš. [prez. jd. 1. zafrȗndam, mn. 3. zafrȗndaju/zafrȗndadu, imp. jd. 2. zafrȗndaj, prid. rad. jd. m. zafrȗnda, prid. trp. jd. m. zafrȗndan, ž. zafrȗndana] – razg. pokrenuti kroz zrak, zamahnuti rukom ili oruđem i sl., baciti snažno, sa zamahom; hitnuti, zavitlati → zafȋmfat • Zafrȗnda mu je kȁmen h oblȍk.

svrš. [prez. jd. 1. zafũčkam, mn. 3. zafũčkaju/zafũčkadu, prid. rad. jd. m. zafūčkȁ] – početi zviždati, zazviždati → fūčkȁt • Zafūčkȁ sam za ĩm, al se nĩ obrnȉ, nĩ me vȁlda čȗ.

svrš. [prez. jd. 1. zagadĩm, mn. 3. zagadĩju/zagadĩdu, prid. rad. jd. m. zagȁdi, prid. trp. jd. m. zagȁjen, ž. zagȁjena] – učiniti nečistim, uprljati, zagaditi • Smrdlȋfka je tȁk zagȁjena, nȉš ne mȍre vȅč žĩvit h õj.

nesvrš. [prez. jd. 1. zagãjam, mn. 3. zagãjaju/zagãjadu se, prid. rad. jd. m. zagãja] – nastojati nadmašiti sugovornika u spretnom dokazivanju, nadmetati se s kim u lukavstvu i domišljatosti, nadmudrivati se • Zagãjaju se tẽri mȍre bȍl bežȁt.

svrš. [prez. jd. 1. zagasĩm, mn. 3. zagasĩju/zagasĩdu, imp. jd. zagãsi, prid. rad. jd. m. zȁgasi] – 1. učiniti da vatra ili plamen prestane gorjeti; utrnuti, 2. pren. ugušiti, suzbiti, smiriti, 3. a. prestati gorjeti; ugasnuti, b. polagano umrijeti u starosti prirodnom smrću; dogorjeti, c. prestati raditi (o motoru), d. prestati izlaziti, djelovati itd., ugasiti • Zagãsi matõr, kaj trošĩš benzȋn zabȁdaf!